Umjetnost nekadašnjih filmskih plakata
Reditelj iz Podgorice, Momir Matović, u Skoplju predstavlja svoju kolekciju crnogorskih filmskih plakata
Izložba “Crnogorski filmski plakat”, čiji je autor reditelj i kolekcionar filmskih plakata, Momir Matović, otvorena je juče u Skoplju, u Sjevernoj Makedoniji u Kinoteci RS Makedonija. Postavku su, u podne, otvorili ambasadorka Crne Gore u Makedoniji Marija Perović i direktor kinoteke Vladimir Angelov.
S obzirom na da Matović, usljed epidemiološke situacije nije mogao da prisustvuje otvaranju izložbe, za “Vijesti” je prenio svoje utiske povodom događaja i istakao da je do sada već nekolika puta postavka odlagana.
“Na ovoj izložbi ću predstaviti kolekciju svojih filmskih plakata koji će prikazati kompletnu crnogorsku produkciju uključujući Lovćen film, Filmski studio Titograd i druge, ali i neku noviju. Organizatori izložbe u Makedoniji su Zajednica Crnogoraca u Makedoniji, a već nekoliko godina postoji namjera da se ova izložba realizuje. Moja kolekcija filmskih plakata je do sada bila predstavljena više puta i u crnogorskim gradovima. Zamisao izložbe u Skoplju bila je da i ja kao autor i kolekcionar budem prisutan, da bude upriličeno i veče mojih filmova, ali zbog pandemije to trenutno nije bilo ostvarivo”, kazao je Matović “Vijestima”.
On nije pravio selekciju plakata koje bi prikazao tamošnjoj publici, već je ".
“Ja svaki taj plakat volim i stoga nijesam mogao da napravim bilo kakav izbor kojim bih neki od njih izostavio. Jedino što nijesam uvrstio u postavku jesu posteri za filmove novije produkcije, autora i producenata koji sve to prave digitalnim putevima za digitalnu publiku, bez štampane forme plakata. Apsurdno je praviti filmske plakate koji nijesu u štampanoj formi, moje je mišljenje. Godinama sakupljam filmske plakate, neke sam otkupljivao i putem interneta”, priča Matović.
Na pitanje da li postoji neki koji je posebno vrijedan, bilo lično ili materijalno, Matović izdvaja jedan zbog svoje upornosti da do njega dođe.
“Ako bih morao neki da izdvojim onda bi to možda bio jedan koji sam dugo tražio, ujedno i najskuplji filmski plakat koji sam kupio. U pitanju je plakat za film ‘Lažni car’ reditelja Velimira Stojanovića. Taj plakat je vrlo rijedak... U svom posjedu jedan primjerak ima Nacionalna biblioteka, a ja sam svoj pronašao na jugu Srbije, platio ga oko stotinu eura i veoma sam ponosan što je u mom posjedu. I on je izložen, takođe. Inače, svaki filmski plakat ima po nekoliko verzija, a iz ugla grafičkog dizajna raniji plakati su mnogo interesantniji. To su urbani plakati koji se razlikuju od današnjih koji se temelje na fotografiji, efektima, vizuelnoj apstrakciji koja nema nikakvog smisla. Samim tim što se plakati više ne štampaju dolazimo do apsurda”, ističe Matović u razgovoru za “Vijesti”.
Pored marketinške filmski plakati imaju, ili su ranije imali, i umjetničku notu u sebi, jer iza svakog stoji potpis kreativnog stvaraoca.
“Svako će za svoje djelo reći da je umjetnost, a malo ko će ostaviti javnosti da o tome sudi. Problem je što mi u Crnoj Gori nemamo sud javnosti već godinama, nemamo ni filmsku kritiku, niti likovnu, književnu i druge... Sve je ostavljeno autorima koji svoja djela posmatraju kao genijalnost, a argumente danas nerijetko temelje na broju klikova ili lajkova. Ja sam napravio i monografiju o filmskim plakatima. U pitanju je luksuzna monografija koja nije u prodaji, ali pokazuje strukturu i svrhu filmskog plakata. Ranije su filmski plakati zaista bili umjetnost, a autor nije mogao biti bilo ko, već afirmisani stvaraoci. Plakat je prvi dodir filma sa gledaocem i od toga je zavisilo hoće li neko gledati film ili ne. Sada se mnogo toga promijenilo, a ljudi ostaju ravnodušni na filmske plakate”, sa žaljenjem kaže Matović.
Kolekcionar iz Podgorice kaže da su italijanski filmski plakati umjetnost za sebe, a sa ponosom ističe da on idalje praktikuje da svaki njegov film bude ispraćen štampanim plakatom.
“Uživam kada uđem na berzu plakata i pogledam razne, odranije, a ponajviše italijanske. Italijani su zaista (bili) majstori filmskih plakata. Isto tako, reprezentativan je primjer kako su Poljaci uradili plakat za film ‘Derviš i smrt’ Zdravka Velimirovića. Ljudi su ranije zaista imali više mašte... Filmski plakati uopšte nijesi skupi, a ponavljam da najbolje govore o filmu. Zato i danas svaki moj film ima štampani plakat”, zaključuje Matović.
( Jelena Kontić )