Evo kako izgleda tajni fudbalski život Sjeverne Koreje

U opsežnom izvještaju za portal Bleacher Report, novinar Džejms Montag otkriva pojedinosti fudbalske industrije u Sjevernoj Koreji. U nastavku slijedi nevjerovatna priča Montaga.

Čolima

Jern Andersen stoji po strani prekrštenih ruku, obučen u crno, i nestrpljivo čeka odbrojavanje posljednje sekunde. Semafor na stadionu Kim Il Sung u Pjongjangu, prijestonici Sjeverne Koreje, je stao - zamrznuta je brojka 90. Kvalifikacije za Azijski kup 2019. godine protiv Libana jedna su od rijetkih prilika da Sjevernokorejci gledaju svoju ekipu u akciji. Reprezentacija nosi naziv Čolima, prema mitskom krilatom konju koji leti brzinom zvuka, a kojeg zauzdati mogu samo besmrtnici. Posljednji put je kod kuće igrala 2015. godine, u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2018. godine protiv Bahreina, kojeg je pobijedila 2:0. Budući da Sjeverna Koreja ima jednu od jačih ekipa u Aziji, očekivalo se da će nastupiti na SP-u u Rusiji. Međutim, situacija na terenu se promijenila.

Ekipa je poražena u posljednjim minutama u kvalifikacijama protiv Filipina, što je ujedno značilo i kraj priče o Svjetskom prvenstvu. Norvežanin Jern Andersen, bivši napadač i prvi stranac s najviše golova u njemačkoj Bundesligi, postao je drugi strani selektor u istoriji Sjeverne Koreje. Povjeren mu je zadatak da ekipu dovede do finala AFC-ovog Azijskog kupa 2019. godine, no ni to se nije odigralo po planu. Jedan od rivala u grupi B Sjevernoj Koreji je Malezija, a utakmice su do daljnjeg odložene zbog zamrzavanja diplomatskih odnosa dvije zemlje nakon ubistva Kim Džong Unovog polubrata na aerodromu u Kuala Lumpuru. Upitna je bila i utakmica protiv Libana, jer je Sjeverna Koreja šest dana prije utakmice testirala svoju najveću atomsku bombu, što je izazvalo političku pometnju u Vašingtonu, Seulu i Tokiju.

Utakmica je, međutim, odigrana. Sjevernokorejci su prije produžetaka vodili 2:1. Dodijeljen im je korner. Publika je očekivala pobjedu. Skandirali su: "Slava Kim Džong Unu!"…

Evo kako su se stvari odvijale do tog trenutka.

Dolazak u Sjevernu Koreju - prilika koja se pruža jednom u životu

Letovi za Pjongjang su rijetkost na aerodromu u Pekingu, ali tog dana let je bio pun. Libanska ekipa isticala se u mnoštvu Korejaca s crvenim značkama Dragog Vođe. U vazduhu se osjećala napetost.

Sjeverna Koreja najizolovanija je država svijeta, a nakon dolaska na vlast Kim Džong Una 2011. godine zemlja je pojačala svoje nuklearne ambicije. U šest godina sprovedena su četiri nuklearna testiranja.

"Kod kuće su zabrinuti", izjavio je 23-godišnji napadač engleskih Forest Green Roversa Omar Bugiel, kojem je utakmica sa Sjevernom Korejom trebala biti debi u dresu Libana. Libanska ekipa satkana je od Libanaca iz raznih dijelova svijeta. Kao posljedica građanskog rata sedamdesetih i osamdesetih, danas dvostruko više Libanaca živi izvan zemlje nego u njoj. Bugiel je rođen u Njemačkoj.

"U početku sam mislio da odglumim da sam povrijeđen kako ne bih morao doći", šali se Suni Saad. On je iz Mičigena u SAD-u, a prije Libana igrao je kao napadač za mlade američke selekcije. "Na vijestima čujete svašta o nuklearnom naoružavanju…", dodaje.

Dvadeset i četiri sata prije utakmice američka vlada zabranila je svojim građanima ulazak u Sjevernu Koreju. Bila je to reakcija na smrt Ota Varmbijera, 22-godišnjaka koji je tokom odmora u Sjevernoj Koreji osuđen na 15 godina teškog rada zbog pokušaja krađe propagandnog plakata sa zida hotela. Iz zatvora je izašao u komi i umro šest dana po povratku u SAD. Ne zna se što mu se dogodilo.

"Shvatio sam da je posjeta Sjevernoj Koreji prilika koja se pruža jednom u životu", govori Saad, koji putuje pod libanskim pasošem.

