Glas sa pločnika

Radovala sam se promjeni vlasti, bilo je puno razloga. U prioritete bih stavila smjenu bahate, arogantne ,otuđene političke elite i nadu da će se nova vlast uhvatiti u koštac sa pitanjima pravde, prava i neravnopravnosti, prvenstveno ekonomsko socijalne a onda i svih ostalih. Šest mjeseci kasnije, krediti nade su pri kraju. Sve manje vidim boljitka, a za žene vuče na gubitak. Pokreću se periferne teme vezane za tzv. rodnu ravnopravnost (brojevi, brojevi...) a suštinska muka ekonomskog nasilja (radna prava, zapošljavanje, povlastice) zaogrnuta je floskulama, dodatno začinjena stereotipnim stavovima. Postaje vidljivo licemjerje i ponovni pokušaji prevare. Slika je odnos prema majkama sa naknadama, onima koje su tri godine pokazivale bivšoj vlasti kako se brani dostojanstvo i pravo na ulici i u institucijama koje su ih isključivale. One, koje su parlamentarnom većinom dobile naknade, definisane Zakonom o dopunama zakona o dječjoj i socijalnoj zaštiti (16. jula 2015).

Član 54a - Žena koja rodi troje ili više djece ima pravo, ukoliko to želi, na doživotnu mjesečnu naknadu u visini 70% prosječne neto zarade u Crnoj Gori, ostvarene u godini koja prethodi godini ostvarivanja tog prava. Pravo iz stava 1 ovog člana stiče žena koja rodi troje djece i ostvari najmanje 25 godina radnog staža, odnosno žena koja rodi četvoro ili više djece i ostvari najmanje 15 godina radnog staža...

Član 54b - Žena koja rodi troje i više djece ima pravo, ukoliko to želi, na doživotnu mjesečnu naknadu u visini od 40% prosječne neto zarade u Crnoj Gori, ostvarene u godini koja prethodi godini ostvarivanja tog prava. Pravo iz stava 1 ovog člana stiče žena koja rodi troje ili više djece, a koja se nalazi na evidenciji Zavoda za zapošljavanje najmanje 15 godina. „Član 5 Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u 'Službenom listu Crne Gore', a primjenjivaće se od 1. januara 2016. godine.

Navedeni članovi zakona, a i sam zakon, bili su sporni, upinjale su se braniteljke ženskih prava da to dokažu u pripremi zakona. Opozicija nije hajala a pozicija, koja je bila protiv zakona, naknadno je odlučila da ga zdušno u predizbornom periodu sprovodi. Žene obuhvaćene navedenim članovima zakona su ostvarile pravo koje nisu tražile, ali su građani Crne Gore odlukom parlamenta i Vlade stali iza toga. Onda je nakon izbora ženama neustavno i nemoralno oduzeto ovo pravo 29. 12. 2016. uz naknadnu pamet da su ova izdvajanja „opasna po stabilnost budžeta“. A milioni koje su poklanjalni kriminalcima su, što sada postaje dokazivo, značili stabilnost! Nisu se dale žene poniziti, nisu dozvoljavale da se bagateliše njihov rad i majčinstvo, dokazi su trogodišnji uporni protesti koji nisu donijeli rezultate ali jesu čvrsto obećanje tadašnje opozicije da će naknade biti vraćene kada dođu na vlast. I došli su. Nekoliko mjeseci šutnje, a onda se problem majki „rješava“ dječijim dodatkom djeci do 6 godina! Mlađani ministar nevješto, a mislim i neznaveno, poveza naknadu koju su dobijale ove žene sa rješavanjem nataliteta. S nevjerovatnom lakoćom prebrisa njihov rad od 25 godina ( ili 15 godina) i svede žene koje su se borile za svoje pravo ostvareno PO DVA OSNOVA na reprodukciju . Ono što su one produkovale ovom društvu radeći na svojim radnim mjestima ode u ništavilo. To je zaista nasilje, a prije svega ponižavanje rada žena.

Znam da žene dobro znaju svoja prava a i prava onih koji su privilegovani i njihove beneficije neupitne. Vjerujem da će one naći prave argumente i da neće odustati. Zna li to mlađani ministar? Zna li to državna sekretarka (vidljiva nelagoda nije dovoljna)? I da li bi Crna Gora ekonomski propala zbog tih naknada koje su aminovane od predstavnika građana a da niko nije imao ozbiljne argumente da to ospori. Politikantska igranka sa ženama se ponovo ponavlja. Nisu to jedini novci koji su oduzeti budžetu. Razlika je što su drugi novci služili da bogati budu bogatiji, a ovaj da žene u starosti obezbijede pristojnu egzistenciju (elementarno pristojnu) što im kao gubitnicama tranzivije (i bez djece) i pripada. Da li mogu ljudi sadašnje vlasti da razumiju napore jedne žene da ispunjava radne zadatke i podiže djecu (troje, četvoro) u crnogorskom kontekstu ili vjeruju da su ove žene obezbijedile radni staž (15-25 godina) a onda skoro u vremenu menopauze rodile troje, četvoro djece da bi bile na grbači države i lagodno podizale tu djecu sa 200-300 eura?

Navedeni zakon je sigurno diskriminatorski, ali je i sigurno da je njim izglasana najpravednija odluka parlamenta i Vlade u posljednjih trideset godina i ona se mora odbraniti. Ne treba nova vlast da širi demagogiju o natalitetu već da razmišlja o pravičnosti i poštovanju odluka institucija, da razmišlja o socijalnoj pravdi, jer je to jedino što će svjedočiti da je došlo do promjene vlasti. Sve druge promjene (kriminal, korupcija) su neminovna kozmetika.

Autorka je aktivistkinja Anime

( Ljupka Kovačević )