“Siromaštvo je često okidač za druge društvene anomalije"
„Evidentiran je veći broj djece koja su sklona vršnjačkom nasilju, naročito u zadnjih par godina. Porast je uočen i kada su u pitanju kirivična djela, te struktura istih, a nijesu rijetka ni teža krivična djela…", kazala je Ćorić
Siromaštvo, utičući na porodicu i djecu, nerijetko sa sobom povlači i druge društvene anomalije. Taj problem, koji je u Crnoj Gori postojao i prije pojave koroana virusa, svoj zenit je dostigao tokom pandemije. Siromaštvo uzrokuje ostvarivanje slabijih rezultata u svim oblastima - zdravstvo, obrazovanje, ishrana i generalno opšta dobrobit djece.
To su neke od poruka panel diskusiji “Siromaštvo i njegov uticaj na djecu i porodicu”, koja je održana u Kolašinu, u organizaciji NVU Centar za prava djeteta Crne Gore.
„Evidentiran je veći broj djece koja su sklona vršnjačkom nasilju, naročito u zadnjih par godina. Porast je uočen i kada su u pitanju kirivična djela, te struktura istih, a nijesu rijetka ni teža krivična djela…Djeca iz siromašnih porodica su itekako ranjivija i izloženija ekploataciji. Upravo zbog toga NVU Centar za prava djeteta, prepoznaje siromaštvo kao okidač za ostale probleme. Siromaštvo nije jedini, ali jeste jedan od najznačajnijih faktora koji destabilizuju porodične odnose”, kazala je Jelena Ćorić socijalna radnica iz NVU Centar za prava djeteta Crne Gore.
Prema njenim riječima, za djecu u siromašnim porodicama, po onome što je NVU do sada evidentirala, karakterističan je nizak nivo ambicija kada je u pitanju obrazovanje. U radu sa djecom pimjećene je potencijal za visoko obrazovanje, ali vrlo često u razgovoru sa njima , tvrdi Ćorić, čuje se „želim stručnu školu, želim što prije da se zaposlim“.
U uslovima pandemije, siromaštvo je, kazala je direktorica OŠ “Risto Manojlović” Dragica Ilinčić, postalo još veći izazov- U toj školskoj ustanovi, tvrdi ona, uvijek je prepoznavan probem siromaštva “ali sad su razlike u pogledu materijalnog statusa uočljivije”.
“Siromašna djeca su nerijetko i socijalno isključena, a tome su uveliko doprinijeli i savremeni trendovi, društvene mreže i mediji. Kao rezultat, djeca se osjećaju izdovjenim, odbačenim, zapadaju u depresiju i potiskuju svoja osjećanja”, kazala je Ilinčić.
U Kolašinu 174 porodica su korisnici materijalnog obezbjeđenja, što je veliki broj u odnosu na broj stanovnika te opštine, rekla je Ivana Marković iz Centra za socijalni rad Kolašin.
“Nije rijedak slučaj da siromaštvo sa sobom povlači i druge oblike disfunkcionalnosti i druge negativne pojave, poput nasilja u porodici ili razvoda braka roditelja. Pritom, najugroženije su porodice sa više članova, kao i porodice sa djecom sa invaliditetom”, objasnila je ona. je ona.
Kako je Marković dodala, razruđenost teritorije opštine dodatna je otežavajuća okolnost, budući da su seoskim domaćinstiva nedostupni resursi iz grada.
“Najugroženije su samohrane i pordice višečlane djece, takođe i porodice koje imaju djecu sa posebnim potrebama. Imamo slučaj djevojčice koja živi 50 km od grada i čijoj porodici treba samo za taxi do grada 50 eura. Nije mali broj djece, kojima su sve ustanove veoma udaljene od mjesta stanovanja. Da ne pominjem socijalnu izolaciju budući da često ima po troje, četvoro djece ukupno u selu. Svi ovi faktori često utiču na slabije korišćenje resursa u zajednici, koji utiču na pravilan razvoj svakog djeteta.”, navela je Marković.
Prema riječima psihološkinje Katarine Puletić, koja je u kolašinskoj lokalnoj upravi zadužena za ranjive grupe, “pandemija traje godinu dana, a siromaštvo je pošast koja traje mnogo duže.”
“Bez multisektorskog pristupa tom kompleksnom problemu nema rješenja. Moramo da reformišemo sistem socijalne i dječije zaštite, i da učinimo da svako dijete ima jednak pristup svojim pravima.Taj reformisani pristup bi podrazumijevao princip “Ne možemo o njima bez njih”, odnosno, individualan pristup svakom problem”, rekla je Puletić.
Poručila je i da je potrebno mnogo rada na “ osvješćivanju donosioca odluka na državnom nivou”, kao i da “ fali umreženosti”. Puletiž je podsjetila i da “u 70 osto slučajeva siromaštvo se često preliće i sa drugim prblemima porodice.”
Panel diskusija “Siromaštvo i njegov uticaj na djecu i porodicu” dio je aktivnosti predviđenih projektom “Centar za podršku djeci i porodici - Dnevni centar”, koji je podržan kroz IPA II Program Evropske Unije i Crne Gore za zapošljavanje, obrazovanje i socijalnu zaštitu, i u jednom dijelu od strane Save the Childrena, a koji se sprovodi posredstvom Direktorata za finansiranje i ugovaranje sredstava EU pomoći Ministarstva finansija i Direkcije za programiranje i implementaciju EU fondova Ministarstva rada i socijalnog staranja.
( Dragana Šćepanović )