Let do Pjongjanga traje 90 minuta. Tamošnji aerodrom je prazan. Carinski službenici posjetitelje pretražuju u potrazi za knjigama ili USB-ovima kako u zemlju ne bi unijeli zabranjeni materijal. Wi-Fi signal ne postoji, a posjetitelji mogu, ako ispune potrebne obrasce i dobiju dozvolu, za 250 američkih dolara kupiti 3G SIM karticu s minimalnom količinom podataka. Izlaz iz aerodroma čuvaju golemi portreti Kim Il Sunga, oca republike i revolucionarnog vođe te njegovog sina Kim Džong Ila. Libanski tim narednih nekoliko dana biće u potpunosti odsječen od svijeta.

Dinastija Kim

Susret s korejskim "Vječnim vođama" zahtijeva slijeđenje strogih pravila. Balzamovano tijelo Kim Il Sunga leži na crvenom baršunu u staklenom sarkofagu u zamračenoj prostoriji duboko u Sunčevoj palati Kumsusan, okruženo budnim očima vojnika. Posjetitelji mu se moraju pokloniti tri puta, kod nogu i sa svake strane, ali nikako kod glave. To je uvreda.

Kim Il Sung otac je Sjeverne Koreje. Započeo je svoj uspon kao gerilski vođa protiv japanskog imperijalizma u Kini. Nakon Drugog svjetskog rata sjeverno od 38. paralele na Korejskom poluostrvu osnovao je Demokratsku Narodnu Republiku Koreju, komunističku utopiju pod pokroviteljstvom Kine i Sovjetskog Saveza. Država je 1950. godine napala snage UN-a u Južnoj Koreji. Pjongjang je porušen, a sukobi su prestali 1953. godine bez razrješenja, a dvije zemlje nikad nijesu potpisale mirovni sporazum. Razdvaja ih demilitarizirana zona duga 250 kilometara.

Sjevernokorejski režim po svim je mjerilima jedan od najrepresivnijih u svijetu, a prvo mjesto povremeno prepušta jedino Eritreji. Prema "Slobodi u Sjevernoj Koreji", neprofitnoj organizaciji koja pomaže izbjeglicama iz Sjeverne Koreje, svako protivljenje režimu može biti kažnjeno zatvaranjem u logor. Poslušnost je presudna: jednostranačka komunistička diktatura ne toleriše proteste.

"Život u zemlji je gadan, brutalan i kratak", tvrdi holandski akademik Kristofer Grin, koji je intervjuisao stotine izbjeglica.

Prva azijska ekipa u četvrtfinalu SP-a

Sjeverna Koreja je misterija. Zapad je za nju nakon Korejskog rata prvi put čuo kada se njena ekipa kvalifikovala za Svjetsko prvenstvo u fudbalu 1966. godine. London nije priznavao Demokratsku Narodnu Republiku Koreju, pa se za nju koristio naziv Sjeverna Koreja. Sviranje himni ograničeno je na prvu i finalnu utakmicu kako se himna Sjeverne Koreje ne bi čula.

Prema dokumentarcu o sjevernokorejskoj fudbalskoj reprezentaciji iz 1966. godine pod nazivom Igra njihovih života, Kim Il Sung igračima je lično poručio: "Međunarodnim fudbalom dominiraju evropske i južnoameričke nacije. Kao predstavnici azijske i afričke regije, kao obojeni ljudi, zahtijevam da pobijedite u jednoj ili dvije utakmice." Tako je i bilo, što je gotovo uzrokovalo međunarodni incident oko sviranja sjevernokorejske himne.

Tadašnja sjevernokorejska ekipa pod trenerom Mjong Rje Hjonom osvojila je srca navijača. Pretrpjeli su poraz od Sovjetskog Saveza, odigrali izjednačeno protiv Čilea i zatim, neočekivano, pobijedili Italiju 1:0. Postali su prva azijska ekipa u četvrtfinalu i skoro došli do polufinala nakon što su favoritu Portugalu u prvom poluvremenu dali tri gola. Portugal je na kraju pobijedio 5:3, no nekolicina igrača koji su još živi danas su heroji Sjeverne Koreje.

Kim Il Sung umro je 1994. godine. Zemlja se nalazila usred teške ekonomske krize zbog urušavanja Sovjetskog Saveza 1991. godine i niza prirodnih katastrofa koje su poharale to područje. Od gladi je umrlo oko tri miliona judi.

Dragi Vođa i fudbal

U susjednoj prostoriji Sunčeve palate leži Kimov sin i nasljednik, Kim Jong Il. Tokom njegove vladavine rasplamsali su se nuklearni apetiti Sjeverne Koreje, no i Dragi Vođa uvidio je vrijednost i moć sporta.

"Sjeverna Koreja mora domaćoj publici dokazati da ima moć i da može ostvarivati uspjehe. To mogu postići sportom. Shvataju ga jako ozbiljno", smatra Grin.

