Poezija nikada neće biti dovoljno cijenjena
Pjesnici koje okuplja Kulturna Baza Kunst juče su započeli svoju tradiciju, poetski program „KBK-Poetski matine, što da ne“
U želji da poeziju učine dijelom svakodnevice, pjesnici koje okuplja Kulturna Baza Kunst juče su započeli svoju tradiciju, poetski program „KBK-Poetski matine, što da ne“ planiran da se održava nedjeljom u Centru kulturnih zbivanja “Ribnica” u Podgorici. Tako je tmurni kišni dan osunčala poezija Tijane Radulović, Tatjane R. Ćalasan, Rada Obradovića, Braca Subotića, koju su u “Ribnici” čitali autori i mlada crnogorska glumica Julija Milačić Petrović Njegoš, a sve na inicijativu Ivane Stanić koja je i pokrenula Kulturnu bazu Kunst i okupila umjetnike.
“Poetski matine - romantično i slobodno, a nije pretenciozno. Nedjeljom u 12 časova dešava se u Centru kulturnih zbivanja ‘Ribnica’. Suština toga je umjetnost radi umjetnosti, a ne postoji nikakav drugi cilj. Ovo možda nije veliki kulturni događaj, ali je važan, posebno zato da bi umjetnost, pisana riječ i poezija ušli u svakodnevicu našeg društva. Bilo bi lijepo da ovo postane tradicija. Cilj je da zasad matine učini da se čita, piše, a da to bude dostupno publici. Ovo jeste i aktivistička i volonterska akcija. Kultura je zarobljena, pa je moramo učiniti sastavnim dijelom društva”, poručila je Stanićeva nakon događaja.Ona je dodala i da suština čitave priče staje u frazi “Poetski matine, što da ne”.
Radulović je za ovu priliku pripremila nekoliko pjesmi iz svoje zbirke “Komad bez protagonista” i istakla da je poezija danas na samoj margini.“Tako je, meni se lično čini da je poezija nekada bila na margini a sad je skrajnuta u samo dno margine, samo što ne ispadne sa papira. Iako živimo u vremenu kada su kratke forme više nego poželjne, poezija je skrajnuta u zapećak kulturne scene, a rekla bih da je to posljedica predrasude da je poetski izraz nerazumljiv”, rekla je ona, a Subotić je dodao da “poezija nikada neće biti dovoljno cijenjena”.On je publici juče otkrio djelove svog novog rukopisa na kojem radi, u kombinaciji sa pjesmama iz svoje prve zbirke “Prostor zaposijeda tišina”. “Uvijek se trudim da prenesem emociju, onu koja je zapitana”, kazao je.
Tatjana Ćalasan je otkrila da je trenutno fokusirana na objavljivanje svoje prve zbirke poezije, a ima i optimističniji pogled na položaj poezije.“Poezija ima svoju publiku, od kada je slova i zapisa. Ono što joj sada nedostaje jeste dobar način dodira publike i autora. Bolja komunikacija sa okruženjem i možda više hrabrosti da se ovim formatom upotpuni način izraza. Prijemčiv je, ipak. Poezija kao i svaki umjetnički izraz, kao svako stvaranje liječi i autora i ljubitelja/korisnika”, rekla je ona, a nadovezao se i Obradović:“Bez obzira na vrijeme i prilike, poezija živi i preživljava, ostavlja veliki trag na čovjeka i čovječanstvo, kako u istoriji tako i danas.
Razlika je u tome što se danas umjetnost gleda, a ne sluša ili čita. Opstaje poezija, makar među poetama, koji često čine i publiku na ovakvim događajima, ali se onda pojavi i neko ko dođe isključivo s namjerom da isprati događaj i čuje vaše djelo. Poezija opstaje i opstaće”, kazao je on “Vijestima” nakon programa.Obradović je dodao i da je “Poetski matine jedna od najboljih ideja koja se pojavila vezana za poeziju u posljednje vrijeme”.
Na pitanje šta ih inspiriše i podstiče na stvaranje, odgovaraju ili da je inspiracija svuda ili da sasvim slučajno dođe.“Inspiracija, to je širok prostor. Ipak, najveći ideal je ljubav, ona najviše i inspiriše, a pored ljubavi sve nas inspiriše i sistem, ljudi, događaji, mentalitet našeg naroda koji gradi sistem u kojem živimo.
Nekada iz pobune nastaju sve ove pjesme, ali osnova svega je ljubav, ljubav prema svemu, prema životu, prema drugoj osobi, prema zemlji, narodu, životinjama... Jer ako imaš ljubav onda si kritički orjentisan prema negativnim stvarima u društvu koje izazivaju bunt iz kojeg se nekada rodi poezija”, kaže Obradović. “Inspiracija je sam život, nepresušno vrelo nadahnuća. Svaki dan jedan potez, po mogućnosti dobar. I ona vječita zapitanost - želja za saznanjem”, dodao je Subotić.
Tatjana Ćalasan kaže da nju ispirišu i hrabrost i dobrota ljudi koje (u)poznaje. “Kao i moje bivše velike i male ljubavi, more svakodnevnih filmskih scena. Tu su oko nas. Možda ih ja za koju notu brže primijetim i pretočim u slova”,kaže ona.
Sa druge strane, kod mlade Radulovićeve “inspiracija dođe ničim izazvana”. “Najčešće kao posljedica najbanalnijih momenata. Rad, konstantan rad je tu presudan. Bez grešaka i loših momenata nećemo imati dobre. Kada sam ja u pitanju, gledam da se razvijam u domenu kratkih priča. To je nešto što za mene lično predstavlja zahtjevniju formu, ali nešto što vrijedi razvijati. Drama, kao još jedna želja i dalje visi u vazduhu, i mislim da će mnogo oblaka proći dok na nju dođe red. U međuvremenu, crtam, mažem boje po bilo čemu što mi dođe pod ruku. To ima posebno ljekovit učinak na mene”, kaže Radulovićeva. Svi oni imaju u planu novu zbirku poezije, a Kulturna Baza Kunst i izdavačku djelatnost, otkriva Stanićeva.
“Nadamo se i otvaranju izdavačke kučć KBK kako bismo mi mogli da podržimo naše autore da objavljuju svoja djela. Postoji priča, namjera i dobra volja, a nadam se da ćemo naći i sredstva za to. Svakako, matine ostaje kao poetski program. Biće naravno tu i još programa, stalno smo u dogovorima, a stalno možete vidjeti i nove autore i uživati u umjetnosti”, poručuje Stanićeva. Obradović, tim povodom, već ima pripremljen materijal.
“Ja sam juče prezentovao neka djela iz svoje zbirke “Džepovi” koja je spremna za objavu. Objavljivanje knjige je planirano za naredni period, sada čekam KBK, jer sam odustao od svih drugih načina izdavanja knjige”, kaže on. Subotić takođe priprema novu zbirku, kao i Ćalasan, rukopisi su spremni.
Do idućeg “Poetskog matinea”, Tijana Radulović poručuje: “Radite ono što vas ispunjava. Kad bi svako dao svoj doprinos u domenu koji ga interesuje, kad bi se u njemu ostvario, imali bismo mnogo bolje društvo. Mislim da ne treba elitizovati stvaralački proces, kada je kreativnost u pitanju svakome od nas je dato nešto. Samo je pitanje jesmo li pustili normama da nas vode, ili onom suštinskom”, poručuje ona.
( Jelena Kontić )