Mukotrpno građena mafija

Na pitanje da li poziv specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića novoj parlamentarnoj većini da povuče zakone u zamjenu za njegovu glavu vidi kao političku trgovinu, Danijel Živković, inače pljunuti Milo više nego Andrija Nikolić, odgovara da njihova stranka ne brani bilo čiju fotelju već brani demokratski kapacitet institucija koji je "vrlo mukotrpno građen od sticanja nezavisnosti do danas". Što potvrđuje i slučaj šefa poslaničke grupe DPS-a, pomenutog Živković Danijela, koji je mukotrpnim radom na DPS akademiji uspio da nadmaši Andriju Nikolića u oponašanju lijeve obrve voljenog Dona a još više njegove desne šake. Iznad svega, o mukotrpnom građenju institucija od referenduma do danas govore i briselski izvještaji o napretku u kojima su naše institucije opisivane kao mukotrpno zarobljene, a vlast srasla sa mafijom, pa je ispalo da mi uopšte ne napredujemo ka EU već samo tapkamo u mjestu. Od referenduma do danas, rekao bi pomenuti Živković, inače pljunuti Milo.

Zahvaljujući tim, mukotrpno građenim, institucijama imali smo ministra perja i poljoprivrede koji je mogao u jednom danu da preleti Srbiju, Francusku, nepoznatu lokaciju, Ukrajinu, Hrvatsku, Veliku Britaniju, Španiju i Njemačku, a sve to, kako bi rekao mali Milo ili Živković Danijel, u svrhu mukotrpnog građenja naše poljoprivrede i napretka u EU integracijama. Za taj jedan dan na ime dnevnica ministar P.I. uzeo bi 5 i po hiljada eura i otišao da pred zvaničnicima EU u Podgorici iznese profesorsko viđenje ruralnog razvoja u okviru Ipard programa. Ako znamo da je u svakoj godini 365 dana, a da je mandat ministra trajao četiri godine, ispada da je ovaj profesor i ljubitelj mobilnih telefona imao blizu hiljadu i pet stotina šansi da nešto slično ponovi ili čak nadmaši. Da za dan stavi u džep 5 i po hiljada eura naših para. I time još više stekne povjerenje Šefa koji ga je baš zato uvijek gurao kroz karijeru i život - jer, pljačku sopstvene države i budžeta izvorno je patentirao Don Milo, tako da kurir Petar samo dođe najbolji sljedbenik u mukotrpnoj promociji takvog modela vladanja. U znak zahvalnosti za ovih 5 i po hiljada, ili za onaj milion za majku i vinograd, Petar je radio i subotom. I za taj angažman nije uzimao dnevnicu, iako mu je sljedovala po zakonu. Subotom je, sjećate se, letjelo perje, a kurir Petar je, na veliko zadovoljstvo Don Mila, preko Pobjede, RTCG, CDM, Prve, Pinka, i ostalih mukotrpno građenih propagandnih institucija, objašnjavao kako ova država ima samo jedan problem, a to su Vijesti i njihovi osnivači. Jer, bez Vijesti Milo i Petar bi mogli da puše o trošku države dok im oči ne pobijele ili dok ne požute brkovi Milana Roćena, a sve njihove dnevnice od 5 i po hiljada ili Limenke od 10 miliona, njihov KAP od 150 miliona ili nikad vraćeni kredit Hipo banci od samo 5 miliona, koji je btw baš ovaj Petar dao onom Milu, ništa od toga i ostalog lopovluka koji se mjeri milijardom, ili dvije, ne bi ugledalo svjetlo dana - da nije bilo Vijesti. Iz prostog razloga što je svih ovih godina mukotrpno građeni Milivoje Katnić ležao i pravio se mrtav dok su Don Milo i kuriri ministri pušili o trošku države i namicali dnevnice letovima oko svijeta za jedan dan. Čime su DPS junaci nadmašili one Žila Verna kojima je u sličnim bajkama za slična putovanja trebalo minimum 80 dana.

Iako je Milo izgubio na avgustovskim izborima, mukotrpno građene institucije se lako ne predaju. Ni oborena optužnica i presuda za državni udar, u koju se kleo, ne može da obori specijalnog Katnića. Tužilac koji u školskim primjerima korupcije na visokom nivou prvaka DPS koalicije nije vidio ni udaljenu sumnju, a u nepropisnom parkiranju lidera opozicije otkrivao opasno kriminalno udruživanje - dokazuje da se trud DPS hobotnce na mukotrpnom građenju institucija isplatio. I dao vidljive rezultate od referenduma do danas. Jer ni Žilu Vernu ne bi palo na pamet da na šokantne podatke ministra Stijovića o brojnim zlodjelima Ivanovića, Simovića, nekog Šaranovića (Agencija za imovinu) i pokradenim milionima iz državne kase, prosto odgovori - a Krapović?! I sam Murinjo je imao od koga da uči. Oholost i cinizam Dona DPS-a se izučavaju kao poseban predmet na njihovoj akademiji. Gdje se vrlo često kao izuzetan primjer polaznicima, među kojima je očito uz Danijela i Andriju bio i naš Milivoje, citiraju reakcije Šefa na ubistvo Duška Jovanovića ili Iva Pukanića, koje su se svodile na ciničnu poruku iz poznatog vica - a što su nas dirali prvi.

Koga je sve prisluškivao Katnić samo može da se naslućuje, razmjere vjerovatno govore o velikom i mukotrpnom radu naših institucija na putu ka EU. Za čiji račun je to radio, sasvim je jasno. Za račun velikog Dona koji ga je doveo na poziciju šefa SDT-a, što nije ni sanjao u studentskim danima dok je umjesto na takmičenjima studenata prava u oratortsvu pobjeđivao u disciplini povlačenje konopa ili kamena s ramena. Neko će reći, pa šta, i Milo je držao trafiku pa je dogurao do oca nacije, zašto onda i Katnić ne bi mogao s kamena ili s ramena da skoči na vrh mukotrpno građene tužilačke organizacije. A Velimir Rakočević i Aneta Spajić do Tužilačkog savjeta. Pa neka onda neko kaže da DPS nije svih ovih godina od referenduma do danas mukotrpno radio na građenju mafije koja se u međuvremenu sprijateljila, orodila i oplodila sa našim institucijama, sve zarad napredovanja u mjestu Crne Gore po pitanju EU integracija. I dok zamišljam mladog akademika DPS Danijela Živkovića kako nalik Donu podiže lijevu obrvu i širi desnu šaku kako bi nas ubijedio da je ono što saopštava o mukotrpno građenim institucijama od referenduma do danas prosta činjenica, naučno dokaziva, sjetih se sjajne Mire Furlan koja je prije neku godinu rekla da je “čitav ovaj prostor zagađen” i da se “ništa nije promijenilo od devedesetih”, kada je otišla. ”To je tužna pomisao, ali nažalost istinita. A istinu treba prihvatiti. Nemamo drugog izbora”.

( Željko Ivanović )