Ulagalo se u mušku i žensku ekipu, pokušalo je da se stvori ujedinjeni korejski fudalski tim (ujedinjena ekipa igrala je na FIFA Svjetskom juniorskom prvenstvu 1991. godine). FIFA je bila ulaznica za Sjevernu Koreju. Bivši FIFA predsjednik Sep Blater posjetio je zemlju 2002. godine.

"Bilo je to kao putovanje kroz vrijeme. Letio sam dva sata avionom i 50 godina u prošlost", izjavio je Blaterov politički savjetnik Žerom Šampanj.

Kako je FIFA "kupila" mir između Koreja za SP 2002.

Kada je Južna Koreja bila suorganizator Svjetskog prvenstva 2002. godine, FIFA-u je brinula reakcija sa sjevera.

1987. godine južnokorejske obavještajne službe optužile su Kim Jong Ila za ubistvo 115 putnika u avionu Korean Air 858. Zarobljeni sjevernokorejski špijun koji je podmetnuo eksploziv priznao je da se radilo o pokušaju remećenja Olimpijskih igara koje su se iduće godine trebale odigrati u Seulu.

"Što smo više pomagali sjevernokorejskom fudbalu, to je manja bila opasnost od napada režima na Mundijal 2002. godine", otkriva Šampanj. Sjevernoj Koreji obećan je novac za nova fudbalska igrališta i pomoć kod organizacije trening kampova u Švajcarskoj. Finale je proteklo mirno.

Na Istočnoazijskom prvenstvu (EAFF) prošle nedjelje Sjeverna Koreja izgubila je od Južne Koreje 0:1, a igrači su se sportski pozdravili prije i nakon utakmice.

Sjevernokorejska ekipa 2004. godine u Dubaiju je odigrala utakmicu protiv Ujedinjenih Arapskih Emirata. Utakmica je bila revijalnog karaktera jer se Sjeverna Koreja već kvalifikovala za idući krug. Svoju ekipu uživo je nekim čudom bodrilo 2000 navijača iz Sjeverne Koreje. Žene su nosile šarene tradicionalne nošnje i zaštitu za ruke kao ih ne bi povrijedili aplaudrijaući, muškarci su bili obučeni u identična radna odijela s bedževima Kim Jong Ila. Na tribinama su bili podijeljeni prema polu i okruženi sjevernokorejskim redarima. Njihovo sablasno skandiranje popratilo je cijelu utakmicu. Poslije se doznalo da se radilo o radnicima i sluškinjama poslanima da zarade stranu valutu. Po nekim proračunima, sjevernokorejska vlada oduzimala im je i do 90 posto zarade.

Znaju li u Sjevernoj Koreji uopšte ko su Zidan, Ronaldinjo ili Bekam?

Utakmica je nametnula i druga pitanja. Ko su bili igrači? Za koje ekipe igraju u Sjevernoj Koreji? Glavna ekipa zove se 4.25: što to ime znači i kako izgleda liga? Smiju li gledati evropski fudbal? Znaju li uopšte ko su Zidan, Ronaldinjo ili Bekam?

Uspostaviti kontakt s Fudbalskim savezom DNR Koreje jako je teško. "Postojao je jedan jedini broj faksa na koji ste trebali poslati poruku. Ponekad bi vam odgovorili", otkriva Šampanj. Danas imaju adresu e-pošte.

Sjevernokorejska ekipa kvalifikovala se za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi 2010. godine, prvi put nakon 1966. godine. CNN-u je odobreno praćenje ekipi pred utakmicu protiv Grčke, no sve se promijenilo dva dana uoči utakmice. Sjeverna Koreja potopila je južnokorejski ratni brod Čeonan, uslijed čega je poginulo 26 mornara. Dotad prijateljski raspoložena ekipa oko sebe je sagradila nevidljivi zid. Jedan sjevernokorejski zvaničnik izjavio je da je CNN samo produžetak CIA-e.

Prva utakmica SP-a odigrana je protiv Brazila. Zvijezda sjevernokorejske ekipe, napadač Jong Tae Se, prozvan "sjevernokorejskim Runijem", Brazilcima je dao gol, a ekipa je izgubila 2:1 nakon sjajno odigrane utakmice.

Režim u Pjongjangu radi uspjeha ekipe donio je istorijsku odluku - iduću utakmicu prikazali su uživo na nacionalnoj televiziji. Međutim, sve je pošlo po zlu.

Sjeverna Koreja je u revanšu iz 1966. godine protiv Portugala izgubila 7:0. U zapadnim medijima počele su kružiti priče o oštrim kaznama kojima su trener i igrači bili podvrgnuti po povratku kući. Isto se pričalo i 1966. godine, a neki igrači su, prema tračevima, poslati u radne logore zbog opijanja i ženskarenja nakon pobjede nad Italijanima. Igrači su to porekli, a prema istrazi FIFA nakon Svjetskog prvenstva 2010. godine i trener i igrači bili su živi i zdravi.

