Kosovska aždaja sa sedam glava

Kosovska Vlada premijera Ramuša Haradinaja u ponedjeljak je navršila 100 dana. U srijedu je, čak, premijer Haradinaj predao predsjedniku Kosova, Hašimu Tačiju, i predsjedniku parlamenta, Kadri Veseliju, izvještaj o radu vlade u tih 100 dana. Taj bi se izvještaj, normalno, morao staviti na raspravu u parlamentu Kosova.

Vlada kaže da je za tih 100 dana donijeto oko 180 odluka, od kojih su neke bile od velikog značaja. Ali opozicija već kritikuje vlast, optužujući Haradinaja i njegove partnere na vlasti da je ova Vlada najgora koju je Kosovo imalo od kraja rata.

Generalno, javnost je, kao i o skoro svemu ostalome, podijeljena. Svako ima svoje mišljenje, pa je normalno da oni koji imaju dobit od ove vlasti, smatraju da je Vlada dobra, dok oni drugi imaju nebrojenom mnogo primjedbi.

Ali, kako onda stvarno stoje stvari?

Ako bi neko neutralan, sa strane, pokušao objektivno da sagleda rad vlade, zaključak bi se navjerovatnije mogao sažeti ovako: Kosovo danas ima Vladu veoma sličnu mitskoj Aždaji sa sedam glava.

* * *

Zašto?

Evo zašto.

Prvo - kao što aždaja ima sedam glava, Vlada Kosova ima sedam vo-a: premijer Haradinaj, njegova 3 koaliciona partnera: Kadri Veseli, Fatmir Limaj i Behdžet Pacoli, njegov saveznik na vlasti, predsjednik Hašim Tači, Srpska lista sa njihovim šefom Aleksandrom Vučićem, te ostale manjine, koje skupa daju vladi potrebnu većinu u parlamentu.

Onda, kao i plameno-crvena aždaja sa sedam glava i šest kandži, Haradinajeva Vlada je ogromna - ima 21 ministra i oko 70 zamkenika ministara. A svaki od ovih ima šofera, sekretaricu i najmanje jednog savjetnika. Ne mali dio kosovskog budžeta ide na plate, dnevnice i troškove koje ima ova aždaja od Vlade.

I, slično kao i aždaja, Vlada nema mnogo sluha za to šta ostali misle. Radi što joj je volja. Prodaje sve što se može prodati. Uzima sve što se može uzeti. Radi sve što može, a odgovornost za neuspjehe prebacuje na druge.

Iskomplikovala je odnose sa dvije veoma važne susjedne i prijateljske zemlje - Crnom Gorom i Makedonijom: sa Podgoricom ostaje neriješen problem demarkacije, koji istovremeno blokira građanima Kosova i bezvizni režim sa Šengen zonom, a sa Skopljem je iskrsao incident kad je Vlada Kosova odlučila financijski da podrži porodice osuđenika za terorizam u Kumanovu.

Isto tako iskomplikovala je odnose i sa Evropskom unijom (iako ni Evropska unija nije baš bez odgovornosti za to).

A tek na unutrašnjem planu.

Nekoliko ministara ove Vlade su javno optuživani, osumnjičeni ili pod istragom za krivična djela, uključujući korupciju, dok je nekoliko zvaničnika vlasti javno pokazalo da ne mare mnogo za zakone i kod ponašanja.

Pucanje vatrenim oružjem u vazduh - bahatog ponašanja, zamućenog pogleda i neobrijanog lica, u stilu špageti vesterna Serđa Leonea ili Korbučija - to kao da je postalo simbol raspoznavanja zvaničnika na vlasti.

Sam premijer je još od prvog dana pokazao veoma visok stepen prezira prema novinarima, koje je vrijeđao kao neznalice koji ne znaju čitati, dok je njegov odnos prema opoziciji i civilnom društvu još više ponižavajući.

A šta je, konkretno, ova kosovska aždaja na vlasti, uradila?

Već na početku mandata je oprostila dug od nekih 60 miliona eura firmama koje flaširaju vodu, a koje nikada nisu državi platile zakonske takse na ime korišćenja pijaće vode, koja je prirodni i na Kosovu veoma oskudni nacionalni resurs.

Onda je za veoma kratko vrijeme - i na još uvijek nerazjašnjen način - dug prema američko-turskoj kompaniji “Becchtel-Enka”, koja nam gradi autoput prema Skoplju, od nekih 14 miliona eura porastao na sitniš od 63 miliona!

Pa je sada, tek na početku zime, Vlada proglasila da imamo “energetsku krizu”, što je samo uvod u povećanje cijena struje, i manjak iste, dok vlast daje milione na eksproprijaciju zemlje i ilegalno sagrađene kuće na zemljištu određenom za kopanje uglja za termoelektrane. Građani Kosova, oni koji redovno plaćaju sve poreze i javne usluge će, osim toga, plaćati skuplju struju u narednih dvadeset godina na ime izgradnje nove termoelektrane, dok vlada već planira da u susjedne zemlje, kao što je Makedonija, izvozi sirov ugalj, što samo znači da ćemo svake godine sve više uvoziti skuplju struju.

Naravno, Vlada se potrudila da sačuva i kontinuitet sa predjašnjim aždajama, pa je stoga nastavila da kontroliše javna preduzeća, kao i sistem pravosuđa i policije, pa se odjednom broj odbačenih tužbi protiv znamenitih političara i ličosti bliskih vlasti osjetno povećao.

Kao što su se povećali pritisci na novinare i nezavisne organizacije, nezaposlenost, nezadovoljstvo, loše javne usluge, kao i razočarenje i očajanje među običom rajom.

To je samo dio onoga što se vidi, što je na površini. Tek treba zaroniti dublje!

* * *

Sve ovo, za samo 100 dana.

Kako će nam biti tek kad bude šest mjeseci? Ili godina?

Ako dotle stignemo.

Autor je glavni i odgovorni urednik Koha Ditore, najvećeg dnevnog lista na Kosovu

( Agron Bajrami )