Šamšal i sa 62 godine štiti objekte Žabljačana od snijega

Gotovo da nema krova na Žabljaku na koji se nije popeo Mina Šamšal. Umjesto da snijeg gleda iz toplog doma, ovaj šezdesetdvogodišnjak, od njega štiti objekte svojih sugrađana i tako zarađuje.

"Kad nema snijega nema ni za mene hljeba. Vežem se konopom, onda raskidam vrh i to pada dolje. Jesu li skupi radovi za Žabljačane, plate li ili pomalo vrdaju? Ima ih, ima, sve im je skupo, ali ne cijenim ja to mnogo", kazao je Mina Šamšal.

Najviše zaradi na vikendicama, ali čisti i druge površine. Kako snijega nema preko cijele godine, a Mini vitalnosti i vještine ne fali- za Žabljacane je desna ruka, jer nekad reaguje i prije nadležnih službi.

"Ima i toga, ima i toga... Ja sam takoreći svaštara. Radim kanalizacije, čistim dimnjake, sahranjujem ljude, čistim oko kuća, čuvam da ne zamrzne voda", kazao je Šamšal.

Poslovi su teški, ali iz sezone izađe bogatiji i za 5 ooo eura. Ponekad ima i pomoćnika, ali to nije mlada osoba. Uočava da je omladini draže da živi na tuđ račun nego da fizikališe.

"Nijesu skloni radu, više vole majka i otac da ih hrane, te nove generacije. Ima ih koji leže kući, mamine maze.. to je loša osobina", kazao je Šamšal.

Sa Žabljaka je otišao kad je imao 16 godina, a nakon što je kako kaže vidio nešto svijeta i živio u Njemačkoj, nostalgija ga je vukla da se vrati. Kada ne gleda srcem nego očima, grad mu ne izgleda baš najbolje.

"I ljetnji i zimski i svjetski centar turizma, ali nekako se ne ulaže ništa, ne znam šta je ovo stalo. 45 godina sam bio odsutan, nije se mnogo uradilo. Recimo, ti DUP-ovi su nas mnogo unazadili", kazao je Šamšal.

Vitalnost duha održava družeći se s mladim, dok tijelo krijepi radom, za koji kaže da spašava čovjeka.

"Treba samo raditi", poručio je Šamšal.

( Dijana Blagojević )