KOSMOS ISPOD SAČA
Međed, medved ili medvjed?
Nema boljeg pokazatelja kakvi smo i koliko smo duboko zaglibili od scene u kojoj čovjek pronalazi ustrijeljenog medvjeda
Svakog jutra prije vrtića i uveče pred spavanje porodično gledamo po jednu epizodu crtanog filma “Pustolovine mede Padingtona“. Simpatični medvjed nosi plavi kaputić i crveni šešir, obožava sendviče sa marmeladom i uvijek upada u nevolje zbog svoje pretjerane nevinosti i neiskustva. On je stigao iz dalekog Perua, poslala ga je tetka Lusi u London, a ime je dobio po stanici na kojoj su ga pronašli ljudi koji su ga udomili, stanici Padington. Djeca obožavaju njegove avanture, iako često upada u probleme, tačnije on se uvijek trudi da sve uradi kako treba, ali mu ne ide baš najbolje.
Sve je počelo od knjige o medvjedu Padingtonu koju je u Britaniji još 1958. objavio Majkl Bond. Knjige su do danas prevedene na tridesetak jezika, a štampane su u preko 35 miliona primjeraka. Majkl Bond preživio je bombardovanje svog grada i urušavanje zgrade kad je poginulo mnogo njegovih kolega, a inspiraciju za priču o Padingtonu našao je u lutkama koje su nosila djeca skrivajući se od Drugog svjetskog rata. Emotivna priča o Padingtonu ubrzo je pokrenula sve kreativne industrije pa je nastao i crtani film u nekoliko verzija, lutke, bendovi, poštanske markice, pjesme i igrano-animirani filmovi.
Kad su 1994. godine radnici probijali podvodni tunel između Britanije i Francuske, i kada su se konačno sreli radnici sa dvije strane, Britanci su Francuzima pružili lutku mede Padingtona u ime tog čuvenog susreta. O medi Padingtonu pjesmu su u međuvremenu ispjevali i Gven Stefani i Farel Vilijams. Od producenta koji je radio na filmu Hari Poter stigao je 2014. godine veliki i uspješan film o medi Padingtonu, a 2017. godine objavljen je i drugi dio sage o medvjedu, a u filmu negativca fantastično igra Hju Grant. Padington je nekad nepravedno optužen za krađu i uspijeva da izvede na pravi put najgore kriminalce, a nekad ga jure jer hoće da ga prepariraju i žele da bude dio stalne muzejske postavke. Čitav svijet je obišla priča o medvjedu koju je za svega deset dana 1958. godine smislio i napisao Majkl Bond. Na njegovom grobu ispisan je epitaf: “Please look after this bear. Thank you“/Molim vas da čuvate ovog medvjeda. Hvala.
NASA je uspješno poslala rover Persevirens na Mars da šalje informacije o toj planeti. Znaće se da li je bilo života na Marsu, kakav je sastav te planete, a interesantno je da su jedan krater na Marsu nazvali Jezero po mjestu u BiH. Istog dana kad “smo“ stigli na Mars, u Crnoj Gori neko je upucao međeda. Ubio ga. Razloga naravno nema. Zato ne možemo reći da je čovjek pucao na životinju, već da je naoružana životinja ustrijelila nevinog medvjeda.
S pravom je većina ljudi u Crnoj Gori zgrožena tim neoprostivim ubistvom, ali uvijek ima dokonih jezičkih čistunaca koji su se usred tog zločina našli uvrijeđeni zbog novinskih naslova i raspravljali da li je pravilnije napisati medvjed, medved ili međed.
Nema boljeg pokazatelja kakvi smo i koliko smo duboko zaglibili od scene u kojoj čovjek pronalazi ustrijeljenog medvjeda. Ostaje nam da budemo ogorčeni i da smišljamo izgovore za sva nečinjenja koja su dovela do toga da nam cijelo društvo od diplomatije do lovačkog udruženja istruli.
( Đuro Radosavović )