Karotidna bolest: Opasno suženje krvnih sudova vrata
Mnogi pacijenti imaju karotidnu bolest, a da to i ne znaju, pa se pregledi arterija preporučuju već četrdesetogodišnjacima. Istraživanja pokazuju da je u momentu kada se pojave simptomi, karotidna arterija već začepljena 70 odsto
Bolesti srca i krvnih sudova vodeći su uzrok umiranja u mnogim zemljama svijeta, a među njima izdvaja se karotidna bolest. Ona nastaje zbog suženja krvnih sudova vrata, zbog čega mozak dobija manje krvi i kiseonika nego što je potrebno, pa dolazi do odumiranja ćelija i do nastanka šloga.
Kardiolog dr Predrag Radojković za beogradsku Politiku je objasnio da podaci govore da će šlog pogoditi šest od sto osoba u starosti od 65 godina, ali da ova bolest može nastati u svim životnim dobima. Iako moždani udar predstavlja prvi uzrok invalidnosti i, nažalost, treći uzrok smrti, ova sumorna statistika se mijenja i smrtnost opada zahvaljujući brojnim mjerama prevencije koje sprečavaju fatalni ishod.
Rizik veći zbog visokog pritiska
Najznačajniji faktori rizika zbog kojih se smanjuje protok krvi kroz karotidne arterije su visok krvni pritisak, pušenje, visoke vrijednosti ukupnog holesterola i triglicerida i smanjenje dobrog holesterola. Bitnu ulogu imaju i šećerna bolest, gojaznost, nedostatak fizičke aktivnosti, kao i istorija bolesti u porodici i starost pacijenta. Dosadašnja istraživanja pokazala su da je rizik od rane ateroskleroze 2,7 puta veći kod žena i 1,7 puta kod muškaraca čiji su roditelji umrli prije navršenih 55 godina od infarkta miokarda.
"Mnogi pacijenti imaju karotidnu bolest, a da to i ne znaju. Zato je važna prevencija, koja podrazumijeva, uz pregled ljekara, laboratorijska ispitivanja i pregled krvnih sudova vrata dopler aparatom. Ovaj pregled se savjetuje već nakon četrdesete godine, čak i u odsustvu bilo kakvih simptoma, da bi se stekao uvid u stanje pacijenta", ističe dr Radojković.
Dopler krvnih sudova je jedan od najvažnijih pregleda, pored metoda slikanja moždanog tkiva. Pregled je bezbolan, neinvazivan, bez štetnog zračenja i može se ponavljati. Primjenjuje se kod pacijenata koji imaju slabost i trnjenje polovine tijela, gubitak vida u polovinama vidnog polja, gubitak osjećaja u polovini tijela, vrtoglavicu. Tako se dobijaju dragocjene informacija o izgledu krvnih sudova vrata i protoku koji je moguće mjeriti. Takozvani transkranijalni dopler dopuna je prethodnog pregleda i njime je moguće izmjeriti protok krvi kroz prednju, srednju i zadnju moždanu arteriju kao i kroz arterije vratno-potiljačnog sliva. Stanja koja se ispituju ovom metodom vezana su za bolesti krvnih sudova mozga. Sve nedoumice i dilema, kada je potrebno, razrešavaju se i standardnom angiografijom, tehnikom koja se koristi za slikanje arterija u mozgu.
Ipak, veliki problem ostaje neznanje, mnogi nijesu svjesni da imaju problem i da im je potrebna pomoć.
"Posljedice suženih krvnih sudova vrata mogu biti velike, jer mozak zahtijeva veliku količinu kiseonika, iako čini samo dva odsto od ukupne tjelesne težine. Kao najsavršeniji organ, traži savršeno snabdijevanje krvlju i veoma je osjetljiv na nedostatak kiseonika i glukoze u krvi. Potpuno obustavljanje krvotoka dovodi do nepovratnog oštećenja moždanih ćelija već za nekoliko minuta", upozorava dr Radojković.
Stepen ugroženosti
Kada se otkrije karotidna bolest, prvo se procjenjuje stepen ugroženosti zbog smanjenja protoka krvi kroz ovaj krvni sud.