"Nema dokaza da je ekipa iz 2010. godine poslata u radni kamp", kaže Grin.

Kim Džong Il umro je 18 mjeseci kasnije. Na iznenađenje mnogih, naslijedio ga je sin Kim Džong Un.

"Što ako dam gol Sjevernoj Koreji i saznaju da sam Amerikanac?"

Prilikom posjeta libanske ekipe na području vojnog testnog područja Pungie Ri zabilježen je potres jačine 6,3 stepeni po Rihteru. Sjeverna Koreja tada je testirala svoju šestu i najveću atomsku bombu dotad.

Libanci Bugiel i Saad opuštali su se pred utakmicu igrajući Plejstejšn. "Hvala Bogu da ovo radi. Nemamo interneta, ne možemo svojima javiti da smo dobro", žali se Bugiel.

Igrači nijesu znali za eksploziju. "Kada sam se probudio, hiljade ljudi je nešto pjevalo na ulici. Na televiziji postoji samo jedan kanal, Russia Today. Čuo sam da je Sjeverna Koreja testirala hidrogensku bombu. Nisam znao znači li to početak rata", otkriva Saad.

Saad se prije priključivanju Libanu u Americi pripremao na debi u nacionalnoj reprezentaciji, no karijera mu je neočekivano stagnirala.

"Nijesu bili spremni za muslimanskog Amerikanca", smatra Saad. No tada je dobio poziv od Tea Bakera, njemačkog trenera koji je Liban gotovo doveo do SP-a 2014. godine. Nakon učestvovanja u tajlandskoj ligi, Saad danas igra za američki Sporting Kanzas Siti.

Saada su morile brige o tomu što bi mu se moglo dogoditi ako postigne gol na stadionu Kim Il Sung u Pjongjangu. "Što ako postignem gol i saznaju da sam Amerikanac?" pitao se.

Na učestvovanje se odlučio uprkos neslaganju roditelja.

"Kada ću opet dobiti priliku vidjeti ovako nešto? Pristupamo ovomu profesionalno. Trebaju nam bodovi. No, ne znamo njihove igrače. Postoji nešto videa na YouTubeu, no ne možemo ih gledati jer internet ne radi", otkrio je Saad.

Uspješno testiranje bombe slavilo se na krovovima

Bugielov put bio je brdovit poput Saadovog. U Ujedinjenom Kraljevstvu igrao je izvan lige, a njegovi Forest Grin Roversi iz Vortinga u maju su promovisani u Drugu ligu nakon pobjede nad Tranmer Roversima u doigravanju Nacionalne lige na Vembliju.

"Poziv iz Libana dobio sam nakon igre u Vembliju", govori Bugiel. Bugielu se iskustvo u Sjevernoj Koreji dopalo. O svemu želi saznati više. Svidjelo mu se što nema interneta jer se ekipa zbog toga zbližila.

"Niko nije na telefonu, pa svi međusobno pričaju", kazao je.

Saadovu i Bugielovu igru prekida žamor spolja. Nekoliko muškaraca u radnim uniformama maršira i maše velikim zastavama na obližnjem krovu. Slave uspješno testiranje bombe.

U pozadini se vidi ogromni nedovršeni hotel Rjugjong u obliku piramide. Bugiel je od nekoga saznao da u sjevernokorejskoj prijestonici mogu živjeti samo oni s najboljim vezama, koji su dokazali apsolutnu odanost porodici Kim. O tome svjedoče rampe koje sprječavaju izlaz i ulazak u grad.

"Ovo mjesto je ludnica", zaključuje Saad.

Život pod Kimom

Rodong Sinmun, novine Radničke stranke i državni organ za objavu službenih vijesti, na dan nuklearnog testiranja su na naslovnici objavile fotografiju Kim Džong Una s hidrogenskom bombom.

"Gledao je kako bombu stavljaju u novi interkontinentalni balistički projektil i izjavio da osjeća ponos nepokorivosti dok posmatra termonuklearno oružje".

Pjongjang ne nalikuje ostalim azijskim metropolama poput Pekinga ili Bangkoka. Umjesto saobraćajnih gužvi, trgovine, neonskog osvjetljenja i smoga, grad je tih i čist, a širokim ulicama saobraćaj teče povremeno. Posvuda se nalaze plakati i kipovi porodice Kim, koja zemljom vlada već gotovo 70 godina. Najveći je 22 metra visok bronzani kip Kim Il Sunga na brežuljku Mansu. Pored njega nalazi se i kip njegovog sina.

