Život u nehumanim uslovima - bez struje, vode, prozora i ikakvih primanja

U centru Podgorice, na trećem spratu zgrade spram stare zgrade Vlade, bez struje, vode, bez prozora, skoro i bez vrata, u stanu koji poslije požara prije sedam godina nikad nije renoviran, živi Nikola Krivokapić (47).

Komšijama i generacijama Podgoričana, možda bi više značilo - Pinjo. Stan u kojem živi izgorio je u požaru u maju 2014. godine. Krivokapić je i jedini osumnjičeni za podmetanje požara, zbog čega je tada osuđen i odslužio je zatvorsku kaznu...

Krivokapić je i bivši korisnik psihoaktivnih supstanci. U međuvremenu je bio na liječenju i kaže da je danas čist.

Nakon rehabilitacije, neko vrijeme je imao podršku i radio kao bravar, ali i to je prestalo i Nikola nema nikakva primanja. Socijalno-ljekarska komisija tadašnjeg Ministarstva rada i socijalnog staranja 2017. ocijenila je da je nesposoban za rad, u trajanju od dvije godine, tada je bio i na evidenciji Centra za socijalni rad Podgorica i primao pomoć od 65 eura, ali i to više ne prima. Tvrdi da je kasnije dobio rješenje i da je trajno nesposoban da radi.

Na pitanja o njegovom statusu koja su Centru za socijalni rad upućena početkom januara, “Vijestima” su rekli da su tražene informacije povjerljive, ali i da će preduzeti mjere i aktivnosti u okviru svojih nadležnosti i ovlašćenja.

“A u cilju poboljšanja socio-ekonomskog statusa imenovanog u skladu sa pozitivno pravnim propisima i metodama struke”, piše u odgovoru.

U međuvremenu, nije se promijenilo ništa.

Odgovor redakciji stigao je još iz Zavoda za zapošljavanje, gdje su kazali da Krivokapić “trenutno nije evidentiran kao nezaposleno lice” i da je “posljednji aktivan status imao u oktobru 2005. godine”.

Uz fotografije iz stana u kojem živi, pitanja o njegovom statusu, mogućnostima da se reintegriše u društvo, ostvari pravo na pomoć ili na rad... upućena su i Glavnom gradu, Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, resoru unutrašnjih poslova, Upravi policije... Redakcija nije dobila odgovore.

Reporterka “Vijesti” Krivokapića je posjetila 4. januara. Od tada, vrijeme u Podgorici se mijenjalo, palo je mnogo kiše, temperatura se nekih dana spuštala ispod nule...

“I ovako ti ja kao životinja živim. Obolio sam od bubrega, diskusa. Psihički nisam dobro više od ovoga... Smrzavam se po svu noć. U četiri legnem, svane u osam, i gdje ću kad svane? Nemam prebijene... Da znaš šta sam preživio noćas, ne bi vjerovala, ležao sam pod polumokrim ćebadima”, ispričao je toga dana, zahvalan komšijama koji mu priskoče i pomognu da se nekad prehrani i pregrmi još jedan dan.

U istim uslovima živi od požara, uz izuzetak perioda provedenog u Centru za rehabilitaciju zavisnika u Splitu.

“U Hrvatskoj sam proveo nekoliko mjeseci, od avgusta 2018. do marta 2019. godine”, kaže.

U razgovoru dodaje da ni tada možda ne bi pošao na liječenje, da nije “dogorjelo do nokata” i da nije postalo nemoguće živjeti u stanu u kojem su instalacije potpuno izgorjele, pa nema struje, u stanu u kojem nema ni vodu, već je skuplja u kupatilu, gdje još pomalo kapa.

“Ja sam bolestan od higijene, da sam obrijan, da sam čist. A vidi gdje živim, a hoću da sam uredan, pa hoću”, pokazuje oko sebe ono što je očigledno. Sa ulaza u stan, pored garavih i zidova sa kojih, kao i sa plafona, otpada malter, upečatljiv je red do kojeg Pinjo drži kad su njegove lične stvari u pitanju. Čista, uredno složena garderoba je na kauču. Otvorio je ormar u dnevnoj sobi, na policama uredno složena hemija, preparati za ličnu higijenu, terapija... Na vratima ormara, na vješalicama, okačene vise čiste košulje, jakne...