Ukoliko je stepen smanjenja protoka krvi manji od 50 posto, pacijent dobija ljekove, kada se smanjenje kreće između 50 i 70 odsto, moguće je liječenje ljekovima ali i hirurškom ugradnjom stenta. Operacija je neophodna kada je stepen suženja veći od 70 odsto.
Preventiva za sve kardivaskularne bolesti je ista, pa i ovdje ljekari podsjećaju koliko je važno voditi računa o zdravim navikama: održavati optimalnu tjelesnu težinu, redovno kontrolisati krvni pritisak i šećer u krvi, biti fizički aktivan. Vježbe ili aktivnosti koje zdrava osoba ili pacijent izabere treba da se odvijaju nekoliko puta nedjeljno u trajanju od 30 do 40 minuta.
Ono što bolesnike zavara jeste nedostatak simptoma koji bi ukazivali da nešto nije uredu. Šlog dolazi iznenada, a posljedice su trajna oštećenja mozga.
Istraživanja pokazuju da je u momentu kada se pojave simptomi, karotidna arterija već začepljena 70 odsto. To je zato što samo kod malog broja bolesnika moždanom udaru prethode prepoznatljivi simptomi – oduzetost jedne polovine tijela ili poremećaj vida. U najvećem broju slučajeva prva i jedina manifestacija oboljenja karotidnih arterija jeste moždani udar.
"Ako pacijent doživi infarkt, može se djelimično ili čak potpuno popraviti njegovo stanje. Ali kad se doživi šlog, nikakvom naknadnom operacijom ništa se ne može popraviti, jer je riječ o ćelijama mozga", ističu stručnjaci.
Cilj: usporiti bolest
"Kod pacijenata koji imaju promjene na arterijama, ali nijesu za operaciju, važno je usporiti razvoj stenoza, odnosno suženja na krvnim sudovima. Ako se potpuno začepi krvni sud, na karotidnoj arteriji ne može se ništa uraditi. U tom slučaju prati se druga arterija i na vrijeme se reaguje na suženje. Kada je pacijent svjestan problema, eliminiše sve faktore rizika i redovno dolazi na kontrole, onda su njegove prognoze sasvim dobre", objašnjava dr Radojković.
Prolazna i trajna oštećenja
Osnovne patološke promjene u vaskularnoj mreži mozga su arterioskleroza i ateromatoza. Arterioskleroza je degenerativni proces s promjenama na unutrašnjim slojevima zidova krvnih sudova, koji dovodi do njihovog sužavanja. Ateromatoza je ograničen, lokalizovan proces stvaranja naslaga, tj. plaka na pojedinim mjestima na zidovima krvnih sudova, koji dovodi do lokalnog suženja zahvaćenog krvnog suda i posljedičnog smanjenja protoka krvi. Posljedice mogu biti prolazne u vidu oštećenja mozga, trajne nakon moždanog udara, ali i hronične u vidu vaskularne demencije. U velikom broju slučajeva postoje i promjene na krvnim sudovima mozga, koje ne daju nikakve kliničke manifestacije pa se jednim imenom nazivaju asimptomske.
Klasična operacija ili ugradnja stenta?
Klasična operacija podrazumijeva hirurški pristup krvnom sudu preko prednje strane vrata, otvaranje samog krvnog suda, odstranjivanje naslaga, tj. plaka, odnosno čišćenje ili odsijecanje dijela krvnog suda zahvaćenog naslagama i spajanje sa zdravim dijelom. Stent se ugrađuje minimalnim hirurškim rezom u preponi, pa odatle mikroskopskim vlaknom kroz krvni sud stiže sve do arterije na vratu. Na mestu suženja postavlja se stent.
"Obično se prednost daje klasičnoj operaciji, a stent se ugrađuje osobama koje ne mogu da prime totalnu anesteziju zbog bolesti srca ili nekog drugog razloga. Ugradnja stenta je rješenje i kada se suženje nalazi na nedostupnom krvnom sudu ili ako je poslije klasične operacije ponovo došlo do nastanka suženja", kaže dr Radojković.
( Vijesti online )