Oglasi su zabranjeni u Sjevernoj Koreji, no na svakom uglu zalijepljeni su rukom crtani propagandni plakati koji pjevaju hvalospjeve državnom programu nuklearnog naoružanja i optužuju SAD za imperijalističku agresiju. Vodiči gostima pokazuju samo ono što smiju vidjeti. Stranci ne smiju ulicama hodati bez pratnje. U većinu prodavnica zabranjen je ulaz, kao i plaćanje domaćom valutom, vonom (jedan šoping centar u kojeg ulažu Kinezi to ipak dopušta). Kratkom mrežom podzemne željeznice voze stari zapadnonjemački vozovi. Ljudi se skupljaju oko oglasnih ploča s okačenim dnevnim primjerkom novina Rodong Sinmun. U dupkom punim vagonima postavljene su televizije. Današnji film dramatizacija je jednog od najsunčanijih trenutaka sjevernokorejske sportske istorije: pobjede ženske fudbalske reprezentacije na FIFA- Svjetskom prvenstvu U-20 2006. godine.

Ženska reprezentacija je svjetska velesila, a izbačena je s SP-a zbog dopinga žlijezdom jelena

Ženski fudbal omiljena je igra u Sjevernoj Koreji zbog uspjeha koje ostvaruje zadnjih nekoliko godina. Fudbalerka su osvojile tri AFC-ova Azijska kupa, zlatne medalje na tri Azijske igre i trenutne su prvakinje u kategorijama ispod 17 i ispod 20 godina. Nedavno su osvojile AFC-ovo Žensko prvenstvo U-16 pobijedivši Južnu Koreju 2:0.

Seniorska ženska ekipa dvostruko je uspješnija na kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo od muške, iako je njihov posljednji nastup završio skandalom - na prvenstvu u Njemačkoj 2011. godine pet igračica palo je na testu za drogu. Sjevernokorejska delegacija tvrdila je da su igračice popile tradicionalni kineski lijek iz mošusnih žlijezda jelena nakon što ih je udario grom.

"Sjevernokorejski zvaničnici izjavili su da lijek ne koriste za poboljšanje igre", potvrdio je predsjednik medicinskog odbora FIFA Majkl D'Hug. Iako je FIFA utvrdila da se radi o nepoznatoj supstanci koja nije poznata u svijetu dopinga, ekipa je izbačena sa Svjetskog prvenstva 2015. godine.

Imaju najveći stadion na svijetu

Stadion "Prvog maja" nalazi se na ostrvu usred spore rijeke Taedong u Pjongjangu. To je najveći stadion na svijetu. Donedavno je primio 150.000 ljudi za vrijeme Masovnih igara, ogormnog koreografskog događaja na kojem je nastupilo na hiljade gimnastičara. Događaj je bez objašnjenja otkazan 2013. godine. Stadion izgleda poput ogromnog betonskog svemirskog broda.

Liga je misterija, igraju se turniri, a najuspješniji klub je 4.25

Fudbalske ekipe u Sjevernoj Koreji pripadaju različitim industrijama, fabrikama ili vladinim kancelarijama. Prema procjenama, Sjeverna Koreja raspolaže milionskom vojskom, a javni prostor je visoko militarizovan, pa ne čudi da vojska dominira i fudbalom. Najuspješnija ekipa je 4.25, nazvana prema 25. aprilu, danu kada je Kim Il Sung oformio svoju vojsku. Međutim, ligaške utakmice su misterija.

Utakmice se najavljuju izvan stadiona dan prije održavanja. Liga već godinama ne postoji u tradicionalnom smislu. Utakmice se igraju u vidu niza turnira koji se odvijaju svaka dva mjeseca, obično oko velikih državnih praznika kao što su Kim Il Sungov rođendan i Dan vojske. Ekipe se rangiraju prema učinku na šest turnira.

Na stadionu ekipe Sobaeksu – filijala 4.25 – igra protiv Sportskog kluba Amrokang, ekipe unutrašnjih poslova. Zvijezde utakmice su četiri igračice nacionalne reprezentacije. Ogromni stadion gotovo je prazan. Jedini gledatelji su igrači odgovarajućih muških ekipa. Sobaeksu ubjedljivo vodi, no nema obaviještenja o toku igre. Ime strijelkinja ostaje nepoznato.

2008. ženska U17 reprezentacija postala je prvak svijeta

Iako je Sjeverna Koreja izrazito patrijarhalno društvo, ženska fudbalska reprtrezentacija nacionalni je ponos. Kim Džong Un je po dolasku na vlast naložio povećanje ulaganja u sport, posebno fudbal, zbog sticanja međunarodnog prestiža i strane valute. U pismu upućenom učesnicima Sedme nacionalne konferencije sportista 2015. godine – tj. 104. godine po sjevernokorejskom kalendaru, koji započinje rođenjem Kim Il Sunga – Kim Džong Un poziva sportiste da sportu pristupe kao ratovanju:

"Sportisti svoje programe treninga trebaju shvatati jednako kao i Strankine borbene naredbe, a stadion kao bojno polje za sprovođenje ideja Stranke i odbranu zemlje."

