Popović Martinović: Sa prirodom mora da se diše u njenom ritmu

Zahvaljujući pandemiji koja je obilježila 2020. godinu, mnogi su ostali bez posla, pa su svoju kreativnu energiju usmjerili na hobije. Jedna od njih je u muzičarka Ivana Popović Martinović koja je prošlu godinu iskoristila za prozvodnju zdravih namjernica. Naime, ona je na nedavno održanoj aukciji za pomoć Danilu Goluboviću, umjesto stvari riješila da predstavi svoje proizvode - sušeno voće i površe.

“Sušenje voća je posljedica organizacije u našoj porodici, želje i potrebe da se u ishrani nađu jednog dana isključivo domaći proizvodi, a posebno oni iz naše bašte i voćnjaka. Promjene u ishrani su svakako glavni okidači za razne velike promjene u načinu života, ali i za nove zanimacije, kao i ozbiljna istraživanja kad je domaća hrana u pitanju”, priča za “Vijesti” Ivana kako je došla na ideju da suši voće i povrće.

“Recimo da sam za biljke, prirodu, divlje trave, korove i slično bila zainteresovana od malena, a pošto sam odrasla na selu i tamo živjela do osamnaeste godine, dosta toga sam iskusila kao veoma mlada. Sve to pamtim i sa ljubavlju i nostalgijom se često prisjećam nekih aktivnosti vezanih za ova interesovanja. Tako sam naučila od tate kao se kaleme voćke, presađuju, čak i orezuju... Od strica i rođaka neke načine kako se suši voće, kako se priprema duvan za sušenje. Nekad se u našem kraju dosta uzgajao duvan za private potrebe... Zapravo, to što sam djetinjstvo provela u prirodi me sa njom i doživotno srodilo”, priznaje ona.

Voće koje suši uglavnom sama uzgaja, mada se nekad nađe i kvalitetni plodovi koje je kupila.

“Ukoliko zaista pouzdano znam da ono što kupujem nije tretirano, onda vrlo rado i eksperimentišem sa većim količinama. Međutim, ipak mnogo više enegrije i vremena trošim na sopstvenu proizvodnju koja napreduje polako. Često su to i veće berbe na imanjima naših baba i đedova, apsolutno prepuštena prirodnim uslovima, netaknuta od strane bilo kakve hemije. Tempo učenja i sticanja novih iskustava ne može sa prirodom biti mnogo brži od nje same. Tako da, dok se intenzivno bavim prikupljanjem plodova, uzgajanjem, preradom, raznim ekperimentisanjima sa novim biljakama, lokacijama u divljini, istovremno učim djecu, ali i supruga da sa prirodom mora da se diše u njenom ritmu. Jer mi smo sami priroda. Ne smijemo biti odrođeni od prirode”, poručuje Ivana.

U hobi se upustila sa predznanjem, a za sušenje plodova koristi i dehidratore.

“Za potrebe jedne četvoročlane porodice sasvim je dovoljan jedan manji dehidrator, posebno za nepovoljne uslove kao što su velika vlaga u vazduhu ili nepostojanje nekog finog mjesta za prirodno sušenje. Svi dehidratori rade na principu niskih temperatura. Za one koji to prvi put rade bez iskustava dođe i jednostvno uputstvo za sušenje nekih plodova koje najčeće i koristimo. Ono što je važno, jeste da ne trpi svako voće ili povrće brzo sušenje. Niti dobijete ukusnu grickalicu. Ali tu treba i vremena za neko osnovno proučavanje”, objašnjava sagovornica “Vijesti”.

Koliko se dugo neki plodovi suše zavisi od strukture, debljine i količine vode koju sadrže.

“Naravno da zavisi i da li sušite plod u kriškama i cijeli, kao što ja preferiram. Na prijmer, smokve u dehidratoru mogu da se suše prosječno i do nekoliko dana bez prestanka, 24 sata na dan... A na temperaturi do 45 C i duže. A ako neko želi da suši na prirodan način, može i da se suše na suncu, između dva stakla koja su obezbjeđena sa strane mrežicom kao zaštitom od insekata. A to je samo jedan od načina, koji sam naučila od starijih, a ima ih bezbroj. Na interentu ima mnogo znanja i inovacija, samo je potrebna volja da se to istražuje”, dodaje Ivana, a na pitanje koje sve plodove suši, odgovara:

“Oviha dana se moje društvo šali na račun toga da sušim sve živo, i da se ljudi pripaze kad su sa mnom (smijeh). Još kad bi mogla i neka dijeta sušenjem da se osmisli, to bi bilo savršeno otkriće za nas gurmane raznih profila. No, šalu na stranu, za početak odavno sušim domaće čajeve: nana, kopriva, majčina dušica, kantarion, korijen maslačka, glog, šipurak. Sve su to biljke koje su prozvane korovom, a zapravo su nevjerovatno ljekovite, i blagotvorne. Što se tiče voća zasada su to jabuke, uglavnom većina iz sjevernijih krajeva, okoline Berana i Nikšića, i naravno moje rodne Zete, zatim šljive, iglice, dunje, grožđe... sve čega je bilo malo više, probali smo da sačuvamo za zimu i proljeće kad nema praktično ništa od voća. A za kraj nešto što mi je konačno uspjelo ove godine, a to su japanske jabuke i zlatni kivi”.

Povrće kako kaže suši u manjim količinama.

“Za sad sušim bundevu, zeleni paradajz i patlidžan. Ostalo uglavnom zamrzavam svježe ubrano. Od dobrih prijatelja često dobijemo na poklon razne sušene pečurke, vrganj, lisičarku”, otkriva Ivana.

Priznaje da je japanske jabuke pokušavala godinama da iskoristi u nekom prerađenom obliku, ali joj to do ove nije uspijevalo.

“Svašta sam probala, peciva, džemove, kombinacije sa drugim voćem, sušenje u kriškama. Ali ništa nije tako praktično i ukusno kao cijeli plod sušen na vazduhu. Nakon tri propala pokušaja, konačno smo uspjeli ove zime da izvedemo proces do kraja. Ukus je jako interesantan, kombinacija blago-slatkog tipičnog ukusa japanske jabuke, razumije se, sirovih urmi i kajsija. Ono što je najčarobnije je prirodni šećer koji se sam formira na kraju sušenja. Međutim, čitav proces je prilično zahtjevan, odnosno ima dosta tzv. masiranja plodova, i to pojedinačno, nadgledanja, jer su vrlo osjetljive na vlagu. Naravno, tu su i insekti koji obožavaju japanske jabuke, posebno pčele, ali i one čuvene novembarske muve, te prostor u kome se suše mora da se zaštiti i od kiše i od insekata. Uz japanske jabuke ove godine smo imali i još jednu malu pobjedu, a to je sušeni zlatni kivi. Izuzetno ukusan, zgodan kao užina i idealan za periode virusa zbog velike količine C vitamina”, preporučuje Ivana uz objašnjenje da zlatni kivi malo kiselija sorta ovog voća u odnosu na zeleni.

“Sušeno voće je idealna zamjena za svježe, upravo kako sam rekla u zimskim danima, a posebno tokom ranog proljeća, jer baš ništa nema tada od plodova, a organizam je najosjetljiviji u tim prelaznim periodima u godini, kad kreće sezona virusa i alergija”, napominje ona.

Kako kaže njena djeca, posebno ćerka oduševljena je sušenim plodovima.

“Dovoljno je da stalno na stolu ima neka pristojna količina i da kažeš da trenutno nema čokolade u kući. Sve prolazi. Tako brzo, da smo povremeno sklanjali od očiju, da bi rasporedili sve što možemo do ljeta. Djeca su od mene navikla na sve ovo, a posebno je dobro to što hoće sve da probaju. Često se šale na moj račun i kažu da ja nikad ne napravim neko jelo dva puta isto. Uvijek se makar malo razlikuje od prethodne verzije. A sad iščekuju sezonu otvaranje džemova od šipurka. Ubrzo se sprema i još jedna serija džemova od kivija i bundeve. I spremni smo za kraj zime i rano prolječe”, sa ponosom ističe Ivana.

Za njene prijatelje koji su imali priliku da probaju specijalitete koje priprema, najviše su im se dopale sušene japanske jabuke i zlatni kivi.

“Mnogo sam komada i poklonila, pa se nadam da ću sljedeće godine biti još bolje organizovana, pa da uživamo u većim količinama”, nada se Ivana. Iako vodi računa o ishrani, svjesna je da se danas, kad svi živimo brzo, teško možemo zdravo hraniti.

