POZDRAV DOMOVINI
Ubodimo želju zajedno
Po uzoru na podgoričkog Komša spremnog da vozi samo stariju klijentelu, na državnom nivou bi trebalo osnovati Majbahtrans koji bi za pristojnu cijenu vozio građane na svadbe, polumature ili momačke večeri
Prvi put od upokojenja samoupravnog sistema, crnogorska Vlada je odlučila da pita narod kako joj valja voditi državu. Bez medijskih najava i ekspertske sujete, kroz usta Generalnog sekretarijata, Vlada je pozvala obične smrtnike da zajednički donose državne odluke. Blagoslovenom narodu i civilnom sektoru data je šansa da im dostave spisak želja, a eksperti će se potruditi da ih ispune.
Zlonamjerni će reći da Vlada od naroda ište pomoć prije nego joj Demokratski front ocijeni 200 dana pripravničkog i zatraži rekonstrukciju. Politički ostrašćeni primijetiće da profesor-premijer pokušava da ojača savjetnike i koalicione partnere u Nikšiću i, prije nego prođu Budoš, zatrpa poznanike iz studentskih dana i Vučićeve operativce. Analitičari podignuti na glavarskim grantovima i sendvičima će zaključiti da narod ima šanse da piše program rada Vlade koliko ga je sastavljao i kod blaženopočivše državotvorne koalicije.
A u novom planu rada Vlade prvo bi trebalo promijenti agendu imunizacije, prije nego u Crnu Goru konačno stignu sve vakcine izmoljene od Kine do Brisela. Da bi se relaksirao zdravstveni sistem, vakcinaciju bi trebalo sprovesti u stranačkim prostorijama umjesto u domovima zdravlja. Partijski prvaci zaslužni za nabavku vakcina iz Srbije pelcovali bi birače koji do juče nijesu marili za pandemiju koliko ni za 5G mrežu. Oni kojima beogradski darovi izazivaju povišeni pritisak i osjećaj mučnine, primali bi samo vakcine iz donacija tajkuna i prijatelja oca nacije. Ekspertski tim Instituta za javno zdravlje pratio bi da vakcinacija ne izazove nuspojave u Nikšiću ili izazove pad nacionalnog imuniteta.
Dok čeka da iz Venecije stigne mišljenje o tužilačkim zakonima, Vlada bi mogla da formira i poseban pregovarački tim za Cetinjskog Tajnovidca. Stručnjaci za ispunjavanje želja i političku trgovinu, tumačili bi Katnićeve zahtjeve i probali da riješe talačku krizu bez velikih žrtava u tužilaštvu. Ukoliko privole Specijalnog da se ne opasa Nobelovim izumom i mirno napusti kancelariju, sličan model pregovaranja mogao bi se primijeniti i za penzionisanje uticajnih policajaca ili opoziv ambasadora. U slučaju da ambasadori nastave sa čuvanjem pečata i ključeva, Vlada bi zauzimala diplomatska predstavništva u diverzantskim akcijama karijernih diplomata i sekretara željnih napredovanja.
Radi bržeg otplaćivanja stranih kredita, Vlada bi od državog voznog parka mogla da napravi taksi službu. Po uzoru na podgoričkog Komša spremnog da vozi samo stariju klijentelu, na državnom nivou bi trebalo osnovati Majbahtrans koji bi za pristojnu cijenu vozio građane na svadbe, polumature ili momačke večeri. Građani manje platežne moći mogli bi da iznajmljuju ministarske mercedese i audije načete predizbornim obilascima terena.
Da ne bi besposlen čekao rekonstrukciju, premijer bi mogao da osmisli nove zadatke za najbliže saradnike. Uz koordinaciju tajnih službi, Dritan bi mogao pokrivati potpredsjedničko mjesto za Twitter i dobre vijesti. Između obilazaka maslinjaka i prijema za uticajne biznismene, vicepremijer bi po domaćim portalima i regionalnim televizijama svakodnevno prijetio hapšenjima, najavljivao investicije i crvene meteo alarme. Njegovi javni nastupi imali bi i finansijski efekat ako bi građani mogli da se klade kada će se Twitter najave hapšenja pretvoriti u saslušanja ili završiti samo kao informativni razgovori.
U cilju jačanja međunarodne saradnje Vlada bi jednom nedjeljno mogla da organizuje Dan otvorenih vrata za uticajne ambasadore. Strane diplomate bi ponedjeljkom ministrima davale radne obaveze a oni bi im petkom slali predloge zakona i imenovanja za prelaznu ocjenu. Time bi ubrzali rad Vlade i poštedjeli parlament otkazivanja vanrednih sjednica.
Inovacije su potrebne i opoziciji koja bi, za početak, mogla da formira istraživački tim za lov na ministre po teretanama i kafanama. Dok čekaju saslušanja ministara, mogli bi formirati Anketni odbor za donacije iz Srbije u kojem bi provjeravali da li je Ana Brnabić Vladinim avionom prokrijumčarila Branku Milić ili ostavila Božovića da u ilegali čeka odmrzavanje odnosa sa Podgoricom. Nezavisno skupštinsko tijelo ispitalo bi i da li je Vučić uz vakcine poslao kakav paket za saveznike u Nikšiću ili rezervisao budvanskom filiozofu kartu za povratak iz Beograda. U međuvremenu, nekadašnji potpredsjednici učili bi mlade nasljednike da ćutanje po TV duelima i tepanje gradovima ne vraća stranku iz mrtvih. Otac nacije čekirao bi listu kumova, prije nego mu se još neki pred kamerama pretvori u svjedoka saradnika ili analitičara rezultata bivše Vlade.
A građani sa manjkom radnih obaveza i viškom ideja mogu probati da ubodu želju. Možda im se ispuni želja da Vlada ne bira direktora policije kao miss Banje Koviljače ili da sa voljnim opozicionarima zakrpi pravosudnu mrežu. Njome možda izvuku kakvu zlanu ribicu tovljenu decenijskom korupcijom. A kada tu ribu pripreme po spuškom receptu i serviraju biračima, mogu im za dezert ponuditi vjeronauku ili dvojna državljanstva.
( Samir Kajošević )