Prema Kim Džngu Unu Koreja se treba usredsrediti na ženski fudbal. Grin objašnjava da se nastavni plan za fizičku kulturu po njegovom dolasku na vlast izrazito fokusira na fudbal.

Svaka škola ima fudbalsku ekipu, a djeca uče teoriju fudbala

"Učionice u srednjoj školi reorganizovane su u fudbalske ekipe", tumači Grin. Zemlja je u stalnoj potrazi za fudbalskim talentima, a novootkriveni igrači šalju se u Međunarodnu fudbalsku školu u Pjongjangu, a zatim u razne nacionalne i međunarodne ekipe.

"Djevojčice su bolje od dječaka. Osvajaju medalje i finala", kazuje Čong Jong Jin, fudbalski trener u jednoj školi u Pjongjangu. Od 2012. godine djevojčice i dječaci u školi igraju fudbal zajedno kako bi dječaci počeli bolje igrati. Ni on ne želi otkriti puno o sastavu lige u zemlji.

"Postoje dvije grupe, A i B. Igraju jedna protiv druge za prvenstvo pet ili šest puta na godinu", na kraju nevoljno priznaje.

Kim Džong Un osnovao je Međunarodnu fudbalsku školu u Pjongjangu 2013. godine. Na ogromnoj, reflektorima osvijetljenoj slici koja se nalazi iza baršunastog užeta u predvorju zgrade, Kim Džong Un rukuje se s članovima muške sjevernokorejske reprezentacije.

Trener fudbalske škole Kim Čol Ung otkriva:

"Svaka provincija ima 50 škola. Svaka od tih škola ima vlastite fudbalske ekipe. Odlazimo u provincije u potrazi za igračima i dovodimo ih ovdje."

Školu pohađa 500 učenika u dobi od 7 do 16 godina. Školska biblioteka prepuna je knjiga o fudbalu i fudbalskih časopisa. Djeca uče teoriju fudbala.

Kimov cilj je Katar 2022, pomaže mu kontroverzni italijanski senator

"Sport – posebno fudbal – počeli smo razvijati u maju 2013. godine kako bismo dostigli nivo ostalih zemalja. Zato smo osnovali ovu Akademiju. Ovdje odgajamo buduće igrače", kaže pedesetogodišnji Kim.

"80 posto igrača mlađih od 17 godina dolazi iz ove akademije", tvrdi Kim. Cilj zemlje je Katar 2022. godine, a Kim ne sumnja da će ondje osvanuti i njegovi štićenici.

Mnogi mladi igrači će prije toga steći međunarodno iskustvo. Nova strategija uključuje slanje najboljih igrača na trening u Evropu. Han Kvang-song je daleko najuspješniji. Prošle je godine u Kaljariju postao prvi Sjevernokorejac koji je postigao gol u italijanskoj Seriji A. Ove sezone na pozajmikci je u Peruđi u Seriji B, gdje se već iskazao. Dolazi iz Akademije ISM koja se nalazi blizu Peruđe u Italiji, gdje trenira desetak mladih Sjevernokorejaca. Ugovoru između ISM-a i Sjevernokorejskog fudbalskog saveza posredovao je kontroverzni italijanski senator Antonio Raci, simpatizer Sjeverne Koreje.

"Kim Džong Un je nasmijana osoba", izjavio je u intervjuu putem emaila. "Voli fudbal. Šalje mlade igrače u ISM."

Raci je Sjevernu Koreju posjetio desetak puta, a za Kima kaže da obožava muziku te da je u učeničkim danima u Švajcarskoj često pratio utakmice AC Milana. Raci sasvim drugačije doživljava čovjeka kojeg svijet smatra tiraninom koji je ubio vlastitog ujaka Čanga Song Teka i vjerovatno učestvovao u ubistvu svog polubrata.

Fudbaleri se školuju u Europi

Italijanski parlament pokrenuo je istragu o tomu krše li sporazumi sa sjevernokorejskim fudbalerima međunarodne sankcije. Za vrijeme vladavine Kim Džong Una znatno je porastao broj radnika zaposlenih u inostranstvu– uglavnom u Kini, Rusiji i na Bliskom istoku, a režim im navodno otima većinu zarade kako bi obnovio siromašne sjevernokorejske zalihe strane valute. To predstavlja problem fudbalskim klubovima. Fiorentina je tako prekinula ugovor s igračem Čoe Song Hjokom zbog nesigurnosti kuda taj novac zapravo odlazi.

"Slanje fudbalera u inostranstvo znak je dobre volje Sjeverne Koreje", smatra Rci. "Dobar je to pristup. Kroz sport možemo krenuti putem prijateljstva."

