Mušikić: Udarili na komitsku i partizansku kuću
„Oni nas da nazivaju četnicima, a moj stric, rođeni brat moga oca, poginuo je u 21. godini na Igman planini. Imamo i spomenicu koju čuvamo. Mi nijesmo četnička kuća, već partizanska. A potičemo od komitske kuće", kazao je Mušikić
Prilikom organizovanja auto obilaska Nikšića u Župi, u selu Liverovići, došlo je do incidenta. Dok iz Patriotsko-komitskog saveza, koji je organizovao auto obilazak Nikšića tvrde da su Branko Mušikić, koji je na svom imanju postavio bilbord sa slikom Moma Koprivice, nosioca liste „Mir je naša nacija“, i njegova uža i šira familija provocirala kolonu, psovali ih, vrijeđali, nasrnuli čak i vilama, dok ih je drugi „pomahnitali župski đed“ gađao kamenicima, iz Demokrata trude suprotno.
Oni su kazali da su pristalice Demokratske partije socijalista (DPS) napale njihovog aktivistu Branka Mušikića i njegovu porodicu, među kojima je bio i njegov osamdesetdvogodišnji otac Milinko, da su ih vrijeđali, gađali flašama i kamenicama.
Branko Baja Mušikić, u izjavi „Vijestima“, ističe da je najporaznije to što su učesnici kolone, koji sebe nazivaju, kako je kazao, nekakvim komitama, njega i porodicu nazivali izdajnicima i četnicima, ne znajući da su „udarili na komitsku i partizansku kuću“ koja je „krvarila za Crnu Goru“.
„Oni nas da nazivaju četnicima, a moj stric, rođeni brat moga oca, poginuo je u 21. godini na Igman planini. Imamo i spomenicu koju čuvamo. Mi nijesmo četnička kuća, već partizanska. A potičemo od komitske kuće. Jagoš Mušikić je rođeni brat od strica mome đedu Mitru, poznati ne nikšićki, već crnogorski komita. Mi smo i komitska i partizanska kuća. Mi nijesmo izdajnici zemlje ove, no smo više dali i branili Crnu Goru nego ovi koji se danas nazivaju komitama. Ne znaju oni ni šta znači riječ komita, ni ko su komite bile, ni šta su značile. Sram ih sve bilo. Oni da brane Crnu Goru za koju je moja porodica krvarila“, kazao je Mušikić.
Tvrdi da je ispred njihove kuće došlo do saobraćajne nezgode i da su se sudarila dva vozila učesnika auto kolone.
„Onda su stali, bilo je tu dosta auta, svi su izašli. Jedan momak je 'preletio' preko ograde, počeo da pljuje bilbord i da ga ljulja. Uzeo sam pritku i krenuo da branim svoju imovinu, kuću, svoju porodicu. Okupilo se tu još naroda. Došla je i milicija. Neko je reagovao ljudski, neko nije. Bitno je da nije bilo žrtava, da se sve smirilo. Gađali su kamenjima i oni, ali i mi, jer morali smo se braniti. Svako brani svoju kuću i porodicu“, kazao je Mušikić.
Kako je kazao posebno ga je zaboljelo to što je svoju porodicu i imanje morao da brani i od komšija i dojučerašnjih prijatelja.
„Branio sam se i od svojih Župljana. Sinoć nijesam prepoznao neke ljude, a tu je bilo dobrih mojih prijatelja. Oni ne mogu biti više moji prijatelji nikad u životu, niti ja njihov. Jedan od njih koji je kretao na nas i koji mi je komšija je švercovao drogu, bio je uhapšen i dvije godine je bio u zatvoru. Moj otac godinu dana nije ustajao iz kreveta, ali je juče morao da ustane da brani sina, unuke i svoju zemlju za koju je njegov brat dao krv“, kazao je Mušikić.
( Svetlana Mandić )