Bajić: Bahatost u vlasti je neprolazna

Nakon košarkaške drame “Bićemo prvaci sveta” iz 2015, koja je iznjedrila i istoimenu seriju, srpski reditelj Darko Bajić ostao u domenu ekranizovanja istorijskih događaja i u godini koja je i pored pandemije koronavirusa iznijela zanimljiv repertoar kad je u pitanju srpska kinematografija doprinio svojim novim naslovom “Ime naroda”, u kojem je ovjekovječio borbu srpskog patriote i intelektualca Svetozara Miletića za oslobođenje srpskog naroda od austrougarske represije.

Glavna uloga u nagrađivanoj istorijskoj drami pripala je Ljubomiru Bandoviću, uz kojeg u njoj igraju i Žarko Laušević, Katarina Žutić, Anja Pavićević, Mima Karadžić i drugi, a Bajić je više puta izjavljivao kako njegov film potvrđuje da je Balkan oduvijek bio igralište na kojem su velike sile odmjeravale snage. Mada je u filmu prikazao događaje od prije više od vijeka, reditelj je povukao paralelu između tadašnje i današnje, kako je kazao, bahatosti vlasti. O tome je pričao za “Magazin”.

Kakav je bio proces rada na filmu, koji su vam bili najveći izazovi, je li vas zakačilo ovo sa koronom i koliko omelo osim naravno po pitanju distribucije?

Na premijeri u Beogradu u 12. novembra u Kombank dvorani, uz poštovanje svih propisa, bilo je oko hiljadu ljudi. Kada smo izasli na binu dok je špica još trajala počeo je aplauz koji se pojačao kada nas je osvetlio reflektor. Aplauz je trajao neobično dugo. Spikerka jednostavno nije mogla da počne sa predstavljanjem mnogobrojne ekipe. Prišao sam mikrofonu i rekao: “Drago mi je da čujem ovakav aplauz, zahvaljujem se u ime cijele ekipe”. Ali taj dugotrajni aplauz govori i da smo se uželjeli jedni drugih. Gledaoci umjetnika i umjetnici gledalaca. Bioskopi i pozorišta su zabranjeni i sve djeluje kao svojevrsna inkvizicija. U pozorištu se zbog korone tri moje predstave igraju kao matine ili zbog zabrane ne igraju. Novi film taman krene za vikend, a onda stupe na snagu nove mjere i sve stane. Eto toliko o koroni.

Zašto ste se odlučili baš za priču o Svetozaru Miletiću, mislite li da njegova borba za Srbiju u vrijeme pritiska velikih sila ili možda to što je jedan takav borac bio proglašavan veleizdajnikom korespondira sa našim vremenom i nekim sličnim dešavanjima danas?

Svetozar Miletić je u Austrougarskoj monarhiji bio osuđen za veleizdaju. A kao razlog su naveli: podrška srpskim dobrovoljcima koji u se priključili Srpsko-turskom ratu, osnivanje Omladine srpske koja je bila ujedinjena od Srba iz Vojvodine, iz Srbije, Crne Gore i BiH. Pored toga, bilo je izuzetno bitno da se on skloni sa političke scene u vrijeme (1878) prve aneksije Bosne i Hercegovine po odluci Berlinskog kongresa. Monarhija je dugo planirala ulazak u Bosnu i stvaranje Sandžaka kao tampon zone između Srbije i Crne Gore. U tom trenutku Svetozar Miletić je bio najmarkantnija politička figura u zajednici evropskih država tada nazvanoj Austrougarska, kao i na cijelom Balkanu. Sličnost sa današnjim vremenom kroz zajednice, tranzicije, sankcije (Srpsko-austrijski trgovinski rat), finansijske zavisnosti, takmičenju velikih sila na Balkanu, bila je izazov za mene kada sam stvarao umjetničku rekonstrukciju izuzetno značajnog istorijskog perioda, ne samo za Srbiju, već i za cijeli Balkan. Da ne govorimo koliko je je to vrijeme uticalo na sudbinu Istočne Evrope u 20. vijeku. Zato Svetozara možemo smatrati početkom borbe za srpsku samostalnost i kroz borbu stečene i osvojene slobode (Balkanski i Veliki rat), ne samo za svoj narod, već i za većinu balkanskih naroda.

