Ćehotinu hitno zaštititi od otrova

Problem zagađenja Mjedničkog potoka u pljevaljskom rudarskom naselju Šula mora se što hitnije rješavati, s obzirom na to da utiče i na živi svijet rijeke Ćehotine u koju se uliva.

To je “Vijestima” kazao državni sekretar za ekologiju u Ministarstvu kapitalnih investicija Danilo Mrdak, ne precizirajući kada će i kako problem biti riješen.

Istakao je da će to biti jedan od projekata koji će se morati rješavati, kako bi zaštitili rijeku Ćehotinu i živi svijet u njoj od trovanja iz Mjedničkog potoka.

Mrdak je kazao da slučaj Mjedničkog potoka i izlivanja otpadnih voda iz napuštenih jama nije jedinstven u Evropi, i da je razgovarao sa kolegama iz inostranstva koji su se bavili takvim stvarima.

“Naša namjera je da prvo analiziramo ugovor o koncesiji koji je dat firmi ‘Gradir Montenegro’ za rudnik olova i cinka Šuplja stijena, da utvrdimo čija je odgovornost za takvo stanje. Pretpostavljam da je to zatečeno stanje i da je kompanija koja sada vrši eksploataciju rude prešla sa jamske na površinsku ekspoloataciju. Kada vidimo ugovore i ugovor o koncesiji između države i koncesionara, okupićemo jedan međunarodni tim stručnjaka da vidimo kako da riješimo problem tih voda koje zaista na prvi pogled djeluje nerješiv. Ali, siguran sam da možemo da nađemo neko rješenje koje će na neki nači obezbijediti Ćehotinu od trovanja iz Mjedničkog potoka“.

On je upozorio da Mjednički potok ne pravi štetu samo nama, već i Bosni i Hercegovini s obzirom na to da Ćehotina jednim dijelom teče kroz tu državu i kod Foče se uliva u Drinu.

“To je ono što bi trebalo da prestanemo da radimo“.

Mjednički potok ima konstantno negativan uticaj na Ćehotinu koji se očitava u promjenama živog svijeta i pet kilometara nizvodno od ušća.

To je konstatovao tim stručnjaka CETI-ja u Izvještaju o ispitivanju stanja segmenata životne sredine u okolini Rudnika olova i cinka Šuplja stijena i stanja ekosistema Mjedničkog potoka.

Ispitivanja su rađena u avgustu pretprošle i maju prošle godine, na zahtjev firme “Gradir Montenegro” koja je vlasnik rudnika.

“Kada sam prvi put otišao tamo, nisam mogao da vjerujem šta se dešava i kakva je situacija. Meni je jasno da u Šupljoj stijeni mi i naši preci kopamo rudu nekoliko stotina godina i da smo na neki način otvorili vrata pakla i neke podzemne vode koje nikada tuda nisu tekle, a koje su počele da teku na površini i da imamo problem sa kiselim vodama koje se slivaju u Mjednički potok i poslije završavaju u Ćehotini“, rekao je Mrdak.

On je prije nekoliko godina, nakon obilaska, Mjednički potok nazvao apokaliptičnim vodotokom, za koji nije potrebno neko posebno ispitivanje da bi se utvrdilo da je zagađen jer se to vidi golim okom.

Stručnjaci koji su radili elaborat zaključili su da Mjednički potok ima konstantan negativan uticaj na Ćehotinu jer se formira od voda koje izlaze iz napuštenih rudničkih okana.

Autori studije tvrde da nisu pronašli nijednu cijev koja bi sprovodila vode iz jalovišta ili iz postrojenja za flotaciju Rudnika Šuplja stijena u Mjednički potok, čime bi se dodatno pogoršavao hemizam vodotoka.

“Međutim, ovdje ne možemo da isključimo incidentne situacije i ekscese koji se sasvim sigurno dešavaju u svim rudnicima gdje postoji bilo kakva prerada rude”, piše u izvještaju.

Konstatuje se i da je Mjednički potok u potpunosti bez vidljivog života, iznad i nakon postrojenja za flotaciju rude.

“Na svim istraživanim lokalitetima na Mjedničkom potoku nisu detektovana nijedna individua ribe niti jedinka bentosne faune. Potok je u potpunosti bez vidljivog života, bilo da se radi o dijelu koji je iznad postrojenja za flotaciju, ili ispod njega”.

Na lokalitetu koji je 150 metara uzvodno udaljen od ušća Mejdeničkog potoka u rijeku Ćehotinu, detektovano je pet vrsta riba, a na 200 metara nizvodno od ušća samo dvije.

Na lokalitetu Tatarovine, udaljenom oko pet kilometara od ušća Mjedničkog potoka, registrovane su dvije vrste ribe - potočna pastrmka i lipljen.

“Ono što pada u oči je drastičan pad istraživanih grupa kako u broju vrsta tako i u broju individua ispod Mjedničkog potoka, što ukazuje na njegov negativan uticaj na riječni ekositem Ćehotine… Naročito pada u oči odsustvo peša, koji je riba dna, na oba nizvodna lokaliteta. Ova riba je osjetljiva na hemijske promjene sastava rječne vode, a naročito na promjene koje se mogu detektovati u rječnom sedimentu”, tvrde autori studije urađene na 159 strana.

Ako se izuzme mogućnost curenja iz flotacijskog postrojenja, stručnjaci smatraju da je problem u samom hemijskom sastavu Mjedničkog potoka koji nastaje od nekoliko manjih koji izviru direktno iz napuštenih rudničkih jama.

Na svim ispitnim lokacijama Mjednički potok i njegove pritoke “opterećeni su sadržajem kadmijuma, olova, arsena, bakra i cinka iznad nivoa koji predstavlja opasnost po vodni ekosistem”.

“Pored prirodnog minerološkog sastava atmosferskih padavina koje spiraju materijal, i aktivnosti vezane za sami Rudnik olova i cinka Šuplja stijena u Šulima kako prije tako i nakon flotacije, značajno utiču na sadržaj cinka, olova, bakra, kadmijuma i arsena u sedimentu Mjedničkog potoka duž cijelog ispitivanog toka”.

Ispitivanja su pokazala da je sadržaj cinka u sedimentu Ćehotine uzvodno od ušća Mjedničkog potoka sto puta niži od sadržaja tog metala u Mjedničkom potoku.

“Sadržaj cinka u sedimentu Ćehotine nakon uliva Mjedničkog potoka je preko 25.000 miligrama po kilogramu, što sasvim dovoljno govori o uticaju Mjedničkog potoka na kvalitet sedimenta, a samim tim i na faunu ovog toka”, navodi se, između ostalog, u studiji.

( Goran Malidžan )