Ključno pitanje je kadrovsko

Bičing...

Ne mogu a da ne primijetim da sam sa dva posljednja teksta o Dvojci - Tourist Villas “THE TWO” - o dvije turističke vile (na istoj parceli) u Đuraševićima (Uvala Krtoli, Tivatski zaliv), iza kojih stoji Sonja Radović Jelovac - polučio izvanredne rezultate - što ukazuje da je cijenjeni publikum - kako stručni, tako i laički - i te kako zainteresovan za strogo - arhitektonske teme.

Nastavio bih, u to ime, sa prikazima lijepih kuća - bez odlaganja - da me - kao predsjednika i (trenutno) jedinog aktivnog člana Saveza teoretičara arhitekture i arhitektonskih kritičara CG (STAAKCG) - ne pritiska (moralna) obaveza da se pomaknem mlađima. Krajnje je vrijeme da neka arhitektica mlada - ili neki arhitekt mladi - napiše par tekstova prepunih lucidnih zapažanja na temu koja ne mora biti striktno arhitektonska - arhitektura može poslužiti tek kao povod za tekst - kojim bi stvari bile preusmjerene u sasvim drugom pravcu - a ja bih, posljedično, bio oduvan sa tzv. javne scene. Koliko god da se trudim da stvari sagledam objektivno - ipak su korijeni mojih svjetonazora u jednom drugom i bitno drugačijem vremenu...

Podsjetiću vas da je sa trake podgoričkog AF prvi diplomirani inžinjer arhitekturice - četvorogodišnji program - sišao davne 2006. godine - iste godine kada je AF postala zasebna jedinica UCG - što će reći da AF PG produkuje kadar već 15 godina - i ispade, eto, da se u tih 15 godina nije potrefio nijedan izdanak AF sklon javnom iznošenju opservacija na aktuelne arhitektonske teme.

Kako bilo, jedva čekam proslavu jubileja - 20 godina AF PG - kojom prilikom će se, nadajmo se, publici predstaviti alumni AF PG svojim realizacijama. Izložbu će otvoriti niko drugi do, fanfare molim: SGP - i to konciznim, kompleksnim i ništa manje dubokoznačnim mudrorijekom - a ja ću ga, kao i uvijek, ispraviti i dopuniti. Osvrnuću se, obećavam, i na pojedine od realizacija - ako se u međuvremenu ne dese neki pomaci, što bi se reklo. Drago bi bilo da se dese - ali se bojim da nijesam ja te sreće.

Još o Dvojci

Postoji par arhitektica mladih kojima previše dopuštam - upravo iz razloga što su mnogo mlade i mnogo slatke - i kaže mi jedna od njih da Dvojka definitivno ne posjeduje taj felinijevski kvalitet.

Tu si, veli, pretjerao. Ono za Felinija je bilo, veli... Uh!

Prvo, rekoh, govorimo o dvije turističke vile - pazi: TURISTIČKE vile - što će reći da su građene u funkciji turizma - odnosno privremenog boravka - i to ljeti, uglavnom - i baš zato posjeduju taj nazovi-scenski - larger than life kvalitet. Drugo, nemoguće je ne osjetiti tu silnu transparentnost sa sjeverne strane, bez zastora, pojačanu činjenicom da imamo zatvaranje sa južne strane - uz tek dva vragolasta miga, u vidu te dvije terase. Nebitno je, dakle, govorimo li o scenskim efentima, o Feliniju, ili o nečemu trećem - ta fluidnost je apsolutno prisutna i apsolutno TRANSPARENTNA - i apsolutno opravdana. Treće, rekoh...

A što se tiče koncepta - i tu bih, veli, imala par primjedbi...

OK, rekoh, kako bi ti koncipirala te dvije vile na tom mjestu?

Ne znam, veli, razmislila bih. Svakom zadatku pristupam vrlo studiozno.

Jesi li, rekoh, prošetala Đuraševićima na Google Maps?

Ne...

Prošetaj sestro moja, molim te - i pogledaj fotke Dvojke na airbnb.com - onda ćemo razgovarati.

Ne pada mi, veli, na pamet...

Veća, manja

Pomenu se i ENT-EXT-ov objekat na Jadranskoj magistrali - u Radanovićima - i što ću - potražih fotke tog objekta u ličnoj arhivi. Iskopah izvanrednu seriju (zaboravljenih) fotografija objekta u izgradnji - iz septembra 2017. godine - i zauzeh (čvrst) stav da je taj “šlic” (schlitz) preuzak - i da je gazda morao otvoriti šlic još barem metar-dva - ili tri - na uštrb tzv. korisnog prostora. Sve se zapravo svodi, rekoh, na širinu tog šlica - da je šlic širi - koncept bi bio jači. Bolje bi bilo, veli kolega, da je šlic još uži.

OK brate moj, rekoh, izađi sa tim stavom u javnost - pohvali kolegu Novakovića, zaslužio je - a onda ću ja osjetiti obavezu da pojasnim publikumu što si htio da kažeš i kako stoje stvari - i već imamo vrlo konstruktivnu polemiku.

Ne pada mi, veli, na pamet...

Ministar

Ne mogu a da ne primijetim da je u novom broju Pogleda, časopisa Inžinjerske komore Crne Gore (ingkomora.me), objavljen vrlo interesantan intervju Jelene Pavićević Tatar sa uvaženim prof. dr Ratkom Mitrovićem, ministrom ekologije, prostornog planiranja i urbanizma. I veli gospodin ministar, između ostaloga, da se planira formiranje i otvaranje zavoda koji će se baviti prostornim planiranjem i urbanizmom (ne pominje arhitekturicu):

“Djelatnosti zavoda su uglavnom poznate. U njih, prije svega, spada izrada planova, projekata, studija, stručnih podloga i raznih analiza, a u nekim slučajevima i poslovi kao što su izrada izvještaja o stanju prostora i vođenje informacionog sistema o prostoru, koji su trenutno u ingerenciji Ministarstva, gdje će neko vrijeme i ostati (! - op.a.). Aktivnosti na otvaranju Zavoda su već preduzete (! - op.a.), a očekujemo da će sa radom početi tokom ove godine (ako ne budemo imali, ne daj bože, prijevremene izbore - op.a.). Nastojaćemo da to bude što je moguće prije.”

Gospodin ministar na drugom mjestu kaže da će se zavod “baviti prostornim planiranjem i urbanizmom kako bi država upravljala prostorom (! - op.a.) kao najvećim resursom” - i sad nešto razmišljam - ako, dakle, težimo nezavisnom pravosuđu, kao apsolutnom preduslovu famoznoj vladavini prava - zašto ne bismo težili i nezavisnom prostornom planiranju i urbanizmu? Zašto o prostoru ne bi vodile računa arhitektice mlade - mnogo mlade, mnogo slatke - i arhitekti mladi - odnosno planeri i urbanisti?

Kako bilo, ključno pitanje je kadrovsko - koga ćemo na čelo tog ako-bog-da-a-daće zavoda? I gdje je tu ekologija? Zašto odmah ne ići na zavod za ekologiju, prostorno planiranje i urbanizam? - kad već imamo Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma - u kompletu sa ministrom i njegova dva izvrsna pobočnika. A gospođa ministarka Bratić neka uvrstiti arhitekturicu u svoj resor.

( Borislav Vukićević )