Lesendrić: Prodali smo više diskova nego Sting
"Moja generacija je navikla dosta da radi, a to se uvijek isplati, što je i savjet mladim talentima," poručuje srpski muzičar
Kiki Lesendrić i Piloti objavili su video za pjesmu „Bog je za nas imao plan“ i na taj način zaokružili trilogiju nedavno snimljenih spotova.
Lesendrić je „Vijestima“ kazao da su ovaj video, kao i ekranizacije pjesama „Tako je to čudan put“ i „Manje više“, urađeni istovremeno u septembru, a objavljivani svake sedmice u posljednjih mjesec dana. Sva tri spota dostupna su na YouTube servisu.
„Dosta se, bar kod nas, pušta i na radiju pa je lijepo da ima i spot. U međuvremenu smo objavili i album sa najvećim hitovima, koje smo ponovo preradili“, ispričao je srpski muzičar i dodao da mada promoviše stari, uveliko radi na novom materijalu.
- Kako je prošlo prethodno izdanje?
Okej, mislim da je bilo City Records izdanje broj jedan, ima 90 i nešto hiljada prodatih CD-ova, što je suludo jer vjerovatno ni Sting nije prodao toliko u cijelom svijetu, očito ljudi kod nas još kupuju diskove i sa te strane je super. Imali smo više nego uspješnih jedno 80 koncerata vezanih za taj album i sa te strane takođe sasvim dobro. U međuvremenu pripremam nove pjesme za proljeće, pa dal' će to biti pojedinačno singlovi ili ću da napravim cijeli album, sve zavisi od toga koliko završim, ali već sam otišao mozgom od tog albuma, već radim neke druge pjesme.
- Ko vas je impresionirao najviše od poznatih muzičara koje ste upoznali?
Brajan Adams, u svakom slučaju. On je bio pravi drugar. Dok ga nisam upoznao činilo mi se da je odličan tip i pravi rokenrol. Bili smo jednom u Londonu na večeri, jednom sam bio kod njega na rođendanskoj žurci u Beču, vidjeli smo se i u Beogradu, ponekad razmijenimo koji mejl, ništa specijalno, ali on je stvarno divan i čovjek koji voli sve muzičare, druži se sa ljudima i svi ga vole. Sa Bočelijem možda nisam imao prilike toliko da se družim, ali to je možda i najveća zvijezda te vrste muzike na svijetu i to mi je bila velika čast, da mogu da imam pjesmu u mojoj karijeri sa njim.
- Vaši albumi i singlovi su uvijek na ili pri vrhu top lista, isto važi i svake godine kad se objavi ko je od srpskih autora najviše radio i zarađivao?
Ne samo ja, nego uglavnom kolege iz osamdesetih, ne računajući Bregovića koji je počeo nešto prije nas. To je to, to su ljudi koji rade nesmetano, vrijedno...
Veoma je teško snimati svake godine ili dvije po album, treba biti inspirisan da sve to valja. Međutim, moja generacija je, čini mi se, navikla dosta da radi. I to se uvijek isplati, što je u stvari i savjet ovim vrlo talentovanim, mladim ljudima da nikad ne prestaju, samo da guraju dalje. Pa čak i ako se desi neuspjeh, kakve ima veze, svako u životu doživi plus i minus, doćiće nove pjesme. To je ono na što smo mi navikli tokom godina, ne obazirem se na ništa prošlo, nego uvijek nešto izlazi.
Tačno imam periode - evo sad mi se recimo dosta radi, pa sam mnogo vremena u studiju. Uglavnom sjedim sam, pravim skice za pjesme, onda mi se pridruže drugari, vjerovatno ću da radim sa malo širim sastavom muzičara i tako... I u stvari uživam, a mislim da nisam jedini, jer pričajući sa Bajagom, Đuletom, Borom Čorbom o tome što nas tjera poslije toliko godina i albuma da i dalje snimamo, zaključio sam - upravo to što je to način života, nije vezano za posao, već za DNK.
- Što se tiče mlađih, kazali ste da rep ima perspektivu i da je zanimljiv?
Rep se pokazao kao vrlo zanimljiva forma, pogotovo što se tiče izražavanja socijalnog bunta, koji je kod nas zapostavljen, nema ga. Čini mi se da mladi na najbolji način mogu kroz rep da iskažu to, jer tu puno pričaju i kad uklope dobru emociju iza tih riječi, stvara se nešto zaista dobro. Naravno, nije rep jedini koji to priča.
Who See se stalno zezaju i oni su mi logičan nastavak Monteniggersa, koje sam zaista obožavao. Ta duhovitost, koja je uvijek prisutna kod dijela Crnogoraca, pa i u BiH, je veoma zanimljiva.
Ima tu dosta mladih koji čak i ne dođu do nekog velikog uspjeha, ali dok sam bio u žiriju Demofesta u Banjaluci uživao sam u raskošnom talentu klinaca koji uspijevaju da uklope i rokenrol i rep, ponekad i rege, to im je neki bratski pravac. I to zaista dobro zvuči, to je nešto što je recimo Dubioza kolektiv razradila na jako lijep način i napravila vrhunsku karijeru.
- U Crnoj Gori ste uvijek rado viđeni, hoćemo li vas ugostiti uskoro opet?
Sasvim sigurno. Sljedeće ljeto planiramo da obiđemo od Podgorice pa dalje sve gradove u kojima smo bili prethodnih godina, ali ovog puta organizovano. Crna Gora i Srbija, to je to, to je naše tržište. Bosna, malo smo počeli i Hrvatsku, ali kad te nema u medijima ne možeš da računaš na mladu publiku, koja je okidač svega što se dešava.
A što se tiče Crne Gore, mislim da praktično ne postoji grad i selo gdje nismo nastupali i zato jedva čekam. Volim taj ambijent, tu raznolikost - od obale do planine, taj mentalitet na kraju krajeva, a i vučem neke korijene odatle.
Pjesma snimljena sa Bočelijem izlazi pred Božić
- Nedavno ste sarađivali i sa legendarnim Bočelijem na jednoj od tih novih pjesama?
Evo sad izlazi za nekoliko dana, pred njihov Božič, pjesma zvanično, već ju je izveo nekoliko puta i uživo, a to mi je dalo ideju da možda napravim duet sa još nekim od dobrih Italijana sa kojima se poznajem, poput Neka ili Laure Pauzini.
Sigurno ću raditi sa engleskim ili italjinskim producentom, onako drugarski, da to drugačije malo zvuči.
( Stefan Strugar )