Milo i pioniri

Doveli smo ga da nam popravlja kompjutere, a on počeo da nam vodi politiku.

Tako je jedna visoka funkcionerka Demokratske partije socijalista (DPS) prokomentarisala političkog direktora Branimira Gvozdenovića.

DPS-u će nakon prelaska u opoziciju trebati najbolji programeri, umjesto brojnih majstora, da bi izašao na zelenu granu i u nekoj budućnosti postao jedan od konstituenata neke nove vlasti.

A sudeći po izboru kandidata za potpredsjednike tamo su ostali samo priučeni majstori - Milo i njegovi pioniri. Dobro, istovremeno i Roćenovi pioniri.

Najveća opoziciona partija sada nema dobro rješenje. Imaju samo manje loša rješenja.

Izgleda da su u dijelu partije procijenili da je ostanak Mila Đukanovića na čelu najmanje loše rješenje.

Sa Đukanovićem, kao dokazanim liderom, najmanja je mogućnost daljeg osipanja.

Panično hvatanje za jarbol broda koji tone.

Podrška DPS-u, prema nekim unutarstranačkim istraživanjima, sada je na oko 30 odsto, iako je prije dva mjeseca bila i nekoliko procenata niže.

DPS za blagi opravak može samo da zahvali nesnalažljivosti i brzopletosti nove Vlade i trvenjima unutar vlasti u kojoj je DF kolovođa u napadima na izvršnu vlast Zdravka Krivokapića, koja još uživa visoko povjerenje, iznad 60 odsto.

Oni koji na probušenom brodu traže čamce za spašavanje, umjesto jarbola, vide da opstankom Đukanovića na mjestu predsjednika partije šalju i domaćoj i međunarodnoj javnosti poruku - ništa se ne mijenja.

Bez obzira ko će biti potpredsjednici, kakav će biti novi program, status ili čak namjera da se krene u djelimično distanciranje od korupcionaško-kriminalnih i klijentelističkih šema, partitokratije i svega onoga zbog čega je Fridom Haus Crnu Goru nazvao “hibridim režimom” ili onoga zbog čega je Evropska komisija nazvala “zarobljenom državom”.

Sve i da Đukanović javno saopšti da se povlači nakon dvije godine, malo ko bi povjerovao.

Ali, ako opstanak Đukanovića na čelu DPS-a pojedinima može izgledati kao najmanje loše rješenje za partiju, pitanje je da li je to za njega lično dobro rješenje

Dalji pad rejtinga i osipanje biračkog tijela izgleda izvjesnim. Razvlašćivanje je tek počelo s obzirom da u brojnim institucijama još sjedi veliki broj kadrova DPS-a, slijede izbori u Nikšiću, na kojima DPS ima samo teoretske šanse da osvoji vlast, a zatim u Herceg Novom na kojim je bez ikavih šansi.

Pritom, nova vlast još nije došla u situaciju da deklarativno zalaganje za vladavinu prava sprovede u praksi. U situaciji kada su neki funkcioneri DPS i za vrijeme vladavine svoje partije bili jednom nogom u Spužu.

Sav taj teret mogao bi pasti na Đukanovića kao lidera partije. I to za dvije godine, na novom Kongresu, koji bi trebalo da se održi par mjeseci pred predsjedničke i izbore u 11 opština, uključujući i Podgoricu.

Đukanović ovoga puta nije povukao međukorak - za predsjednika partije postavio Duška Markovića ili nekog mlađeg i pokušao da osnaži koalicioni kapacitet.

Prvog bi pokušao da kontroliše preko potpredsjednika, za drugog mu ne bi bili potrebni dodatni mehanizmi.

S pozicije predsjednika države u uslovima kohabitacije mogao bi u velikoj mjeri da usmjerava probušeni brod i da vaga da li da se za dvije godine vrati na čelo partije, opet kandiduje za predsjednika države ili da stvarno ode u političku penziju.

Ovako mu se lako može desiti da postane žrtva sopstvene partije.

Drugo pitanje koje se otvorilo je pozicija odlazećeg zamjenika predsjednika DPS-a i bivšeg premijera Duška Markovića.

Ponovnim vraćanjem funkcije potpredsjednika umjesto zamjenika predsjednika, Marković je već ciljano degradiran i nije mu ostavljen prevelik prostor za manevar. Time mu je indirektno i stavljen teret na leđa poraza sa izborima 30. avgusta, iako je objektivno manje kriv od Đukanovića koji je promoter za DPS kobnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili je makar podjedako kriv kao ostali iz najužeg vrha.

Marković ovoga puta nije prihvatio mjesto potpredsjednika. Nije želio ostati za ovakvim stolom. Kao ni njemu bliski Mevludin Nuhodžić, dugogodišnji visokopozicionirani funkcioner DPS-a.

Od predloženih kandidata za potpredsjednike valja izdvojiti Nikolu Rakočevića kome su mnogi, i mimo DPS-a, predviđali uspješnu političku karijeru.

Dva dana prije kongresa Đukanović je prognozirao prijevremene parlamentarne izbore zbog suprotstavljenih odnosa dvije političke platforme unutar vlasti.

To u ovom trenutku više djeluje kao zviždanje u šumi, kako bi se rastjerao strah od neizvjesne budućnosti.

Đukanović zna da postoji veliko nezadovoljstvo u partiji.

I zna da će se frakcijske i klanovske borbe intenzivirati, što duže budu u opoziciji.

Osim ako mu nova većina ne daruje prilku za popravni.

( Vladan Žugić )