Grahovac: Danas se bar ima šta popravljati

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je teže i prepoznati i rješavati.

Kakav je njihov međusobni odnos?

Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju - takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JY” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako - Vlada je u prvih sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije - tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Bezbjednosne strukture su u centru pažnje novih vlasti. Kuda nas vode dosadašnje promjene?

Bezbjednosne strukture su bile topuzina u rukama DPS vlasti ali i konzument u finansijskom beščašću te iste vlasti.

Ima, mislim, samo jedno valjano rješenje – rasformirati ANB i obavještajno-bezbjednosni sektor u vojsci i nanovo ga formirati tek nakon četvrte smjene vlasti. To bi trebalo sve da se desi u naredne tri godine.

Sada se malo obraća pažnja na onaj dio službi koji se nalazi u vojsci, a upravo tamo egzistira opaki malignitet.

Može li nova vlast dobiti rat sa organizovanim kriminalom?

Bojim se da neće, djelimično i ne može zbog politički konstrukcione greške u njenom sastavljanju, a djelimično zbog nedovoljne kompetentnosti i nedovoljnog iskustva nosilaca vlasti. Prethodna vlast je imala ustaljenu matricu – prvo osmisli program i projekat koji se zasniva na korupciji, a onda donese zakon kojim se sve to pokriva. Nisam slučajno rekao da je DPS vlast državu Crnu Goru pretvorila u državu - kriminalca.

Bojim se da će trebati više vremena za donošenje novih zakona, nego što će trajati vlast sa konstrukcionim felerima.

Kako gledate na sukobe nove većine i SDT?

Taj organ je odavno eksponiran kao monstrum u pravnom sistemu države i služi samo uskim centrima moći. Aktuelna vlast je napravila grešku u pokušaju donošenja tužilačkih zakona. Trebalo je da Evropsku komisiju prvo obavijesti da SDT predstavlja instituciju pravne nesigurnosti, te da je nužno napraviti korak unazad da bi vrlo brzo Crna Gora učinila tri koraka naprijed. Tužilačke zakone je trebalo usvojiti, SDT osloboditi štetočina, a nakon toga u dogovoru sa Venecijanskom komisijom donijeti dugoročno valjane zakone. Podrazumijeva se da je hitno potrebno zamijeniti predstavnike Crne Gore u Venecijanskoj komisiji.

Šta mislite o uticaju crkve na izvršnu vlast i na većinu u parlamentu?

Pravo na slobodu i pravo na vjeroispovijest su temeljna prava, ugrađena u zakonodavstva svih pravno uređenih država. Konzumiranje vjere je iskonsko ljudsko pravo, a baš zato da bi ono bilo u svojoj punoći crkva je odvojena od države. Sekularnu državu čuva država, a crkva to poštuje. Agresivno ponašanje crkve prema državi se u savremenim teorijama smatra opasnijom pojavom od one kada bi na nju izvršila agresiju neka druga država. Ne treba da čudi što je u nekim državama vojska određena da bude čuvar njene sekularnosti.

Crkve na “eks-JY” prostoru su u neskrivenoj ofanzivi prema državnim vlastima. Prvenstveno oko osvajanja imovine i vjeronauke. Mnogi nosioci državne vlasti sve im to udovoljavaju– zbog rđavih ličnih biografija, manjka obrazovanja a goleme pohlepe za vlašću i novcem.

Agresivnost pravoslavnih crkava u Crnoj Gori postaje realnost i rizik kako po crkve, tako i po državu.

Kakvo je stanje u Vojsci Crne Gore?

Odavno saopštavam: pogrešan koncept odbrane i pogrešan model vojnog organizovanja mnogo košta i ne može odgovoriti namjeni. Vojska Crne Gore je pretvorena u partijsku soldatesku DPS. Ministarka odbrane će izvršiti svoju ulogu ako protiv dosadašnjeg ministra odbrane pokrene krivičnu prijavu zbog diskriminacije po raznim osnovama, zbog zloupotrebe službenog položaja, zbog nesavjesnog vršenja dužnosti, zbog… Svako drugačije njeno postupanje će biti puko foliranje u cilju amnestiranja DPS vlasti.

Vojna predstavništva u inostranstvu su opake ćelije DPS-a. Masovna protivzakonita unapređenja oficira i podoficira, a posebno generala, po partijskoj podobnosti su najteža krivična djela.

Kako gledate na prošlonedjeljna dešavanja u opštini Tuzi?

