Kad love, ne mare za predznak "zaštićen"

Na tri zaštićene lokacije - Solani u Ulcinju, Skaraskom jezeru i na Marezi, aktivisti Centra za zaštitu i proučavanje ptica u toku prošle godine zabilježili su 130 pucnjeva, sakupili 39 čaura, a u saradnji sa policijom i lovačkim udruženjima, zaplijenjeno je 16 vabilica.

Za tri godine, kako navode iz te NVO, zaplijenjeno je 49 takvih zvučnih mamaca, 38 plastičnih...

“Stanje u oblasti lovstva u Crnoj Gori već duže može se opisati kao alarmantno, do te mjere da je ubijanje nelovnih, pa čak i zaštićenih vrsta postalo naša svakodnevica”, navode iz te NVO.

Prije nekoliko dana, u Beranama je ubijena ženka medvjeda, a ovih dana dogodila su se i još dva slučaja ustrijeljenih ptica - velike ušare i jastreba.

I to su, navode, samo neke od krivlovnih radnji u toku proteklih nekoliko godina.

Grafika: Jasna Kalač

CZIP je, uz podršku preko 60 NVO, podnio zahtjev za moratorijum na lov, na pet godina. Zahtjev je predat Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i ministru Aleksandru Stijoviću.

“Zabrana lova, na kojoj insistiramo, je jedini način da omogući dovoljno vremena za sprovođenje efikasne zakonodavne i institucionalne reforme lovstva, kao i revizije liste zaštićenih vrsta i trajanja lovnih sezona”, kazali su iz te NVO.

Problem vide u organizaciji u oblasti lovstva i podsjećaju da Lovački savez i lovačke organizacije čine 38 NVO i tri javna preduzeća.

“Koje su vezane za Ministarstvo poljoprivrede, a lovišta su im data na upravljanje bez obaveze plaćanja naknade državi. Lovačke organizacije same vrše monitoring divljači po lošim portokolima ili čak bez ikakvih protokola o čemu svjedoče razlike i nelogičnosti o podacima o divljači koji se prikazuju svake godine. Upravo na osnovu tako nepouzdanih podataka, prave se planovi upravljanja i lovne osnove”, navode iz CZIP-a, dodajući da potpuno izostaje eksterni mehanizam kontrole njihovog rada i da se kontrola obavlja isključivo interno, unutar samih organizacija.

Nedovoljni su, kako navode, i kapaciteti za sprovođenje redovnih aktivnosti lovočuvarske službe, ali i inspektora koji bi trebalo da vrše nadzor.

“Zaposlenih lovoučavara je uglavnom malo u svakom lovištu, a nerijetko izostaje i adekvatna oprema za njihov nesmetan rad. Sa druge strane, inspekcija za šumarstvo i lovstvo zapošljava 11 inspektora, sa sjedištem uglavnom u Podgorici. Većina ih pokriva više područja, a na terenu su rijetko ili nikako. Nedovoljne kapacitete za inspekcijski nadzor i nepostojanje volje da se problem krivolova rješava unutar samih lovačkih organizacija, dokazuje i podatak da je inspekcija podnijela svega 39 prekršajnih naloga za period od 2013. do 2018 godine. Izostaju kontrole u ranim jutarnjim časovima, u doba najveće aktivnosti divljači, kada se krivolov uglavnom i događa, već se inspekcijski organi odazivaju isključivo u radno vrijeme od 7 do 15 sati”, kazali su iz CZIP-a.

Dodaju da su edukacija i jačanje svijesti o posljedicama krivolova, neophodno ne samo široj javnosti, već i zaposlenima u lovočuvarskim službama - inspekciji, tužilaštvu...

“Na primjer, lovočuvari u NP Skadarsko jezero su se prvi put sreli sa vabilicom u septembru 2020. kada su na naš poziv izašli na teren, pritom tvrdeći da njihov dio posla treba da se tiče samo krivolova na ribe, nesvjesni da kontrola lova i krivolova na sve grupe organizama, takođe mora biti u njihovoj nadležnosti”, pojašnjavaju iz CZIP-a.

Tvrde da je sve intenzivniji razvoj lovnog turizma, i da to dodatno otežava situaciju.

“Lovni turizam cvjeta bez ikakvih prijava, registracija, donoseći prihod direktno lokalnim lovcima koji to organizuju, dok se sa druge strana ubijena diljač švercuje. Konkretan primjer je slučaj iz Ulcinja, kada je prema lovnom planu prije tri godine planiran odstrijel 100 prepelica za inostrane lovce, a mi smo u jednom danu za tri sata prijavili tri vabilice oko Ulcinjske solane i prebrojali preko 360 pucnjeva. Tada nam je rečeno da je pet italijanskih lovaca u posjeti, a prema našoj evidenciji te godine je još najmanje četiri puta bilo organizovano slično gostovanje”, saopštili su iz CZIP-a, uz pitanje ko prati, kontroliše i dozvoljava takvu organizaciju lova.

Tvrde i da se u lovu intenzivno koriste nedozvoljena sredstva i navode podatke terenskog rada zaposlenih u toj NVO, koji su za tri godine registrovali 49 zvučnih mamaca (vabilica), 38 plastičnih mamaca i 15 lovačkih.

Dodaju i da je pokušaj izmjena Zakona o lovstvu i divljači bio netransparentan, da Koalicija 27, mreža nevladinih organizacija za praćenje Poglavlja 27, nije bila obaviještena ni uključena u proces, a da su izmjene obustavljene nakon što su Evropsku komisiju informisali da zakon nije usklađenost sa pravnim tekovinama EU.

Podsjećaju da je Crna Gora u julu prošle godine usvojila Rimski strateški plan, baziran na Bernskoj konvenciji, prema kojem se obavezala da stopu krivolova u CG smanji za 50 odsto do 2030. godine.

“Zbog naših obaveza prema konvecijama čije smo potpisnice, EU, a prije svega nas samih, naše prirode i bogatstva biodiverziteta koje imamo, neophodno je uvođenje moratorijuma na lov”, navode iz CZIP-a i dodaju da je moratorijum neophodan kako bi se sprovela reforma lovstva i izvršilo temeljno restrukturiranje lovačkih saveza i društava, napravio održiv sistem, organizovao adekvatan monitoring, a nulto stanje divljači u lovištima izradile stručne i kredibilne institucije.

Zabrana lova na pet godina, kako navode, neophodna je i da bi se za to vrijeme ojačali kapaciteti lovne inspekcije, rendžera, policije, carine, tužilaštva i sudstva, pooštrili kriterijumi za izdavanje novih dozvola za lov, te edukovalo lokalno stanovništvo u svim lovištima.

( Damira Kalač )