Đurović: Iracionalno ponašanje je konvencija mog stvaralaštva

Akademski slikar Darko Đurović ne planira da se u skorije vrijeme predstavi ljubiteljima likovne umjetnosti u nekoj od crnogorskih galerija, ali zbog toga svoje stvaralaštvo prezentuje publici širom Evrope.

U okviru kolektivne virtuelne izložbe "New Era" (Nova Era), koju je organizovala galerija “Artnumber 23” iz Londona, Đurović je izložio nekoliko svojih djela koja su nastala od 2004. do 2007. godine u uljanoj tehnici. Pored ove, Đurović u razgovoru za “Vijesti” najavljuje da je u planu i još jedna izložba u nekom od evropskih centara likovne umjetnosti, ali ne otkriva detalje.

Na izložbi londonske galerije zuastupljeno je oko 30 umjetnika sa po nekoliko svojih radova, a Đurović je jedini iz Crne Gore. Za predstavljanje je konkurisao spontano, kaže, a organizatori su mu uz potvrdan odgovor poslali i izbor djela kojima će se predstaviti. U pitanju su radovi "Iracionalno ponašanje 2", “Iracionalno ponašanje 3” i “Iracionalno ponašanje 4”, svaki u velikom formatu. Virtuelno predstavljanje za njega je nešto novo, priznaje on "Vijestima", a sada je otkrio i prednosti takvog formata.

"Kako me krasi iskustvena otvorenost i kako se ničeg ne stidim pokušao sam da se pronađem u projektu koji je novost za mene, i u kome prvi put učestvujem. Zadovoljstvo je u tome jer su odabrana tri velika formata, a virtuelni, 3D prostor je gotovo kao i stvaran. Kroz njega je moguće prolaziti i gledati slike uz propratne podatke o izložbenim eksponatima i autorima", počinje on.

Njegovi radovi nose određeni prorčanski prizvuk i ritam, a naziv upućuje na čovjekov ritam i stil života, pa se sve to uklopilo i u kontekstu teme "Nova Era".

"Naziv izložbe ‘Nova Era’ je inspiracija i u temeljnom smislu, ne samo kao ekskluzivna novost, modernost od koje smo se razboljeli - Niče (djelo “Antihrist”). ‘Nova Era’ može da zvuči kao prevara, jer ja ne priznajem čovječanstvo koje prezire sebe, dok nastaje razvoj kao ekskluzivna novost - teče i onaj temeljni.U tome se mnogi varaju i griješe. ‘Mi treba da rastemo, a svijet da se smanjuje’, kaže Mika Antić u svojoj pjesmi. ‘Nova Era’ je nesmotreni prestup za malog čovjeka. Što se izložbe tiče, ono što znam, a što sam dobio kao povratnu informaciju iz galerije, jeste da je posjećenost i interesovanje za ovu izložbu nešto poraslo u odnosu na slične koje su organizovane ranije”, priča Đurović.

Djeluje kao da njegovi radovi, i proed tri zastupljena na izložbi, savršeno korespondiraju sa nazivom izložbe, nose neki futuristički duh, obiluju pažljivo posloženim elementima, surovo razobličavajući čovjeka, vrijeme i život.

Na ovu konstataciju umjetnik podsjeća da je “futurizam pravac umjetnosti koji prati nastanak mašine, a izraz ‘futuristički duh’ se može izolovati i zgusnuti u nešto drugo, recimo u naglu, prenadraženu i preambicioznu tenziju svih savremenih umjetnika”.

On dalje govori o motivima u svom likovnom izrazu.

“Nećete vjerovati, meni se najviše dopalo na ovoj izložbi što su umjetnici sirovi i neuravnoteženi. Ja sam realista u višem smislu - Dostojevski. Za mene bi bilo nepristojno da budem realista pa o tome ne bih pričao... Glavni motiv mog rada je iracionalno ponašanje čovjeka", kaže Đurović.

"Ja se u realnosti i ne snalazim, ne znam šta to znači. Vidim neka konvencija, ali zašto ni sam ne znam da odgovorim. Bez iracionalnog ponašanja nema ni pravde. Iracionalno ponašanje i progres Nove Ere - ne vrijedi objašnjavati šta je tu sličnost. Sve ovo znači da je iracionalno ponašanje međudestinacija suprotnih pojmova, sabesjednik antinomije, pravde i progresa kao strana koje se ne sreću. Vi ćete naći u iracionalnom ponašanje siže tradicije. Ako hoćete pola dana da se smijete onda možete početi o tome da razmišljate. Empirija i nihilizam se druže, a čovjek se ne diže iz tog lažnog sna. Moralisanje je poželjno, a iracionalno ponašanje - ne."