“Velika se fama diže oko namirnica i načina ishrane. U tom slučaju važno je biti realan. Organska hrana je skuplja od one koju većina konzumira, što svakako genralno nije fer prema čovječanstvu. Ali ne bih tu temu obrađivala sad, već samo dala neke smjernice koje olakšavaju ljudima koji žele možda dublje ući u tu priču. U mom slučaju rekla bih da možemo još da se danas hranimo zdravo. Nije to na dohvat ruke, i zato ljudi odustaju ili na početku ili na pola puta, shvatajući da je to skup sport. Ipak, mislim da smo našli puno načina. Domaći proizvodi i dalje mogu da se nađu kod lokalnih proizvođača, i to ne za tako velike novce. Posebno ako redovnije trgujete. Uvijek ističem da ljudi treba pod obavezno da izbjegavaju tzv. tovljeno meso. Zasada smo u kontaktu sa nekoliko ljudi koji se time ne bave i drže stoku na stari, dobro poznati način, na planini. Takođe odavno svaku trgovinu obavljamo promišljeno, sa mnogo većom uštedom nego ranijih godina, umjesto rafinisanih ulja koristimo hladno cijeđena, kao i mast. Ono što je sjajan bonus u mom slučaju, jeste moje parče sela koje mi pruža ozbiljno mentalno zdravlje, ali i najsigurniji izvor apsolutno organske hrane”, kaže ona i dodaje da mnogo plodova i zamrzava, tako da opet zimi i s proljeća ima dosta hrane iz svoje baštice ili voćnjaka.

“Tu ima još mnogo trikova, ali ključ je organizacija i planiranje unaprijed. Planiramo i do godinu unaprijed i na taj način uspijevamo da rasporedimo sva sredstva i za trošenje i za uživanje”, ističe Ivana.

Njeni sušeni proizvodi često završe i u kolačima.

“U posljednje vrijeme imamo na nekoliko mjesta ponudu sirovih i organskih kolača. Moram da priznam da sam veliki obožavalac takvih slatkiša. A i sama sam probala neke vrste kolačića da pravim. I tako sam i shavtila zašto su takvi skuplji, zašto im teško odolijevam. Ipak sušeno voće u kombinaciji sa koštunjavim je idealna i može da zamijeni slatkiše i utoli želju”, smatra Ivana. Bilje i plodovi nepravilnim sušenjem mogu da izgube ljekovita svojstva.

“Veoma je važno da se prouči taj odnos vrste voća, odnosno povrća, zatim debljine, kvaliteta i količine vode u plodu sa temperaturom na kojoj se suši. Ne odgovara svakoj vrsti ni da se suši na suncu, neke vrste moraju i u hladovini, ali jednako zahtijevaju provjetreno mjesto, čisto i zastićeno od insekata, a ukoliko se suši u dehidratoru pravilno podešavanje temperature”, zaključuje Ivana.

“Tihi period” sjajna podloga za nove poduhvate

Kao i većina njenih kolega, Ivana tokom prethodne godine nije imala puno nastupa, ali spremna je da se vrati svom pozivu.

“Iz sve ove priče o sušenom voću, baštici, voćnjaku, raznim eksperimentima, logično je da sam, što bi rekli buksovci, odmarala glas. A istina je da sam bila jako umorna, i zdravlje mi je bilo narušeno, a sve su to posljedice izuzetno burne i veoma radne prethodne dvije godine kada sam radila dvije nove pjesme, dva spota, promocije spotova i dvije Montevizije, sve u standardno gustom rasporedu svirki i organizovanih proslava... Tako da je pola ovog perioda od početka pandemije, bilo posvećeno mom fizičkom oporavku, a samim tim i mentalnom, pa sam to iskoristila na najbolji moguči način”, otkiva Ivana kako je provodila vrijeme tokom pandemije.

“U međuvremenu, ovakvi ‘tihi periodi’ u mojoj karijeri uvijek stvaraju sjajnu podlogu za nove poduhvate. Imam već postavljene planove, nekoliko novih pjesma, spot dogovoren, dva koncerta u pripremi... Za realizaciju pjesama i spota sačekaću neku dobru priliku i da se finansije obezbijede. Sigurno će to biti teže nego do sada, ali ipak, ako do sad nismo postali majstori u preživljavanju, onda možda nećemo ni preživjeti. Jasno je da će najjači i najsposobniji preživjeti ovaj kolaps u našem poslu, ali dužnost nas muzičara je da se borimo i za opstanak kompletne naše muzičke scene. Kako zbog nas koji se mučimo da muziku živimo sada, tako i zbog naše djece, a prije svega moje, nastaviću da se borim za ovaj svoj poziv. Ovo je posebna talenat, poseban dar i mi smo samim time što smo ga dobili rođenjem, dužni da ga ostvarimo. Najbolje što znamo”, smatra ona.

( Marija Vasić )