Njujork Tajms nedavno je istakao da Raci samo ponavlja režimsku propagandu, no fudbaleri iz Sjeverne Koreje nastavljaju pristizati o trošak svoje vlade, uprkos mogućem kršenju sankcija nametnutih Sjevernoj Koreji. To je ogroman trošak za zemlju čiji bruto domaći proizvod po stanovniku iznosi tek 643 američka dolara. Poređenja radi, on u Južnoj Koreji iznosi 27.397 dolara. ISM svake godine odlazi u Sjevernu Koreju po nove igrače.

Fudbalske utakmice u Koreji nakon debakla na Svjetskom prvenstvu 2010. godine rijetko se prikazuju na televiziji. Utakmice evropskih liga redovno se prikazuju, tvrdi Kim Čol Ung, no dugo nakon što su odigrane.

Eksplozija na tribinama poput hidrogenske bombe testirane dan ranije

Uprkos testiranju hidrogenske bombe, utakmica između Sjeverne Koreje i Libana je odigrana. Ulaz je bio besplatan, a većinu publike činili su đaci u uniformama. Ispred stadiona prodavale su se dnevne sportske novine, no stranci ih nijesu mogli kupiti.

Stadion je bio pun gotovo identično obučenih ljudi, no brojka od 100.000 navijača koju su najavili državni mediji višestruko je preuveličana. Sviranju himni prethodio je dugi govor u ime ministra sporta.

To je bila prva utakmica na domaćem terenu za trenera Jerna Andersena, no on se može pohvaliti dugogodišnjim iskustvom i velikim brojem igrača koji su igrali u inostranstvu. Golman Ri Mjong Guk odigrao je sve tri utakmice na Svjetskom prvenstvu 2010. godine. Pak Song Čol je takođe igrao u ekipi sa svjetskog prvenstva, tri igrača rođena su u Japanu, a dvojica su kratko igrala za srpskog trećeligaša. Vezni igrač Jong Il Gvan igra za švajcarski Lucern, a napadač Han Kvang Song u Švajcarskoj je igrao šest godina prije prelaska u austrijski SKN St. Polten. Han Kvang Song, međutim, nije u ekipi.

Libanska ekipa je dobro počela, no vrućina i stres uzeli su svoj danak. Sjeverna Koreja postigla je gol i dominirala prvim poluvremenom. Publika je bila oduševljena. Međutim, slavlje je završilo u drugom poluvremenu, pogotkom libanskog defanzivca Nura Mansura.

Utakmica je bila neočekivano kvalitetna. Bugiel je presjedio. Nakon nekoliko zamjena, Ri Jong Jik je u posljednjim minutama postigao za Sjevernu Koreju. Sjevernokorejsko društvo rijetko dobije priliku za katarzu, no to je bio jedan od tih trenutaka. Zemlja se tresla od slavlja publike dok su se igrači vraćali na svoja mjesta – poput eksplozije hidrogenske bombe.

Libanski trener, Crnogorac Miodrag Radulović, uveo je Sunija Saada u posljednjim minutama. Utakmica je ušla u produžetke, a uz teren se odigrala prava drama - libanski igrač na klupi, Maher Sabra, zaključio je da jedan sakupljač lopti, loptu u igru namjerno vraća presporo i silom mu je pokušao oteti iz ruku. Zatim ga je njome gađao i umalo pogodio. Publika je poludjela. Libanskom igraču, kojeg bi na ulici gotovo sigurno uhapsili, dodijeljen je crveni karton. Menadžer ga je izgurao ka svlačionici udarajući ga po glavi kako bi publici pokazao da je pravda izvršena. Publika se smirila.

Libanski kapiten Hasan Matouk uspio je postići izjednačavajući gol sekund prije posljednjeg sudijskog zvižduka. Utakmica je završila 2:2, a navijači su se povukli sa stadiona mirno i tiho, kako su i došli.U sjevernokorejskim medijima incident s sakupljačem lopti nije spomenut, a cijela utakmica tek ovlaš i površno. Rodong Sinmun napisao je: "Obje su ekipe dale sve od sebe. Obje ekipe napadale su i postignut je gol u posljednjim minutama. Bila je to dobra utakmica."

Norvežanin na čelu Kimove reprezentacije: "Sviđa mi se mentalitet ove zemlje. Rade sve što im kažete"

Isječci utakmice na televiziji su prikazani idućeg dana. Sjevernokorejski trener Jern Andersen otkriva da su igrači bili razočarani rezultatom. Andersen je rođen na jugu Norveške, a početkom devedesetih igrao je za njemački Ajntraht Frankfurt. Bio je trener u Grčkoj i Austriji, no najveći uspjeh polučio je kao trener njemačkog Majnca, koji je doveo do Bundeslige. Klub je napustio zbog neslaganja s igračima, prema pisanju njemačkih novina.

