Romi knjige na maternjem jeziku ne mogu ni da kupe

Mada mu prijeti opasnost od nestajanja, Romi u Crnoj Gori ne samo što nemaju mogućnost da se školuju na romskom, nego nemaju prilike ni da u većini biblioteka i knjižara nađu knjige na svom maternjem jeziku.

U to su imali prilike i da se uvjere novinari “Vijesti”, koji su obišli više velikih knjižara i dobili informaciju da knjiga na romskom jeziku nema u ponudi.

“U školskim bibliotekama nema knjiga na romskom, u gradskim osim knjige ‘Eremit’, sumnjamo da ima. Smatram da je u današnje vrijeme veliki izazov obrazovati Rome i Romkinje koji će se baviti književnošću bilo kao pisci ili kao čitaoci”, kazao je za “Vijesti” izvršni direktor nevladine organizacije “Mladi Romi” Samir Jaha.

“Eremit” je prva knjiga na romskom jeziku u Crnoj Gori.

Riječ je o zbirci kratkih priča romskog pisca iz Podgorice Ruždije Rusa Sejdovića.

Ovu knjigu je prije tačno deset godina izdao Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina (CEKUM), a još dvije istog autora izdate su 2012. godine “Svjetlost u ponoć” i 2015. godine “Kosovo Karusel”.

Prema podacima sa posljednjeg popisa stanovništva iz 2011. godine, romskim kao maternjim jezikom prije deset godina govorilo je više od 5.100 osoba u Crnoj Gori.

Mnogo je veći broj onih koji su se na popisu izjasnili kao pripadnici romske ili egipćanske nacionalnosti.

U Crnoj Gori bi u drugoj polovini godine trebalo da bude održan popis stanovništva.

Materijal koji i postoji uglavnom se svodi na publikacije o Romima, ali velikim dijelom nije napisan i na romskom jeziku.

Većina tih publikacija je, ističe Jaha, iz perioda velike Jugoslavije.

“Ako konsultujemo COBISS (Kooperativni online bibliografski sistem i servisi) Crne Gore i u pretraživač upišemo pojmove Rom, romski, romskog, romskom dobićemo ukupno 293 rezultata. To znači da se u fondovima svih crnogorskih biblioteka uključenih u ovaj sistem nalaze 293 publikacije vezane za Rome. Od tog broja najviše je poezije (38), zatim zbornika (15), slikovnica (13), pregledne monografije (7)... Kada je u pitanju jezik ovih publikacija, samo njih 144 od 293 su u cjelosti ili djelimično na romskom jeziku”, upozorava sagovornik “Vijesti”.

Organizatorka programa u Centru za očuvanje i razvoj kulture manjina (CEKUM) Izedina Adžović Škrijelj kazala je da je romski u Crnoj Gori u velikoj mjeri zapostavljen, da djeci nije omogućeno školovanje na ovom jeziku, kao i da ne postoji ni adekvatan nastavni kadar.

“Najveći problem ogleda se u činjenici da u sistemu viskog školstva u Crnoj Gori ne postoji katedra za romski jezik. Svakako, uočljiv je i nedostatak osmišljene aktivnosti romskih organizacija, a izostaje i odgovarajuća inicijativnost nadležnih da se motivišu pripadnici romske zajednice za školovanje i na taj način ‘regrutuju’ kadrovi za romistiku i školovanje romske djece i omladine. U svakom slučaju, riječ je kompleksnom pitanju koje traži uključivanje mnoštva više aktera”, kazala je ona za “Vijesti”.

Kada je prezentovanje romske kulture u pitanju, ona je kazala da postoje mnoge poteškoće u tom segmentu, jer Romi, na primjer, nemaju svoje lingviste i prevodioce u Crnoj Gori.

“Svaki tekst koji prevedemo, moramo da angažujemo prevodioce van Crne Gore. Po našim saznanjima, crnogorski lingvisti, prevodioci, naučnici se ne bave romskim jezikom. Imamo pozitivne primjere iz okruženja, kod naših komšija koji imaju vrsne stručnjake i katedre za romski jezik (Srbija, Makedonija, Hrvatska)”, kazala je predstavnica CEKUM-a, govoreći o časopisu “Kod” koji izlazi dva puta godišnje.

