Radnici Željezare očekuju da ih prime Krivokapić, Bečić i Milatović: Jedva preživljavamo...
"Izvršnom direktoru Erkutu Alkalaju, dopis smo uputili 8. februara, ali odgovor nijesmo dobili, tako da ne znamo ništa o njihovim planovima, ali ni o našem položaju", rekao je predsjednik Sindikata Tosčelika, Željko Rabrenović
Radnici nikšićke Željezare Tosčelik očekuju da ih predsjednici Vlade i Skupštine, Zdravko Krivokapić i Aleksa Bečić, kao i ministar za ekonomski razvoj, Jakov Milatović, prime na razgovor kako bi im pomogli da izađu iz teške situacije u kojoj se nalaze.
Kako je kazao predsjednik Sindikata Tosčelika, Željko Rabrenović, radnici rade u veoma teškim uslovima, radne snage im fali u ključnim pogonima, od zarade jedva preživljavaju, a nadležni u fabrici ostali su "gluvi" na njihova brojna obraćanja.
"Niko od nas ne zna šta nas čeka – da li će se situacija u fabrici poboljšati ili ne. Iako je još u aprilu prošle godine obećano da će nam zarada biti povećana to se nije dogodilo. Fali nam i radne snage, pa tako u nekim sektorima poput Sektora za održavanje, i na livnim jamama, nema dovoljno radnika, a i to što ih imamo jedan broj je na bolovanju ili u izolaciji zbog korone, tako da oni koji rade su zaista preopterećeni", kazao je Rabrenović.
U Tosčeliku, kojim od 2012.godine gazduje turski holding Tosjali, je oko 270 zaposlenih, a prosjek radničke plate, kako iz Sindikata ističu, je oko 350–400 eura.
"Izvršnom direktoru Erkutu Alkalaju, dopis smo uputili 8. februara, ali odgovor nijesmo dobili, tako da ne znamo ništa o njihovim planovima, ali ni o našem položaju. Nažalost, ne naslućuje se da će se u skorije vrijeme nešto promijeniti nabolje, niti kada je riječ o povećanju zarada, niti o zapošljavanju mladih radnika", kazao je Rabrenović.
Kako je istakao, prije nekoliko mjeseci su se obratili predsjednicima Vlade i Skupštine, Ministarstvu ekonomskog razvoja i svim poslaničkim klubovima, tražeći sastanke na kojima bi im predočili situaciju u kojoj se zaposleni nalaze, ali odgovor još uvijek nijesu dobili.
"Uporno tražimo sastanke kako bi im predočili o teškoj situaciji u metalurgiji i rudarskom sektoru, ali pošto odgovora nema, prinuđeni smo da im se obratimo posredstvom medija, jer situacija je neizdrživa. Rudaski i metalski sektor propadaju, a ako smo mi to zrno industrije koje postoji u Crnoj Gori, mislim da ono treba da se očuva i unaprijedi, a ne da se uništi", kazao je predsjednik Sindikata Tosčelik uz napomenu da oni ne traže mnogo – samo da njihove porodice mogu da prežive.
Iako se nadaju sastancima, Rabrenović je kazao da ukoliko oni budu prošli, kao nedavna sjednica skupštinske Komisije za kontrolu privatizacije, na kojoj je analizirana situacija u Kombinatu aluminijuma (KAP), onda nikakav boljitak ne očekuju.
"Kakav im to materijal treba nakon 30 godina bitisanja na vlasti. Kakav im to dodatni materijal treba i kako to da nemaju pojma šta se dešava u KAP-u, dok ljudi nemaju pravo na godišnji odmor, beneficije, na ništa. To je sramotno – napravili su se da ‘nit’ su luk jeli, niti mirisali, a 30 godina su na vlasti. Očekujemo da se u narednom periodu na tim i sličnim sjednicama nešto konkretno preduzme po pitanju rješavanjua teške situacije", zaključio je Rabrenović.
93 radnika čekaju da im se uplati radni staž za 2018.godinu
Poseban problem na koji je Rabrenović ukazao je položaj 93 radnika koji su 2018.godine bili angažovani posredstvom podgoričke agencije Montenegro Staff Podgorica, koja im nije uplatila staž.
Prema njegovim riječima, Sindikat je 14. januara poslao dopis Upravi za inspekcijske poslove, ali odgovora još nijesu dobili.
"Ne znamo zašto ta Agencija nije uplatila staž, da li je proglasila bankrot i ugasila se i ko će radnicima da to reguliše – da li matična firma ili država. Radnici su dobili rješenje za stalno u Tosčeliku, ali nemaju radnog staža za tu godinu. Od inspekcije još nema odgovora, kao što ga nijesmo dobili ni kada smo imali problem po pitanju preraspodjele radnog vremena", kazao je Rabrenović.
Podsjetio da je inspekcija, kada su joj se obratili u vezi preraspodjele radnog vremena, kaznila poslodavca sa pet hiljada eura i naložila mu da radnicima isplati prekovremene sate, jer je preraspodjela rada nezakonito uvedena.
"Ne znamo da li je poslodavac uplatio tu kaznu i to nas ne interesuje, već samo to što nije radnicima isplatio prekovremene sate. Na našu žalbu ponovo su došli inspektori u fabriku, utvrdili činjenično stanje, proglasili se nenadležnim i uputili nas na drugostepeni organ, što bi u ovom slučaju trebalo da je Ministarstvo. Samo prebacuju loptu iz jednog u drugo dvorište, doke radnici ne primaju prekovremene sate. Ne znam dokle će ova agonija da traje", rekao je Rabrenović.
( Svetlana Mandić )