Privatni PTT muzej: Želja Koljenšića bila da ostavi trag i vrati se svojoj profesiji
40-godišnje iskustvo, ljubav prema svom pozivu ali i jedan slučajni događaj - naveli su ga da kopa po istoriji pošte ali i da prikuplja eksponate, publikacije, ptt uređaje, markice kao i brojne sitnice
Lijepa uniforma koju su nosili poštari ali i nemaština natjerali su Miroslava Koljenšića iz mjesta Gorica u Danilovgradu da već sa 16 godina postane poštar.
Njegova želja bila je da nakon 41 godine iskustva i rada u različitim službama širom bivše Jugoslavije ostavi trag i vrati svojoj profesiji. Zato je ovaj penzioner otvorio "Glasonošu" - prvi privatni PTT muzej u Crnoj Gori ali i kako tvrdi Koljenšić, i jedini u svijetu, na nagovor Marka Ćetkovića, nekadašnjeg kustosa muzeja koji se nalazio u okviru Direkcije pošta.
"On bi me zvao da mi kaže, mali dođi da vidiš šta sam našao o PTT-u. Ja pođem kod njega, i tako više puta, da on me prizivao, i jednom prilikom mi je kazao, nekolike godine, znaš Koljenšiću bilo bi dobro da se ti zainteresuješ više za ovo, jer on je bio penzior i pomalo slabunjav, i da me ti naslijediš ovdje", priča Koljenšić.
I uspio je... 40-godišnje iskustvo, ljubav prema svom pozivu ali i jedan slučajni događaj - naveli su ga da kopa po istoriji pošte ali i da prikuplja eksponate, publikacije, ptt uređaje, markice kao i brojne sitnice.
"Savim slučajno u zgradi, direkcije pošta, bila je ploča spomen, poginulim poštarima, u NOB-u, x puta sam prošao pored te ploče , međutim kako mi je bio jedan stari, ali dobar sto, hrastovi, koji je nekad bio direktorov, pa ga je gurnuo u naš sektor, i ja sam u tom stolu pronašao kovertu fotografija, i gledam gledam, jedno 10ak , pođem onda do ove ploče, da to su ti ljudi koju su poginuli, na poleđini je pisalo i ime svih tih poštara, i tako dođem na ideju da napravim neku brošuru o poštarima poginulim u NOB-u", kaže Koljenšić.
Ideja o monografiji je bila samo polazna tačka u njegovom muzeološkom iskustvu a ostalo je istorija. Koljenšić objašnjava da ni sam ne zna šta sve ima u svojoj kući i garaži.
I nakon skoro pola vijeka rada u Pošti, ali i poslije 20 godina postojanja ovog malog muzeja, Koljenšić ističe da samo može biti srećan.
"Zaista sam zadovoljan i ispunio sam moje osjećanje, da ne prođem kroz život kao pas kroz rosu, nego da ostavim neki trag", ističe on.
Iako je ovaj PTT muzej produžio život i uljepšao penzionerske dane Miroslavu Koljenšiću, njegov sobičak kao i dio graže mogu samo poslužiti kao ponos svim generacijama koje dolaze.
( Marija Radović )