Glib

Ima tako dana u godini kada se nebo odalji od zemlje toliko da pomisliš da se sve oko tebe pretvorilo u glib i prljavštinu. Jer prosto kiša pada, depresivno, danima. Ima tako godina u vjekovima kada ti je prosto milije da te svoji prodaju nego tuđi kupuju. Jer prosto dođe tako da ljudima pada cijena. Ljudi se sami nude na prodaju. Prodaju i sebe i druge, pa sve idu četvoronoške . Kroz glib i prljavštvinu. Nebo se odaljilo i ideale ponijelo. Da se isprave i ideale žive, teško im je. Radije će ljudi gledati osmijeh Ljuba Čupića samo na slici nego što će se osjećati i kazivati njegovim ponosnim potomcima. Tako to dođe.

Vrijeme je jedina istina koju ljudi nikada nijesu shvatili. Takođe je istina da nas više tuđi cijene jer su nas naši morali prodati. Nijesmo na čelu istakli cijenu. A naši su nas prodali za cijenu održivosti njihovog načina života. Njima tuđima. U glibu sopstvenih zabluda o boljem životu, provode vrijeme četvoronoške, nudeći glibavim rukama na prodaju sve one koji gledaju noćno nebo i na njemu zvijezde. I pokušavaju da se usprave i hodaju. Kao nekad. U osvit civilizacije. Na početku vremena. Na početku ideala i potrage za njima. Sve vrijeme ovoga svijeta, sve ove vjekove preživjeli su nekako i jedni i drugi. I glib i zvijezde. Svima je nama u genima zapisalo vrijeme, ko smo? Da li prodajemo ili nas prodaju? Osmijeh Ljuba Čupića ili je u genima ili nije. U vremenu gliba i zvijezda ova zemlja se više i češće borila nego što je bila nečija kolonija. I to nam je u zapisano u genima. I u ovom zemanu. Dok kiša pada i depresivno raste glib, ima ljudi koji kisnu na kiši pogleda uprtog u nebo čekajući zvijezde. Svejedno da li su ih prodali ili čekaju da ih izdaju, ima još upornih.

Laku noć, Crna Goro, ma gdje bila. Možda jeste glib za ovo vrijeme, ali Crna Gora nije tamo. Crna Gora mora biti nešto mnogo bolje. Među zvijezdama. Mora biti i drvo i jezero i planina i more. Crna Gora mora biti narod. Narod koji pamti. Narod kojem je u genima vrijeme. A vrijeme je trajanje, vrijeme jeste početak - korijenje. Od zvijezda do danas. Ne postoje dvije Crne Gore. Crna i bijela. Ne postoji naša i njihova Crna Gora.

Postoji samo jedna Crna Gora. Crna Gora koja se samo u jednom djeliću vremena izmetnula i pokleknula u glib. Zato danas pada kiša. Ali, provedriće jednom više Gore Crne. Samo treba biti uporan i stajati uspravno na kiši. I gledati u zvijezde.

( Slobodan Savović )