Raspisati novi konkurs
Zar je moguće da CANU u svojim redovima nema arhitekticu ili arhitekta? Zar je moguće da gospodi akademicima, redovnim članovima CANU - pravniku i vajaru - nije palo na pamet - ako već nema arhitektica i arhitekata u CANU, a reklo bi se da nema - da žiriranje velikodušno prepuste arhitektonskoj struci
Jer od bola i od plača/ Postala si krš i drača/ Ali ja te takvu volim...
Slobodan Kovačević, "Montenegro"
Krv mi popiše ovih dana crnogorske arhitektice - mnogo mlade i mnogo, mnogo slatke - i crnogorski arhitekti - mnogo mladi i mnogo muževni - izrazito negativnim komentarima po pitanju svih mogućih (i nemogućih) aspekata problema naslovljenog Konkurs za idejno arhitektonsko-urbanističko rješenje objekta Crnogorske akademije nauka i umjetnosti u Podgorici. Zašto se arhitektice i arhitekti uporno obraćaju meni - zašto se ne obrate, recimo, Filipu Aleksiću, predsjedniku Saveza arhitektica i arhitekata CG - stvarno ne znam.
Kako bilo, struka je baš ozlojeđena po pitanju pomenutog Konkursa - ne sjećam se kada je posljednji put bila toliko ozlojeđena - ali niko nema namjeru, kao i obično, da javno izađe sa stavom, odnosno stavovima. Naravno da mi nije namjera da se uživljavam u ulogu glasnogovornika crnogorske arhitektonsko-urbanističke struke - poglavito iz razloga što nazovi-struka nikad nije bila dalje od statusa nazovi-realnog funkcionalnog subjekta na društveno-političkoj sceni nego što je danas - ali sam ipak riješio, pod strahovitim pritiscima, da izađem sa konačnim stavom: taj Konkurs - per se - nije vrijedan pomena - a pomena nisu vrijedni, nažalost, ni konkursni radovi.
Dakle, i Konkurs i nagrađeni konkursni radovi bi morali biti shvaćeni - da je samosvjesne arhitektonsko-urbanističke struke u CG - tek kao neuspjeli pokušaj da se potvrdi Odluka Vlade o određivanju lokacije za objekat CANU u kompletu sa tzv. Programskim zadatkom, jer je više nego očigledno da stvari ne štimaju. Konkurs bi imao smisla da je barem jedan među konkursnim radovima vrijedan pomena - ali kako nema takvog rada, morali bismo konstatovati da je Konkurs pokazao da zgradi CANU, kako je zamišljena Programskim zadatkom, definitivno nije mjesto na predviđenoj lokaciji. Konkurs je pokazao i da je veliko pitanje da li na CG arhitektonskoj sceni postoji neko ko je sposoban da odgovori na izazov - te bi stoga ponovljeni Konkurs - uz uslov da se odredi nova lokacija i da se unekoliko preformuliše Programski zadatak - morao biti međunarodnog karaktera - a morale bi biti, u to ime, pojačane i nagrade - i to značajno. Što se tiče žirija, morao bi imati barem 15 članova, od kojih bi dvije trećine bili tzv. međunarodni eksperti - koji bi svojim autoritetom garantovali regularnost ozbiljnim arhitektonskim praksama koje bi uzele učešća na konkursu, te da će njihovi konkursni radovi biti adekvatno evaluirani, tj. ocijenjeni. Konačno, buduća zgrada CANU bi morala biti shvaćena - za razliku od gotovo svih zgrada koje su posljednjih godina građene sredstvima iz tzv. Kapitalnog budžeta - kao nešto na što će buduće generacije arhitektica i arhitekata biti ponosne - i što će ih inspirisati.
O nagradama na Konkursu za zgradu CANU u PG odlučivao je petočlani Žiri. Odluka je pala nakon što je prispjele konkursne radove - 15 komada, od kojih je pet u startu diskvalifikovano - Žiri dobro "sagledao" - i to "u četiri navrata". Održane su, drugim riječima, četiri sjednice Žirija, ni manje ni više, da bi na četvrtoj, posljednjoj sjednici, preglasavanjem bila donijeta Odluka o otkupljenim i nagrađenim radovima. Ispalo je da su tri članice Žirija preglasale dvojicu članova Žirija, pa je pobijedio rad Studija Grad. Najvjerovatnije zbog zgodne rime - rad/ Grad - jer, iskreno, ne vidim neki drugi razlog - koji bi spadao u domene tzv. objektivnih razloga - da se baš njihov rad proglasi za najuspjeliji.