“Da imam psa, ne bih ga držao ovdje”, kaže Pinjo, pa iz ormara vadi i pločicu za test na prisustvo narkotika, da pokaže da redovno prolazi kontrole... Prostorija koju koristi za spavanje, nekad je bila kuhinja. U njoj su i dalje kuhinjski elementi uništeni u požaru prije sedam godina. Kao u ostatku stana, i u toj prostoriji zidovi su i dalje crni. Na podu je improvizovan ležaj, a na prozorima daske i džakovi, kao zaštita od kiše.

“Da ne ulazi makar dok spavam”.

Stan u kojem živi, u vlasništvu je njegove majke.

“Ona od 2013. živi u Risnu, u Domu za stare, ali zbog mog zdravstvenog i finansijskog stanja nemam nikakav kontakt sa njom”, kaže. O požaru u kojem je uništen stan na trećem spratu u Ulici Jovana Tomaševića pisale su tada i “Vijesti”.

Prema tadašnjim izvještajima, Krivokapić se toga dana oko 14 sati pojavio ispred zgrade i, navodno, prijetio da će sebi oduzeti život. Objavljeno je i da su komšije pozvale Centar za socijalni rad i policiju, da su tražili od njih da reaguju i da negdje smjeste i tada nezaposlenog Krivokapića. Kako je tada objavljeno, od te dvije institucije navodno su dobijali odgovor da smještaj Krivokapića nije u njihovoj nadležnosti, te da je policija reagovala nakon što su im Pinjove komšije rekle da će pozvati i novinare.

“Nemam ništa protiv njega lično, niti hoću da njega neko kažnjava, samo tražim da se čovjeku pomogne jer nije u stanju sam o sebi da se stara i dovodi u opasnost i sebe i cijelu zgradu”, ispričao je tada jedan od komšija. Drugi komšija, iz stana iznad onog koji je gorio, kazao je da Krivokapić nema gdje da se vrati, jer mu je stan potpuno izgorio.

“Nema sredstava da se izdržava, a ne može da se brine o sebi. To sam i policiji rekao - dajte ljudi, dogovorite se čija je to nadležnost. Ja neću lično da ga prijavljujem ni za šta, jer on tada nije bio svjestan šta radi, niti mislim da je meni lično htio da naudi. I izvinjavao nam se kad je došao jutros. Njemu samo treba pomoći da se zbrine i liječi za njegovo dobro, a i za naše”.

Za paljenje stana, iz nevladine organizacija “4 Life” tada su optužili državu, navodeći da je požar “direktna posljedica nebrige prema licima kojima je neophodno obezbijediti zdravstvenu i socijalnu zaštita”.

Tražili su tada da institucije sistemski riješe problem i da korisnicima droga koje izraze želju da se liječe, a nisu u mogućnosti da plate, omoguće besplatan tretman rehabilitacije i resocijalizacije. Danas tretman košta 1.000 eura, dok porodica klijenta participira sa 230. Ostatak su finansirali Glavni grad i Ministarstvo rada i socijalnog staranja. Socijalno staranje od formiranja nove Vlade u nadležnosti je ministra Milojka Spajića. Iza Nikole Krivokapića uspješan je treman rehabilitacije. Na državi je još da pomogne da se resocijalizuje.

“Nema kome se nisam javio i gdje nisam bio. Daju mi jednokratnu pomoć, ali meni to pomaže deset dana. Obećanja i obećanja, ja sam mislio vilu će da mi sagrade”.

Ovako ti ja kao životinja živim. Obolio sam od bubrega, diskusa. Psihički nisam dobro više od ovoga... Smrzavam se po svu noć. U četiri legnem, svane u osam, i gdje ću kad svane? Nemam prebijene... Da znaš šta sam preživio noćas, ne bi vjerovala, ležao sam pod polumokrim ćebadima...

( Damira Kalač )