Većina ne vjeruje Navaljnom - rezultat propagande: Mlađi koji mu vjeruju rijetko su spremni da nešto učine

"Nakon trovanja Navaljnog shvatio sam da nema smisla da sjedim skrštenih ruku", kazao je 26-godišnji Adam iz Moskve tokom demonstracija prošle subote za Dojče vele (DW)

9151 pregleda11 komentar(a)
Navaljni tokom saslušanja putem video linka, Foto: Reuters

Većina Rusa ne vjeruje Alekseju Navaljnom i to je rezultat državne propagande.

Ali i mlađi koji mu vjeruju rijetko su spremni da nešto učine.

Zato je pitanje kolike će proteste izazvati njegovo hapšenje i moguća presuda.

Koliko će ih doći sljedeći put? To je pitanje koje sebi postavljaju pristalice Alekseja Navaljnog.

Ljestvica za nove proteste, najavljene za narednu nedjelju, podignuta je prilično visoko.

Desetine hiljada ljudi su prošle subote izašle na ulice zahtijevajući puštanje na slobodu opozicionog političara.

Neki se premišljaju jer demonstracije nisu odobrene, a neke odvraćaju i brige zbog korone.

"Malo ih je marširalo, mnogo više ih je za Putina", pokušao je portparol Kremlja Dmitrij Peskov da umanji značaj protesta.

Više klikova, više demonstranata?

No, izgleda da je Navaljni po povratku iz Njemačke, gdje se liječio nakon trovanja, uspio da pokrene dio ruskog naroda.

"Nakon trovanja Navaljnog shvatio sam da nema smisla da sjedim skrštenih ruku", kazao je 26-godišnji Adam iz Moskve tokom demonstracija prošle subote za Dojče vele (DW).

Advokata Pavela (30) na ulicu je izvela samovolja ruskog pravosuđa.

"Baš me briga za Navaljnog. Ali, to kako se s njim postupa, ta samovolja u policijskoj stanici, to više ne može da se trpi."

Navaljni je sredinom januara uhapšen na aerodromu u Moskvi.

Odmah potom mu je sud odredio 30 dana pritvora.

Sada čeka na sudsku odluku koja bi trebalo da bude donijeta u utorak (2. februar).

Pravosudni organi žele da njegovu raniju uslovnu kaznu zbog optužbi za privredni kriminal preinače u zatvorsku.

Navaljnijeva Fondacija za borbu protiv korupcije (FBK) je, kada je on već bio u zatvoru, objavila dokumentarac o palati na Crnom moru, koja navodno pripada Putinu a čiju su gradnju finansirali oligarsi.

Dokumentarac je na Jutjubu imao više od 100 miliona pregleda, što je rekord za takve video-formate u Rusiji.

Navaljni želi da na taj način podstakne proteste. Ali, upitno je da li će klikovi na Jutjubu izvući ljudi na ulice. Koliko on zaista ima podrške?

Strpljenje jednog opozicionara

Onaj ko traži odgovor na ovo pitanje, mora da se vrati deceniju unazad.

U zimu 2011/12, desetine hiljada Rusa su protestovale, prije svega u Moskvi, za fer izbore i protiv povratka tadašnjeg premijera Vladimira Putina u Kremlj.

U prvim redovima je bio i Aleksej Navaljni, bloger, koji se razotkrivanjem borio protiv korupcije.

Tada je počeo njegov uspon ka opozicionom političaru broj jedan, kako ga mnogi danas vide.

Navaljni je dokazao da ima strpljenja i promijenio je retoriku.

U početku je bio sporan u opozicionim krugovima zbog nekih desničarskih i nacionalističkih stavova.

Danas se od njega više ne mogu čuti antimigrantski tonovi.

Njegov najveći uspjeh bili su izbori za gradonačelnika Moskve 2013, kada je dobio skoro trećinu glasova i dospio na drugo mjesto.

Od tada mu je legalan put u politiku zapriječen.

Njegova stranka nije registrovana, a zbog presude za privredni kriminal, on sam više ne smije da se kandiduje.

Tako je 2018. propala njegova kandidatura na predsjedničkim izborima. Ali, ove izbore je iskoristio da bi izgradio mrežu, što se sada isplatilo. U provincijama na ulice izlaze stotine, hiljade ljudi koji zahtijevaju njegovo puštanje na slobodu. I to je novina.

Mješavina sažaljenja i nepovjerenja

Istraživač javnog mnjenja Lev Gudkov je skeptičan kada je riječ o tome može li Navaljni da izazove veliki protestni pokret.

"Odnos prema njemu je složen i zavisi od starosne dobi i kanala informisanja", kaže direktor renomiranog moskovskog Centra Levada u razgovoru za DW.

"Mladi, koji su aktivni na društvenim mrežama, reaguju jače i imaju više empatije na vijesti o pokušaju političkog ubistva."

Oko 40 odsto mladih Rusa vjeruje u to.

Ali, samo pet odsto ljudi u provincijama, koji su upućeni na državne medije.

"Tamo djeluje propaganda Kremlja", kaže Gudkov.

Trovanje Navaljnog većina smatra izmišljenim, i provokacijom zapadnih tajnih službi. A kritičar Kremlja se u državnim medijima predstavlja kao kriminalac.

Zbog toga ne čudi da je u anketi Centra Levada, sprovedenoj u novembru 2020, tri mjeseca nakon trovanja, samo dva procenta Rusa izjavilo da bi glasali za Navaljnog kao potencijalnog predsjedničkog kandidata. I tako je već godinama.

Nema spremnosti na žrtvu

U dokumentarcu u kojem je otkrio priču o navodnoj Putinovoj palati, često govori ironičnim jezikom mlađe generacije.

Navaljni cilja prije svega mlade Ruse. Ali, njegove poruke ne djeluju najjače kod školaraca, koji njegov video dijele putem društvene mreže TikToka, kaže Gudkov.

"Mladi pogledaju njegov video i ostaju pasivni. Reaguju pre svih ljudi koji već imaju nekog životnog iskustva, između 25 i 40 godina starosti", kaže sociolog.

To su mladi Rusi srednje klase iz gradskih sredina, koji ekonomsku stagnaciju u Rusiji dovode u vezu sa Putinovom politikom.

Sličnog je gledišta i austrijski ekspert za Rusiju, Gerhard Mangot sa Univerziteta u Insbruku.

"Nije svako ko je u subotu bio na ulici demonstrirao za Navaljnog. Ne bi svaki demonstrant na predsjedničkim izborima glasao za Navaljnog. Ali, bio je veliki broj građanki i građana, koji su frustrirani zbog recesije, nedostatka privrednog rasta, pada realnih primanja, korupcije u politici i korupcije u svakodnevnom životu", kaže Mangot za DW.

Gudkov ne očekuje masovne proteste.

S jedne strane, ekonomska situacija u Rusiji je još uvijek relativno dobra i ne može da se poredi sa onom u susjednoj Bjelorusiji, gdje demonstranti već mjesecima protestuju protiv predsjednika.

S druge strane, među građanima nema spremnosti na žrtvu kao kod Navaljnog koji se vratio u Moskvu iako je znao da će biti uhapšen.

"Ali, divljenje prema Navaljnom će da raste", kaže Gudkov.

"Tu se miješa i osjećaj da je on nešto posebno – ratnik, a mi to nismo. Divimo mu se, a ne slijedimo ga."

Sociolog smatra da je u pitanju konformizam, ostavština sovjetskog vremena.