Kazali ste da je priča o njemu ujedno i priča o bahatosti vlasti i to povezali sa današnjim vladarima, na koji način film govori o današnjici, koje se još tu paralele mogu povući, zašto je danas bitno sjetiti se price Svetozaru?

“Bahatost u vlasti, gospodo”. Ova Svetozarova rečenica bila je vizionarska. Danas u 21. vijeku ona je postala doktrina većine političkih vođa u svijetu. Velike sile kao da nude patent kojim će bezbolno ugraditi svoj sistem u vaše okruženje. Porušiti sistem vrijednosti, opljačkati i nametnuti kao religiju liberalno tržište.

Kako ste pristupili istraživanju njegovog lika i djela i na osnovu čega birali šta da uđe u film, budući da je jako teško u dva sata prikazati nečiji život?

Ne samo prikazati nečiji život. Da je samo to bilo u pitanju, pronašao bih jednu od zanimljivih anegdota iz njegovog života i forma ovog filma mogla bi se pojednostaviti. Ali ovo je bio izuzetno težak i kompleksan film. Da se junak sagleda u istorijsko-političkom kontekstu, da se prikaže nezajažljivost monarhija i javno pokazivanje moći nad pravnim sistemom. Stvaranje novih država (Njemačka i Italija) i želja da se ponovo raspodijele kolonije u svijetu. A nekako najisplativije je bilo da se to uradi sa malim državama u Evropi. Da se prikažu razlozi novih ratova. Da se prikaže da nezavisno novinarstvo nije pitanje koje je samo danas aktuelno. Da je i tada bilo srpskih listova koje su podržavali Beč i Pešta, a da je Svetozarova “Zastava” bila potpuno autonoman list, koji se finansirao isključivo od čitalaca. Dakle, izuzetno kompleksan istorijski spektakl. U pitanju je povratak u 19. vijek poslije pola vijeka u srpskoj kinematografiji, a 135 minuta trajanja ovog filma dovoljno je da gledaoce isprovocira makar da ne zaborave svoje pretke i da probudi njihovu svijest da su sve dobro naslijedili od njih.

Negdje kažu da desetoro ljudi ima više od pedeset posto bogatstva svijeta u svojim rukama. Pa kako da ne bude bahatih. Ako treba oni učestvuju u stvaranju virusa, pa onda stvaraju vakcinu, pa od toga zarađuju i stvaraju zavistan svijet kojim vladaju

Istorijske ličnosti ljudi često posmatraju kroz prizmu svojih ideoloških pozicija, koliko je u tom smislu bilo teško zadržati neku objektivnost tako da ta priča bude zanimljiva svakome ili možda niste to ni htjeli? Kakve su reakcije na film do sad bile, jesu li vas na bilo koji način iznenadile?

Ja ne priznajem ideologije. Ovaj film je vrlo precizno postavljen u kontekst istorijskih i političkih događaja. Ja sam filmski reditelj i stvaram filmove da ih ljudi gledaju. Ja volim svoje filmske junake, zato pokušavam da ih razumijem, a ne da ih prilagođavam sebi… Moj izbor junaka je provokativan, od “Sivog doma” pa do danas. A zbog globalnog nametanja jednoumlja i samo jedne istine možda smo mi koji smo živjeli u socijalizmu iskusniji od onih koji su živjeli na Zapadu. Možda i zato moja posljednja četiri filma (“O Gringo”, “Bićemo prvaci sveta”, “Linija života” i “Ime naroda”) se bave idealistima, ljudima koji vjeruju u humanije bolje sjutra. Reakcije publike i filmskih stvaraoca su izvanredne.

Opisali ste Miletića kao velikog borca za pravo malih naroda i govorili kako je Balkan uvijek služio da se na njemu izmjeri moć velikih sila. Ima li šanse da se izborimo za sebe i kako, danas u vrijeme vladavine kapitala postoji li uloga za naše države, a da to nije uloga periferije kapitala i služenju tom sistemu koji vode velike sile?

Cijeli svijet je pristao da vrijednost mjeri novcem. Ko ima novac u svojim rukama, on kroji uslove i nameće svoj interes. Ali to ne znači da nema junaka i da treba da prestanemo da se borimo. Oni pokazuju moć, oni mijenjaju istoriju, oni ne priznaju žrtve, po potrebi miješaju dobre i loše momke.