Radio je kao trener u Austriji kada je primio misteriozni anonimni poziv da postane trener jednog azijskog kluba. Andersen je tek nakon nekoliko poziva doznao o kojoj zemlji se radi, a do sklapanja osmomjesečnog ugovora prošlo je nekoliko mjeseci zbog tajnovitosti Sjevernokorejskog fudbalskog saveza. Jedan od uslova bilo je preseljenje u Sjevernu Koreju.

"Po dolasku sam bio veoma iznenađen. Ovdje je vrlo čisto i tiho. Nema puno automobila. Lako je živjeti ovdje. Nema pritiska novinara. Niko s tobom ne priča o fudbalu", pripovijeda Andersen o svojem iskustvu u Sjevernoj Koreji. To ne čudi, s obzirom na to da režim kontroliše sve aspekte života, uključujući novinare.

Andersen je u Norveškoj bio izložen teškim kritikama zbog prihvatanja ponude. "Čudi me da bi jedan norveški Njemac pristao na takvu ponudu jer je tamo fudbalska federacija direktno podređena državi", izjavio je zvaničnik organizacije Amnesty International Norge, Jon Peter Egenaes. Neki, poput bivšeg trenera norveške reprezentacije Per Matijasa Hogmoa, potez su ipak ocijenili pozitivno.

Andersen izbjegava razgovor s novinarima poučen lošim iskustvima. "Neću reći riječi o ovdašnjoj politici", naglašava. S pravom je na oprezu - reperkusije mogu biti kobne.

Norveški trener potpuno je posvećen svojem poslu. Trenira sa svojom ekipom pet puta nedjeljno. Potvrđuje činjenicu da Sjeverna Koreja nema ligu, već se svaka dva mjeseca igraju turniri. Svoju erkipu odabrao je praćenjem utakmica na turnirima.

"U mjesec dana pogledao sam 60 utakmica, dvije svaki dan", otkriva. Smatra da su Sjevernokorejci izrazito disciplinovani i poslušni, za razliku od igrača u drugim zemljama. "U Švajcarskoj, Austriji, Njemačkoj igrače morate moliti da treniraju. Sviđa mi se mentalitet ove zemlje. Rade sve što im kažete."

Velika zvijezda reprezentacije pobjegla u Mostar

Andersen je uvidio da je turnirski sistem izrazito iscrpljujući za igrače jer u mjesec dana moraju odigrati 10 do 12 utakmica. U januaru je donio novi plan igre, čime je Sjeverna Koreja napokon prihvaćena u AFC-ov Azijski kup, iz kojeg je bila izopštena jer nije slijedila ista pravila kao ostale ekipe.

Trenutno ga muči nedostatak igrača, jer ih sve više odlazi u Evropu. Prije utakmice protiv Libana vezni igrač So Hjon Uk prešao mu je u bosanski Zrinjski Mostar.

"Savjetovao sam ga da to ne čini. Fantastičan je igrač. Rekao sam mu da će dobiti ponude boljih klubova", negoduje Andersen. Vjeruje da će nakon Istočnoazijskog fudbalskog prvenstva u Tokiju, zemlju napustiti još pet ili šest igrača. Za Sjevernu Koreju, to je revolucija.

"Toliko je loših stvari napisano o ovoj zemlji, ali to većinom nije istina"

Andersen u Pjongjangu živi mirno. Živi u hotelu i naočigled se slobodno kreće uokolo. Igra golf s ostalim strancima, uglavnom članovima ministarstva. Čini se da uživa privilegije kao rijetki građani te zemlje, koji, prema izvještajima UN-a, pate pod tiranijom trenutnog režima. Život prosječnog Sjevernokorejca uključuje pomanjkanje hrane, nemogućnost odlaska iz zemlje, kolektivne kazne i javna smaknuća.

"Zadovoljan sam ovdje", zaključuje trener. "Toliko je loših stvari napisano o ovoj zemlji, no to većinom nije istina. Sve je u redu. Drugačije, no u redu."

Katastrofa u Bejrutu i iskupljenje na Tajlandu

Revanš u Bejrutu nekoliko nedjelja poslije za Sjevernu Koreju bio je prava katastrofa. Ekipa je izgubila 5:0. Liban se kvalifikovao za Azijski kup prvi put nakon 2000. godine kada su bili domaćini. Dvije utakmice između Sjeverne Koreje i Malezije na kraju su zakazane na neutralnom terenu, u tajlandskom Buriramu.

"Nijesu bili sretni s porazom", priznaje Andersen. Ipak, njegova ekipa je na praznom stadionu u Tajlandu obje utakmice protiv Malezije pobijedila s 4:1.

"Sada sve zavisi o zadnjoj utakmici protiv Hong Konga iduće godine", zaključuje Montague za Bleacher Report.

Galerija

( Vijesti online )