Još nekorišćena metoda - obrazovanje na maternjem

Upravo je Zavod za udžbenike i nastavka sredstva (ZUNS) morao 2015. godine da na izradi crnogorsko-romskog rječnika angažuje stručnjake iz regiona, na čelu sa profesorom romskog jezika, kulture i književnosti na univerzitetima u Skoplju i Zagrebu Ljatifom Demirom.

I pored toga što su više od 700 godina na tlu Evrope, posebno na Balkanu, romski jezik se, prema njegovim riječima, nalazi u procesu izgradnje jezičkih institucija koje mogu unaprijediti njegovu upotrebu i ulogu u porodici, ali i cijelom društvu.

“Romski jezik za sve Rome u svijetu je glavna poveznica. Romi koji znaju romski jezik, mogu komunicirati sa Romima u cijelom svijetu. Oni koji žive u Pertu (u Australiji) može se sa lakoćom razumijeti sa Romima u Podgorici, Skoplju, Sofiji, Diseldorfu, Briselu ili sa Romima koji žive u Nju Džersiju. Očuvanje romskog jezika je najveće blago koje je njima ostavljeno od pradjedova. Romima romski jezik znači očuvanje od asimilacije”, kazao je profesor Demir za “Vijesti”.

Romi su sa indijskoga potkontinenta u Evropu počeli dolaziti u 11. vijeku, a već od 15. vijeka prisutni su na cijelom kontinentu.

Sve do 18. vijeka porijeklo Roma bilo je nepoznato, pa se dugo smatralo da potiču iz Egipta. Izučavanje romskoga jezika počinje 1782. godine, kada je Njemac Johan Kristijan Kristof Ridiger objavio članak pod naslovom “O indijskom jeziku i porijeklu Roma”.

Petog novembra obilježava se Svjetski dan romskog jezika, a profesor ističe da danas blizu devet od 15 miliona Roma u Evropi govori romskim jezikom.

“Od velikog je značaja da romska djeca dobro nauče svoj maternji romski jezik, zbog toga što je to jezik na kojem dijete razmišlja i osjeća. Maternji jezik je važan, kako za učenje drugih jezika, tako i za učenje i usvajanje svih ostalih znanja. Svi obrazovni sistemi svijeta temelje se najprije na poučavanju maternjeg jezika”, kazao je naš sagovornik.

Kazao je da hrvatska Vlada kontinuirano radi na poboljšanju položaja pripadnika romske manjine, da je mnogo toga učinjeno, posebno kad se radi o obrazovnim pitanjima.

Kao jedan od posljednjih primjera istakao je da je napravljena sinhronizacija 15 crtanih filmova za djecu, koja bi uskoro trebalo da počne sa prikazivanjem na televiziji.

Rješenje za problem obrazovanja Roma može biti, ističe on, obrazovanje na svom maternjem jeziku.

“Za Rome jedina metoda koja nije korišćena dosad u njihovom ‘rješavanju problema sa obrazovanjem’, a koja bi možda dovela do boljeg obrazovanja Roma jeste nastava na njihovom maternjem jeziku, u početnim razredima (I-III ili I-V) i sa uporednim učenjem jezika sa kojim bi se dalje produžilo obrazovanje. Tako bi se napravila lakša integracija i inkluzija romske djece u obrazovnom procesu”, poručuje profesor Demir.

Izdavačke kuće nezainteresovane za romski jezik

Iz Akcionog plana za sprovođenje Strategije za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana u Crnoj Gori može se vidjeti da su iz Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava posljednjih godina realizovano ili se realizuje više projekata koji imaju za cilj očuvanje ili promovisanje tog jezika, među kojima su radionice romskog jezika za školski i predškolski uzrast, seminari o njemu.

U dijelu ispunjavanja obaveza iz Akcionog plana koji se tiče izdavanja/prevođenja literature na romskom jeziku, navodi se da knjiga romskog autora na romskom jeziku nije izdata “iz razloga što CEKUM i pored svih nastojanja i saradnje sa Romskim savjetom i NVO nije uspio da nađe pripadnika romske manjinske nacionalne zajednice koji piše na romskom jeziku ili na crnogorskom uz namjeru da se ista prevede”.