"Što je siže (gradnja) umjetničkog djela jednostavnija, to je alegorija banalnija. To se odnosi na jednostavnija djela, a mogu se stvarati i sasvim nečitljiva djela, simbolički nečitljiva djela ako građa djela postane previše raznorodna (razapeta). Sa respektom prihvatam vaša pažljiva zapažanja o korespodenciji mojih djela sa futurizmom vremena i o tome da su elementi pažljivo posloženi jer sve je to i tačno. Zbog toga sam naveo Dostojevskog koji je rekao da je realista u višem smislu. Red, ravnoteža i pažljivo posloženi elementi - zato postoje jer se stalno družim sa sobom, ispitujem svoj unutrašnji život, drugačije ti elementi ne bi ni postojali", smatra Đurović i ističe: "Iracionalno ponašanje je konvencija mog stvaralaštva".

"Hoću da vjerujem kako je iracionalno, antikonvencionalno djelovanje, izoštreno. Bez popuštanja svijetu umjetnosti. Drugi slučaj u mom radu koji može dovesti do pojednostavljivanja jedne fiksirane ideje je estetska forma. Ona mora da ide sve do euforije. Na nižem stupnju je duhovnost", kaže Đurović.

On tvrdi da je u umjetnosti neupotrebljivo prikazivati “neposrednu opažajnu ljepotu, jer ona ne daje efekta”, pa se tako ponovo sve okreće ka iracionalnom.

"Ako bi trebalo odrediti princip funksionisanja mog likovnog svijeta, mislim da to nije teško i to sam već izrazio. Ako postoje slobodne asocijacije one se automatizuju i pretvore u iracionalno ponašanje. Kaže se da je najviši oblik umjetnosti sinestezija, a najviši oblik vjerovanja - jurodivost, ludilo. Rekao sam da sam u svom stvaralaštvu recenzirao jednom moralnom stavu. Zahvaljujući iracionalnom, ludilu, jurodivosti slike postaju izraz apstraktne ljepote i nagomilava se kinetička energija. Jedan od poetičkih zakona koji sam prihvatio, načina funkcionisanja svijeta jeste kulminacija likovnih sadržaja i iracionalizama. Međutim, baš taj akt, repeticijskim uvezivanjem stvara jednu vrstu ravnoteže. Ravnoteža implicira duhovnost, i onda vrhovni princip, princip euforije može da izgubi prvenstvo. Sve to govori da se treba boriti sa svojim radom, postoje izazovi i zanimljive inspiracije o kojima nemamo vremena da mislimo", rekao je Đurović.

"Spreman sam da svijet samostalno shvatam. Nisam dezorganizovan, defanzivan, rigidan, znam šta zahtijevam od iskustva; ja i iskustvo imamo organizmičko jedinstvo, otvoren sam i funkcionalan. Vi znate da je svaka isključiva umna ili isključiva porivska djelatnost propraćena vulgarnošću i čest je oblik ljudske kompromitacije”, naglašava Đurović.

Na pitanje da li ga i koliko okupira svakodnevica života 21. vijeka i vidi li se to u nekim segmentima njegovih radova Đurović kratko odgovara da je “savremeni čovjek hladan i potrošen".

“’Svijet se ispucao, ničeg novog pod suncem, nemanje volje da se kritikuju umjetnička djela, svijet velikih brojeva, ideja o tome da je svega previše (San o ljubavi i smrti - Filip David). Ovaj fenomen tehničkog svijeta se pojavio u književnosti. Književnik 20. vijeka ne piše svoja lična iskustva iz prvog lica što je ranije bio slučaj. Upotreba numerologije u književnosti kod Danila Kiša. Ne kažem da ako tehniku života nismo do sada savladali da i to jednom treba da naučimo. Pa i slikanje zodijačkih znakova kao moderna tekovina kod Lubarde i drugih, jeste insistiranje da se sve može predvidjeti", objašnjava Đurović.

"Dvadeset prvi vijek jeste nasljeđe 20. vijeka. Recimo, mi poštujemo tekovine antifašizma ili odajemo spomen golootočkim žrtvama među kojima su bili mnogi Crnogorci. Dobro je kada mislimo o tome kako ljudi pate na mnogo načina što je zaista ludo uvrstiti u potrebe, ali ta potreba oplemenjuje. Erih From govori o zabludama 20. vijeka: ‘Daleko od okova iluzije’ gdje krucijalno govori o dva svjetska rata. To ima neke veze sa mnom jer se susreću dva pojma: zablude i ratovi; kod mene: iracionalnosti i izvjesna aktivnost po neobičnosti, ažurnosti slična ratnim. Rat je duhovni besmisao ali i tehnički se dešava kao nešto vanredno. Eto zašto je slično iracionalnom ponašanju koje slikam. I kod mene je masa mobilisana radi iracionalnosti", objašnjava slikar.