Za one koji znaju da rade ozbiljnu analizu najbolje je to objasnio Milivoje Katnić, iako, siguran sam, ni sam nije bio svjestan šta je izgovorio. Dešavanje u opštini Tuzi njega je asociralo na nacionalističke pobune na “eks-JY” prostoru što je uvelo u krvavo razbijanje Jugoslavije. To je potpuno tačno, ali treba znati da su te pobune organizovale nacionalističke snage u vladajućim strukturama, među kojima je bio DPS Crne Gore. Možda Katnić to zaključuje iz današnje neposredne blizine, jer je i sam bio dio takvih struktura iz tog vremena.

Prije nekoliko godina ste rekli da je "Srbija poligon za rusku mitomaniju i crnogorsku mafiju". Šta je danas?

Vrijeme je potvrdilo i potvrđuje izrečeno. Dvije godine kasnije sam u srbijanskim medijima nekoliko puta izjavio da u Srbiji imamo proces fašizacije i države i društva, a nakon toga sam izjavio da se u Srbiji otvorio proces hitlerizacije. Reklo bi se da ne postoji ništa gore od izrečenog.

Ima! Doktrina o "srpskom svetu" je nešto dosad najgore što se moglo pojaviti. Od Srbije imaju strah svi njeni susjedi, militarizacija stanja duha građana je još gora činjenica, ali u Srbiji još ima i demokratskog kapaciteta i demografskog potencijala koji će spriječiti da niko više Srbiju ne može mobilisati za bilo kakav rat.

Ovih dana se putem medija u Srbiji sprovodi šizofrena agresija prema Crnoj Gori. Tom medijskom kampanjom želi se politički oživjeti Đukanović. Vučić zna da je poslije Đukanovića on sljedeći u suočavanju sa problematičnom političkom biografijom. Ne treba zaboraviti da su oni zajedno ponikli u velikosrpskom inkubatoru. Vučić ima opsesiju i sobom i Srbijom, a nema ni minimum samokontrole svojih nezdravih ambicija.

Onda je Srbija u svekolikom riziku?

Jeste u riziku, ali će se uz pomoć EU i SAD-a izvući. EU će uskoro od Vučića tražiti rješavanje nekoliko za njega nerješivih problema, a SAD će tražiti trajno rješavanje odnosa s Kosovom. On to naslućuje pa mediji pod njegovom kontrolom prikazuju kao da je otpočela oružana agresija na Srbiju od strane polovine zemaljske kugle.

A Crna Gora?

To je sretna država, jer je bez nasilja uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu. Danas se bar ima šta popravljati.

Još tri brze promjene vlasti; ne dozvoliti da DF i DPS presudno odlučuju o budućnosti Crne Gore, a njihove časne članove uključiti u izvršnu vlast te stalno javno upozoravati na pizmu (prema rječniku: zavist, zloba, želja za osvetom) i pohlepu; i eto razloga za radovanje jer ćemo konačno onu čarobnu Crnu Goru otrgnuti od one bezobrazne.

Ruska posla

Krivokapićeva Vlada, unutar parlamentarne većine, ima jaku opoziciju prema NATO-u?

Logično je, i oni to ne kriju. Panslavenski fundamentalizam i ruska mitomanija su u temelju njihovog društvenog, političkog i svjetonazorskog bitisanja.

Ko je bliži ruskim vlastima – sadašnja pozicija ili opozicija?

GRAHOVAC: Podjednako, s tom razlikom što veći dio sadašnje vlasti to radi otvorenije, dok je sadašnja opozicija u vrijeme dok je vršila vlast imala vrlo perfidnu taktiku – glasno su zagovarali evroatlanske integracije, dok su ispod te glasne priče ruski tajkuni i tajkuni iz problematičnih režima osvajali privredne i prirodne resurse Crne Gore. Na taj način vrh DPS-a je nadmudrio briselske i vašingtonske birokrate, a sve u cilju sopstvenog političkog preživljavanja.

Velikodržavlje i mafija

Šta čeka režim u Beogradu?

Nije teško zaključiti da je, uz neprekidno nepristojno samohvalisanje, režim u Srbiji pred samouništenjem.To će biti uočljivije sredinom ove godine. A to što se vlast Srbije godinama ne obračunava sa crnogorskom mafijom je pokazatelj da ideja o velikodržavlju nije poražena, pa makar se ona realizovala i uz pomoć mafije.

(Monitor)

( Zoran Radulović (Monitor) )