“Posredstvom Vladinih resora, na javnim konkursima, opredjeljuju se sredstva za štampanje knjiga, časopisa na romskom jeziku itd. Međutim, taj prostor je često ograničen konkursnim pravilima, tako da se mnogi pojedinci ne prijavljuju”, kazao je direktor NVO “Mladi Romi”, sugerišući da se na tome mora raditi.

Među preporukama tadašnjeg Ministarstva za ljudska i manjinska prava je bilo i da se nastavi sa izdavanjem i prevođenjem literature na romski jezik.

Jaha navodi da mu nisu poznati slučajevi da su izdavačke kuće (privatni subjekti) pokazali interes za izdavanjem publikacija na romskom jeziku.

On vjeruje da nije u pitanju predrasuda, već jednostavno da ne vide komercijalnu svrhu takvih poduhvata.

Smatra da prvi korak treba da naprave upravo državne strukture i to kroz formiranje posebnog tijela ili ogranka koje bi se bavilo izdavaštvom literature na romskom jeziku, čime bi osnažilo “pojedince da se bave književnošću, njeguju i čuvaju romski jezik od zaborava”.

“Takođe je neophodno pokrenuti saradnju sa regionalnim lingvistima, prevodiocima, izdavačima kako bi se pripadnicima RE zajednice približila crnogorska, regionalna, ali i svjetska literatura. Na taj način, širokom distribucijom i literature na romskom ali i romske beletristike možemo konačno pokrenuti proces standardizacije odnosno kodifikacije. Romsko-egipćanska djeca imaju pravo na literaturu na svom jeziku, ali i djeca iz većinske populacije imaju pravo da upoznaju romski jezik i na taj način bolje upoznaju vršnjake. Na taj način učimo jedni o drugima i jedni od drugih”, poručio je on.

Jaha, međutim, tvrdi da ima zainteresovanih.

“Romsko književno stvaralaštvo nije posebno razvijeno u Crnoj Gori, ali ima pjesnika i pisaca koji aktivno pišu i stvaraju kao što je Ruždija Ruso Sejdović. Sva ta riznica književnog blaga značajna je za izučavanje i trebalo bi da je dostupna mladima kroz obrazovne programe. Uključivanjem tema koje se odnose na stvaralaštvo i postignuća Roma izrazito je motivišuće za uključivanje romske djece u obrazovanje i obrazovna postignuća, o čemu svjedoče i primjeri nekih zemalja Evropske unije, poput Španije koja sprovodi značajne reforme u uključivanju sadržaja i stvaralaštva Roma u svoje formalne kurikulume na svim obrazovnim nivoima”, kazao je Jaha.

Zakon o osnovnom obrazovanju predviđa da se u školama gdje ima značajan procenat manjinskih učenika primijeni adekvatan nastavni program, koji uključuje učenje maternjeg jezika u nižim razredima osnovne škole i uključivanje tematskih cjelina u nastavne programe vezane za istoriju i kulturu ove manjinske zajednice. Izvještaj o sprovođenju Strategije za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana 2016-2020, prema riječima Jahe, ne navodi da se aktivnosti ovoga tipa sprovode.

“Prema informacijama koje mi posjedujemo u osnovnim školama postoji nekoliko djela iz romske književnosti ali ona se prilično paušalno obrađuju, a sve zavisi od nahođenja samog predmetnog nastavnika da li će tu materiju obraditi”, kazao je on.

Romističke studije su prvi korak

Uprkos mnogim međunarodnim dokumentima i konvencijama koje propisuju jednako pravo svih na korišćenje maternjeg jezika i uživanje jezičnih i kulturnih prava, Romi su u tom kontekstu zanemareni u Crnoj Gori.

To je potvrdio i profesor Ljatif Demir koji ističe da se o obrazovnoj upotrebi romskog jezika i primjene tog ljudskog prava i dalje malo govori.