Na isti način gleda i na crnogorsku kulturnu scenu te kaže da očekuje njen potpuni nestanak, iz više razloga koji vode ka tome da u svojoj državi ne planira izložbu:

“Ono što uskoro očekujem je nestanak čitave kulturne scene u Crnoj Gori, razlozi: prezir čitavog naroda prema kulturi, lični stid stvaralaca prema nekim višim rezultatima i višim stvaraocima i njihov nemoral, prosječni stvaralački dometi, najmanje dupla naduvenost u odnosu na sebe samog. Naravno, formiraće se ponovo neki kulturni faktor, ali to više neće biti multiformna kulturna scena. Razumijete li da je identitet ugrožen, zbog ličnih grehova čitavog našeg društva i vidjećete da će ovako biti kao što sam rekao! Ljudi su bili strahovito nezadovoljni poretkom u kome žive, a sa druge strane nisu mogli bolje od sebe. Mi smo u tim teškim okolnostima posljednjih godina i završno sa pojavom korone mnogo toga izgubili od dostojanstva i pokazali smo kakvi smo. Dakle, nećemo više nikad imati duhovnu personalnost”, ističe Đurović.

Za kraj razgovora kaže da je u prethodne riječi sasvim siguran i najavljuje predstavljanje u inostranstvu.

"U Crnoj Gori ne planiram izložbu ali je dogovorena jedna u nekom od evropskih centara, neću otkrivati koji je u pitanju, biće vremena da i to (sa)znamo. Početkom godine trebalo je da izađe ‘Leksikon crnogorskih stvaralaca’ u koji sam i ja uvršten. Pored toga, pokušavam da ostvarim nove kontakte", zaključuje Đurović.

Nijedna boja nije samo boja

Predodređene, neodređene, jasne i nepoznate boje koje se međusobno razlivaju, prelivaju, stvaraju nove nijanse, mogu se naći na platnima Darka Đurovića i biti upravo one koje (prvenstveno) slikar tokom čitavog svog života traži. Tako i Đurović njeguje poseban odnos prema bojama do kojih dolazi i onima koje želi da dosegne.

"Ono što sam mogu reći je da nijedna boja nije samo boja. Ona nosi svu kontemplativnu snagu pa je zato potrebno razlagati. To razlaganje, pored hromatske pokrivnosti, sadrži: hromatsku elementarnost (providnost, transparentnost) koje kao melanž daju dihroizam. Zatim, upotreba difluencije - razlivanja boja. Koristim boje kao sistem a ne preferencije neke emotivnosti. Deviza Maksa Lišera da preferencija boja otkriva kojoj partiji pripadamo, za mene ništa ne znači. Vrlo je naivno voljeti boje, suprotno je umnom stasavanju, međutim ne odričem sasvim ni taj primaran stav. Sa tim u vezi čovjek intelektualac zahtijeva najviše ekspanzivnu zelenu boju, jer je sam umoran. O tome je govorio Oskar Vajld zbog čega mu se spočitava narcisoidnost...", kaže, između ostalog, Đurović.

Rigidnost se nagomilava u crnogorskom društvu

Vodeći se time da “što je više vremena u kojem živiš u tebi, veća je i tvoja umjetnost”, Đurović u svoja djela umeće znanja i iskustva iz više oblasti, od likovnog obrazovanje, razvijanja muzičkih sposobnosti i afiniteta, preko nauke i književnosti... Iz svega toga nastaje jedna ‘fina realnost’ koja je štivo umjetnosti kao objekta, kaže on za “Vijesti”.

A kakva je realnost prethodne godine koja ostaje u znaku pandemije virusa korona, te da li je na njegovo stvaralaštvo taj period ostavio nekog uticaja, Đurović kaže da su promjene u društvu očigledne, na njegovim platnima, pak, manje.

“Nisam konstatovao poseban stvaralački uticaj, ali je psihološka strana mojih iskustava produbljena. Ja nemam proročke oči, niti imam kakve vizije ali na osnovu manifestovanog u psihološkom životu društva zapazio sam promjene. Prvobitni umjetnik je bio plemenski vrač. Eto, možda i ja nosim njegovu krv pa mogu nešto da predvidim", kazao je poznati slikar.

"Konstatovao sam sljedeće: jaka rigidnost (suženje zahtjeva i atomizacija životnog interesa). Da to nije bilo ovako i da su ljudi bili slobodni i otvoreni, imajući optimizam i vjeru u lični progres - sve temeljne vrijednosti, umjetničko stvaralaštvo i kultura ostali bi očuvani i poslije korone. Jer ovaj narod odlučuje da li će imati kulturu, ne ja. Nikada nisam volio te smiješne priče kako kultura vene. Ništa tu ne vene. Mi smo se loše sračunali u pogledu duhovnog identiteta i podnijećemo neke žrtve. Kultura je počela tek u posljednje tri godine da se ubije opštim narodnim željama da ona ne treba da postoji i ušlo se u rigidnost osnovnih tradicionalnih, porodičnih vrijednosti do paćeništva... Mi moramo da znamo da je rigidnost skoro pa bolesno stanje. Crnogorci nikada nijesu oskudijevali u njoj, a ona se sad još nagomilala - traži se samo malo, samo malo, nihil i praznina”, naglašava Đurović.

( Jelena Kontić )