Nema kompromisa

Vjerujem da je mnogo toga što nam se dešava u životu, i kakav kvalitet života imamo, bilo da smo odabrali sopstveni duhovni mir ili luksuz nauštrb mira, da li smo srećni i ispunjeni ili nismo, stvar, rezultat naših odluka. A odluke svakog pojedinca su posljedica brojnih faktora koji utiču na njegov ukupan kapacitet za donošenje odluka: odgoj od najranijeg uzrasta, obrazovanje, stečene vještine i sposobnosti itd. - sve to čini individualni kvalitet svakog pojedinca.

Nerijetko se dešava da i obrazovani ljudi, sa ne malim životnim iskustvom, vuku pogrešne poteze i prave katkad nerezonske odluke, a uglavnom sa dobrom namjerom, kao da i ne znaju da naprave jasnu razliku između dobre i loše odluke, utisak je ponekad. Problem je samo što ta dobra namjera nije apsolutna vrijednosna kategorija, nego relativna. Naime, ako je dobra namjera usmjerena prema sebi i svojoj interesnoj grupi (partiji), a ne prema opštem dobru i interesu većine građana, onda ta dobra namjera često rezultira (i bude shvaćena) kao loša namjera. Lijep primjer za ovu konstataciju su dešavanja u Crnoj Gori tokom prošle godine i odluka DPS-a da pokuša da podržavi crkvenu imovinu, a koja je na kraju rezultirala smjenom tridesetogodišnje vladavine. Kada su se osvijestili i shvatili kakvu su grešku napravili, pogrešnom odlukom, čelnici DPS-a su vjerovatno pomislili: a što nam šćaše ovo.

I zaista, umjesto da uživaju na vlasti još jedno 30 godina, zajedno sa svojom opozicijom, oni se prešaltaše i sami u opoziciju. Sada, zajedno sa dijelom te svoje opozicije (koja je i dalje opozicija novoj vlasti) DPS iz svih oružja i svim sredstvima pravi opstrukciju novoj Vladi. A kako je ta nova Vlada odgovorna za državu Crnu Goru do narednih izbora i neke nove Vlade, i njenu ekonomsku, spoljnu i svaku drugu politiku, to znači da DPS (zajedno sa svojom opozicijom) pravi štetu Crnoj Gori i usporava je na njenom putu da postane i formalno dio najnaprednijeg, najcivilizovanijeg i najdemokratskijeg dijela svijeta - Evropske unije. Istovremeno šaljući poruku građanima: Crne Gore nema bez nas. Ili još jače: Crna Gora ne treba ni da postoji bez nas. I tačno će neko pomislit: jednom štetočine, vazda štetočine.

Postavlja se pitanje: kako se odbraniti, kako postupati u okolnostima stalnih napada i opstrukcije? I ima li smisla boriti se uopšte, mijenjati bilo šta, ili prihvatiti pravila igre “kasabe”, bez suštinskih promjena, “sjaši Kurta da uzjaše Murta”.

Nova Vlada zato mora da dokaže i pokaže da nije “Murta”. Pa makar trajala i samo mjesec dana. Nema kompromisa, ne smije da bude “Murta”. Jer bi u tom slučaju izdali većinsku želju građana za promjenama i rizikovali ne samo da se bivša vlast vrati na vlast (zajedno sa svojom opozicijom), nego da se obesmisle bilo kakve težnje ka promjenama u ovom društvu i da se za jedan duži period stavi tačka - da suštinske promjene jednostavno nisu moguće u Crnoj Gori.

U prilog ovome ide, nažalost, činjenica da dosta ljudi na Balkanu (ne samo u CG) reaguju uglavnom na interes i strah. Opšte dobro, istinske vrijednosti i demokratija su pomalo apstraktne kategorije za ovaj region. A to je vjerovatno i jedan od ključnih razloga zašto EU smatra da region još nije spreman za članstvo.

Vlada Crne Gore mora da pokaže i dokaže da radi u interesu svih građana, ne samo dijela podobnih i poslušnih, kao prošla Vlada. I mora da pokaže vidljive i mjerljive rezultate. A upravo time rizikuje da bude oborena, od strane pojedinaca koji se više i ne prikrivaju da rade u interesu bivše vlasti, iako čine dio nove parlamentarne većine. Ali će se onda na narednim, prijevremenim parlamentarnim izborima iskristalisati stvari, biće jasnije ko je za promjene a ko pravi štetu i koči promjene.

Ako bi pak Vlada napravila kompromis, odustala od suštinskih, vrijednosnih promjena i pristala na ucjene i ulogu “Murte”, a radi svog opstanka na vlasti, poslala bi poruku građanima ne samo da nije bila sposobna da izvede ovu državu iz krize i približi je EU, nego da su njeni kritičari i napadači bili u pravu. A biće dosta i onih koji će zaključiti da je ova Vlada odigrala za bivšu, pa čak da je i sve bio dogovor i režija.

Život nas često stavlja u iskušenje, kada nas primorava da vučemo poteze i donosimo odluke. Ponekad te odluke nisu izbor između više i manje, ljepšeg i manje lijepog, boljeg i lošijeg… One su izbor hoćemo li biti i ostati ljudi, ili ne. I jednostavno: ili jesi ili nisi (to što jesi, ako si).

( Goran Đukanović )