“Ako se prihvati teza da se identitet pojedinca odnosi prema jeziku kojim taj pojedinac govori (maternjem), odnosno da se samo u tom jeziku može izraziti potpuna sloboda i kreativnost pojedinca, tada svako ograničenje upotrebe romskog jezika i stavljanje u lošiji položaj u odnosu na govornike drugih jezika postaje diskriminacija. Pritom, govornici romskog jezika nužno postaju diskriminisani jer im se upotreba maternjeg jezika u pojedinim kontekstima ograničava, odnosno prisiljeni su da se koriste jezikom većine (crnogorskim, srpskim, albanskim)”, objasnio je on.

Pitanje koje je nezaobilazno u čitavom crnogroskom sistemu Demir je postavio ranije prilikom gostovanja u Crnoj Gori i učešća na naučnom skupu koji je organizovalo tadašnje Ministarstvo za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

“Ako nema obrazovne institucije koja će omogućiti završetak studija nastavnika romskog jezika kako će onda postojati nastavnici na romskom jeziku u Crnoj Gori?”.

Demir je istakao pozitivan primjer Hrvatske koja je za kratak period uradila mnogo na tom polju i otvorila mogućnost Romima da izučavaju svoj jezik. Tako je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Odsjeku za indologiju i dalekoistočne studije ranije uveden izborni kolegij “Uvod u romski jezik” i “Uvod u književnost i kulturu Roma”, a u školskoj 2016/2017. je otvoren diplomski (magistarski) studijski program romistika. Prošle godine je prihvaćen i kurikulum izbornog predmeta “Jezik i kultura Roma”.

“Bez postavljanja romističkih studija na fakultetima u Crnoj Gori ne može se napraviti određeni pomak u izučavanju romskog jezika, kulture, književnosti i istoriji Roma”, zaključuje Demir.

Na romskom “progovorio” i Isus

Jedan od autora crnogorsko-romskog rječnika, Ljatif Demir, kazao je da je na romskom jeziku “progovorio i Isus Hrist”.

“Napravio sam sinhronizaciju filma ‘Isus’ za New Life Film. To je bilo zaista pun pogodak, jer kad su Romi vidjeli da se može takav film napraviti na romskom jeziku, njihova je reakcija bila da su jednaki sa svim drugim narodima. Moji prevodi Federika Garsije Lorke ili Rabindranata Tagore su doprinijeli tome da sami Romi vide da je to bogat književni jezik i da odgovara jednako jezicima o kojima su mislili da su bogatiji od njihovog jezika. Samo u tim trenucima mogu vidjeti da oni, siromašni Romi, mogu biti bogati”, kazao je profesor Demir.

Osim Roma, prema njegovim riječima, i ne-Romi su na taj način uvidjeli da romski jezik je jezik na kojem se može stvoriti književnost ili administrativni dokumenti koji su prevod evropskih konvencija i zakona.

Ti prevodi, koje je radio sa saradnicima, govore o velikim koracima koje se mogu uraditi kad se radi na romskom jeziku.

“Sad, o romskom jeziku se više ne razmišlja kao o jeziku koji ima 800-1.000 riječi. Sad svi govore da je to jezik koji ima rječnike sa 25.000-30.000 riječi. To je napredak koji mlađim generacijama daje samopuzdanje, a to nas navodi na to da se mogu roditi naši novi nasljednici koji će produžiti rad na romskom jeziku i književnosti”, kazao je on za “Vijesti”.

Crnogorsko-romski i Romsko-crnogorski rječnik radio je, na primjer, sa profesoricama romske književnosti Nevsijom Durmiš i Fatime Demir.

Ovaj rječnik je 2015. godine objavio ZUNS, a njegovu izradu i štampanje je finansiralo tadašnje Ministarstvo za ljudska i manjinska prava.

“Rječnik je izdat u mekom i tvrdom povezu, sadrži 12.000 jedinica, što govori o njegovoj praktičnosti i priručnosti. Rječnik predstavlja značajan pomak u očuvanju romskog jezika, kulture i tradicije. Rječnik ima 160 strana”, kazali su “Vijestima” iz ZUNS-a.

( Jelena Kontić, Miloš Rudović )