Vakcinacija

Imunizacija populacije. Famozna i dugoočekivana vakcinacija. Svijetlo na kraju pandemijskog tunela? Na stranu rubna egzotika: oni kojima je ta riječ što i biku crvena marama. Zaboravite pseudo-polemike, interenet forume, časnog Bila Gejtsa i “zlokobno dejstvo duboke države”. Zahvaljujući vakcinaciji kao aktuelnom svjetskom procesu, tačno možete da vidite funkcionalnu ozbiljnost današnjih država. Ili neozbiljnost…

Sa svih strana svijeta dolaze tekstovi i slike o nimalo jednostavnom javnom pregnuću masovne vakcinacije. Političari daju primjer, primaju prvi vakcine, krenula je velika akcija, riječ je o prvom ofanzivnom odgovoru pandemiji. Do sad se samo djelovalo iz debele defanzive: maske, distanca, izolacija… Došlo je vrijeme za akciju. A Crnogoraca i Crne Gore nigdje? Kako, molim? Kada je trebalo dizati antifašistički ustanak bili smo prvi u Evropi, a sa vakcinacijom nas niđe nema… Nije tu nešto u redu. Mora da smo u međuvremenu negdje pogrešno skrenuli.

Mada, govori se, nije da se ne govori o - vakcinaciji. Imamo i neke dokumente, nacionalne strategije. Po nekima izgleda da to nije dovoljno. Vakcinacija? Pa, jasno… Vakcinacija! Samo, gdje su vakcine? Nema vakcinacije bez vakcina, bar do sada to nije bilo izvodljivo, mada ovo je Crna Gora, ko zna… Znači tu je problem: omunjili bismo mi vakcinaciju brže no Izrael, samo nemamo - vakcine. Vazda neka sitnica…

Pa, gdje su te vakcine, dovraga, reći će neko. Bar toga je pun svijet - nekoliko kineskih, dvije-tri ruske, kubanska, nekoliko američkih i britanskih… Ima čudo vakcina, što se to desilo pa ih nema jedino kod nas?

Čekajte, sjećate se da je tadašnji ministar jasno (i ponosno) rekao da smo sve završili i da ćemo dobiti vakcine među prvima…”Među prvima”? To je i tada zvučalo sumnjivo.

Ministar je sada na stubu srama - što se desilo sa vakcinama? Nemamo nikakav konkretan podatak, čak ni nagovještaj, ako se izuzmu one mutne najave tipa “u najskorije vrijeme” i slično… O čemu se radi?

Vrijeme se prekraćuje usvajanjem ovakvih ili onakvih dokumenata, tek da se ispuni forma.

Nije čak presudno ni to kome adresirati krivicu? Iako je uglavnom jasno. Ključna informacija je to da ovdje uvijek bude ovako ili slično. Uvijek je nešto “nestalo” na putu do nas, oteo je neko spretniji…

Koliko je ovo društvo (tradicionalno) nesposobno? To je suštinsko pitanje, jer, kao što rekosmo, ovakve stvari se dešavaju stalno, nije to incident, već sistemski poriv...

Da li se zaista o tome mislilo na vijeme i radilo kako treba? Ili je i ta kalkulacija bila povezana sa ishodom izbora, pa je poraz “kumovao” postizbornom neradu? Da nasljednicima ostave što više problema? Da li je moguća takva svijest u današnjoj Crnoj Gori? Trampizam na crnogorski način. Poslije mene - požar. (I bukvalno, iako šef Agencije za nacionalnu bezbjednost poručuje - znamo ko je palio vatru. A znamo li ko je kiksao kod vakcina?)

Imamo relativno malu populaciju, gotovo da je Crna Gora bila idealna za odmjeravanje koji stepen imunizacije donosi otpornost krda…

Odnosno, uz elementarno ozbiljne ljude na svojim mjestima, uz elementarnu ozbiljnost sistema kao takvog, stvari su, naravno, mogle biti znatno drugačije i bolje urađene. To što smo mali (Crna Gora jeste mala, ali to ne utiče na njenu veličinu, B. Baletić) nije nužno morao da bude razlog da kao i u svemu i sada - kasnimo.

Iz čitave situacije sa vakcinama građanin može shvatiti sopstvenu političku realnost: uglavnom zavisi od neznalica. I sam je za to kriv, naravno. Eh da su neke imunizacije izvodljive! Ipak, izgleda da imunitet krda na glupost - nije moguć.

( Balša Brković )