Ženski lobi je "cijenio" da je rad Studija Grad "najviše “ispoštovao” tražene kriterijume", dok je muški lobi "smatrao" da je rad kojemu je ženski lobi na kraju udijelio treću nagradu, "u potpunosti zadovoljio funkcionalne potrebe Akademije". Bizarno je, u najmanju ruku, da o budućem objektu koji treba da (konačno) udomi instituciju od nacionalnog značaja - naša nauka, kultura, istorija, identitet i naše trajanje, ako baš hoćete, sve bi to trebalo da počiva na CANU - odlučuju dvije arhitektice i jedna pejzažna arhitektica - preglasavanjem dva redovna člana CANU - jednog pravnika i jednog vajara. Mora da je pritisak na ženski lobi bio strahovit, ali nije bilo kolebanja - što je za svaku pohvalu. Ne pitajte me kako su se pravnik i vajar našli u Žiriju arhitektonsko-urbanističkog konkursa - i to baš za zgradu CANU. Zar je moguće da CANU u svojim redovima nema arhitekticu ili arhitekta? Zar je moguće da gospodi akademicima, redovnim članovima CANU - pravniku i vajaru - nije palo na pamet - ako već nema arhitektica i arhitekata u CANU, a reklo bi se da nema - da žiriranje velikodušno prepuste arhitektonskoj struci - i da se, u to ime, obrate Svetislavu G. Popoviću, dekanu Arhitektonskog fakulteta Univerziteta CG - pismenim putem, naravno, strogo formalno - po pitanju odabira dvije kompetentne persone od nesumnjivog stručnog i moralnog integriteta, koje bi, na najcjelishodniji način, zastupale svecrnogorske interese CANU u Žiriju Konkursa za zgradu CANU? Bez obzira što bi i te dvije persone najvjerovatnije bile preglasane.
Da li, stoga, da zaključimo da je misteriozna osoba (ili osobe - moguća je i ta opcija - mada bih se kladio da je riječ baš o osobi) koja je odlučivala o sastavu žirija u ime raspisivača konkursa - riječ je o Ministarstvu održivog razvoja i turizma - upravo sastavom žirija preduprijedila eventualne neželjene ishode žiriranja i time zaštitila interese MORiT, a možda i svoje lične interese, ni to nije isključeno. Ko li je ta osoba, falim te Bože? A da to nije onaj... Mogu samo da nagađam, a mogu i da se obratim MORiT sa par pitanja, ali ne vjerujem da bih dobio konkretan odgovor. Rekli bi da su stotine i hiljade eksperata - što domaćih, što stranih - odlučivale o sastavu Žirija i o svemu ostalome. Veliko je pitanje, takođe, kako je donijeta odluka o lokaciji buduće zgrade CANU - i ko je pisao tzv. Programski zadatak. Bilo bi dobro da to znamo - ako ni zbog čega drugog, onda barem istorije radi - moguće je da će to zanimati nekoga, nekad, u dalekoj budućnosti, kad provedri više Gore Crne.
Na Internet stranici Sekretarijata za planiranje i uređenje prostora i zaštitu životne sredine Glavnog grada Podgorice (sekretarijat-za-plurzs.podgorica.me) nisam našao planske dokumente kojima je obuhvaćena konkursna lokacija: DUP "Nova Varoš 2" - lzmjene i dopune, iz 2008. godine; Detaljni urbanistički plan "Nova Varoš 2 - dio", iz 2010. godine; Detaljni urbanistički plan "Nova Varoš 2 - dio" - lzmjene i dopune, iz 2012. godine. Trebalo bi, u to ime, da se obratim Sekretarijatu molbom za uvid u pomenute dokumente - ali bih se kladio u honorar od ovoga teksta da u tim dokumentima nema ni pomena o objektu CANU na konkursnoj lokaciji.
A u Programskom zadatku za izradu Izmjena i dopuna DUP-a "Nova Varoš 2" u Podgorici, koji ide uz Odluku o izradi pomenutih Izmjena i dopuna od 9. aprila 2015. godine, lijepo piše...
Galerija
( Borislav Vukićević )