Pričali ste i o tome kako danas sa podsmijehom i nevjericom pričamo o ljudima koji su spremni da se žrtvuju za ideale. Odakle dolazi taj cinizam, zašto su ljudi odustali od ideala i jel’ to važi samo za nas ili je globalno?

Kada bi danas nekim mladim ljudima rekli: “U budućnosti će postojati humano društvo bez socijalnih razlika”, oni bi vas pitali: “A gdje taj program može da se naruči ili da se krekuje?”

Na konto pomenute bahatosti, tvrdite da je nju globalizam digao na pijedestal, ali zar se ne bi moglo reći da je prije za to kriv neoliberalni kapitalizam, logika tržišnog kapitala koja se širi kroz taj globalizam, a koja od nas pravi trkače za novcem i statusom?

Negdje kažu da desetoro ljudi ima više od pedeset posto bogatstva svijeta u svojim rukama. Pa kako da ne bude bahatih. Ako treba oni učestvuju u stvaranju virusa, pa onda stvaraju vakcinu, pa od toga zarađuju i stvaraju zavistan svijet kojim vladaju.

Goran Bogdan je nedavno u jednom intervjuu kazao da srpska kinematografija doživljava renesansu, da se u Srbiji mnogo više radi nego u regionu (mada mislim da je malo više tu mislio na serije možda), slažete li se sa tom ocjenom? Kad se pogleda spisak filmova koji su konkurisali da budu predstavnici u trci za Oskara, reklo bi se da izbor nikad nije bio kvalitetniji, zanimljiviji i više šarenolik?

Mislim da se filmska scena Srbije decenijama bori za bolje profesionalne uslove. I da je od izuzetne važnosti da su se aktivirale profesionalne asocijacije i da se bore za autonoman autorski status. Kvalitet proizilazi iz različitosti slobodnog stvaralaštva. Ono nema alternative. Potrebno je da se stvori sistem koji bi stalno obnavljao materijalnu bazu i infrastrukturu kinematografije. FCS je na putu da stvori kinematografiju od eksperimantalnog, preko autorskog do komercijalnog filma. Mislim da će FCS izdavanjem knjige Dr Darje Bajić Božović “Stimulativni element i strategije kulturne politike u oblasti filmske proizvodnje u Srbiji” unaprijediti započetu rekonstrukciju funkcionisanja kinematografije. Po svim pokazateljima: počelo je i to je dobro osjetio moj prijatelj i divni glumac Goran Bogdan (igrao je legendarnog Nikolu Plećaša u “Bićemo prvaci sveta”).

Kad smo već kod toga, budući da se i vaš film našao u užem izboru, kako gledate na kontroverze koje je izazvao izbor “Dare iz Jasenovca” i na to što se pričalo da je sve unaprijed namješteno i izabran je film koji do tad nije ni imao premijeru?

Nisam vidio film mog klasića Gage Antonijevića, ali po temi koju obrađuje, dobar je izbor za film koji će nas predstavljati u svijetu. A ono što pokazuje kvalitet ovog ostvarenja je to što ga je za prikazivanje za američko tržište uzeo jedan od najboljih američkih distributera. Što se tiče samog izbora, već više od trideset godina to radi komisija od 12 do 25 članova AFUN-a. Ova Akademija je priznata od strane Američke filmske akademije i ona je sve do ove godine birala kandidata za Oskara. FCS je ove godine na zahtijev odlazećeg ministra kulture odredio komisiju za izbor, koja je bila sastavljena od istaknutih filmskih profesionalaca (većina su clanovi AFUN-a) koji su po savjesti obavili svoj posao. Nadam se da će poslije ovog izleta, sljedeće godine biti vraćene ingerencije izbora za našeg Oskara AFUN-u.

Kako bi generalno ocijenili godinu za nama i na privatnom i na profesionalnom planu, koliko vas je sve ovo sa koronom pogodilo i uticalo na vas? I kakvi su vam planovi za narednu godinu?

Kao što je dugi aplauz na premijeri filma “Ime naroda” pokazao koliko su ljudi željni da se druže. Pokazao je i da bioskop, pozorište, izložba, koncert, stvaraju bogatstvo u našim životima. I čine nas boljim. Šta ako korona uništava mržnju, šta ako nas čini požrtvovanim, šta ako budi u nama poštovanje, ljubav i optimizam. Možda će ova pobuna prirode ponovo probuditi u nama želju za ljepotom, pa i idealima.

( Stefan Strugar )