Grubost je loša disciplina

“U životu svih nas postoje presudni događaji i osobe. Tako su ljubav prema djeci i svom pozivu bili presudni za pisanje ove knjige“, kaže za Magazin Vesna Damjanović, autorka knjige “Portret učiteljice“.

Kako Damjanovićeva - koja je po profesiji učiteljica - ističe, knjiga nastala iz želje da prikaže iskrenost i pozitivnost kakvu imaju samo djeca. Knjiga je, objašnjava, skup anegdota koje je sakupljala u radu sa djecom i mami osmijeh na lice.

“U knjizi sam prvenstveno htjela prikazati dječiju iskrenost, spontanost. Oni slušaju svoje srce. Sve što spontano izađe iz njihovih malih duša bude mi putokaz i smjernica kako da njegujem i podstičem ta mlada bića,“ pojasnila je Damjanovićeva govoreći šta ju je podstaklo na pisanje knjige.

Već u naslovu knjige “Portret učiteljice” nazire se njena potreba za stvaranjem. “Portret jedne učiteljice” je, naglašava Damjanovićeva, zapravo uspjeh i hrabrost generacija koje su svoje školovanje započele sa njom.

“U životu svih nas postoje presudni događaji i osobe. Tako su ljubav prema djeci i svom pozivu bili presudni za pisanje ove knjige.“

Ovom knjigom je htjela da unese malo pozitivne energije u čitaoce, ali takođe i da probudi sjećanje, nostalgiju za školskim danima.

“Knjiga je namijenjena svim uzrastima. Možda najviše onima koji vole djecu ili nijesu u prilici da kvalitetno vrijeme provode s tim malim ljudima. Knjiga čitaocima nudi osmijeh na licu. Povratak u djetinjstvo. Da se prisjete učionice i svojih učitelja,“ kaže Damjanović.

Kroz razgovor sa Damjanovićevom uočava se njena prvrženost djeci i učiteljskom pozivu. Njen trud se vidi kroz srećne đake koji nerado napuštaju učionicu. To je pokazatelj da se ova učiteljica trudi na jedan relaksiran, ali pedagoški način prenese znanje najmlađima.

“Autoritet se ne gradi grubošću. Grubost je loša disciplina. Učitelj mora biti strpljiv. U učionici nema mjesta nervozi. Moj moto je: ‘Objasniću vam djeco, ako vam nešto nije jasno i po 10 puta’. Pohvalno je to što želite da nadogradite znanje. Jedna mama mi je rekla da je njen sin rekao: ‘Zašto ti nisi uvijek srećna kao moja učiteljica’“, objasnila je Damjanovićeva svoj pristup radu.

Živimo u periodu kada je djeci sve dostupno, kako kvalitetan tako i ne tako dobar sadržaj. Damjanovićeva ističe da se trudi da im prikaže kvalitetan sadržaj i nauči ih vrednovanju istinskog kvaliteta.

“Učitelj treba da ima raskošne talente. Da osluškuje i prepozna dječija interesovanja i afinitete. Uči ih pravim vrijednostima. Da slušaju kvalitetnu muziku. Da cijene sve što je dobro. Da budu dobri ljudi. U školi mi daju vjetar u leđa direktorica Biljana Krivokapić, psiholog Milica Pušonjić koje su prepoznale moj entuzijazam i posvećenost poslu“.

Trenutna zdrastvena situacija je svakako uticala da nastava ne funkcioniše kako je nekada i da nema toliko interakcije sa đacima. Damjanovićeva opisuje kako je trenutna situacija uticala na njene učenike.

“Ne može se opisati naš susret posle onlajn nastave. To je bio dirljiv trenutak. Učenici su mi rekli, gledajući Uči doma, da smo mi sve to već radili. A kako smo radili? Vidjela sam da je djelotvorno, kada učimo neku nastavnu jedinicu, da se dotaknemo i drugih tema i napravimo korelaciju. Tako nadograđuju znanje. Nijesam za učenje napamet. To je mrtvo znanje. Radim na tome da znanje bude funkcionalno. Interakcija s učenicima je mnogo bitna. Uskraćeni su nam bili roditeljski sastanci u kojima djeca zajedno sa mnom priređuju program za roditelje. Tada održim i čas na kome oni vide kakvo je dijete u učionici. Tu su i baletska, ritmička, dramska, folklorna, literarna i recitatorska sekcija. Uskraćeni su nam naši divni izleti, priredbe“.

Njen staž u prenošenju znanja i pravom upućivanju najmlađih, predstavlja njen način života i razmišljanja, a ne samo puko obavljanje posla i prelaženje školskog gradiva.

“U prosvjeti radim već 35 godina i ljubav prema svom pozivu i djeci je moj kapital. Pružite im ljubav, znanje i poštovanje i biće vam uzvraćeni. Nedostaje mi onaj topli zagrljaj moje djece i onaj najljepši osmijeh, osmijeh bez straha“, kaže Damjanovićeva govoreći o izvoru inspiracije.

Ona želi da prikaže dječiju visprenost i maštovitost kroz njhove “provale“, sa kojima se svakodnevno susreće u učionici. Podstiče dječiju snalažljivost i samostalnost, gradeći ih u osobe sa ličnim stavom i željama, pa je tako izdvojila jednu kratku anegdotu koja se nalazi u knjizi.

“Učiteljice, kada ćemo ići na izlet. Ti misliš o izletu, a loše si uradio matematiku. Učiteljice, ‘ajde da zakopamo prošlost, idemo li ili ne”.

Početak na Cetinju i porodica trajno obilježili život

Vesna Damjanović, rođena Stanišić, profesorica je razredne nastave. Trenutno radi kao učiteljica u Osnovnoj školi “Savo Pejanović” i ima više zvanje nastavnik-mentor. Rođena je u Podgorici, gdje je i završila osnovnu školu i gimnaziju. Od ranog djetinjstva je dobijala nagrade iz matematike i za literarne radove. Pohađala je dramsku sekciju, igrala klasični balet, svirala klavir, kao i pjevala u horu prof. Milorada Perovića. Svu svoju ljubav i znanje utkala je u djecu, učiteljski poziv i misiju. Prve godine učiteljskog rada radila je u OŠ “Lovćenski partizanski odred” na Cetinju.

“Cetinje i moj predivni suprug sa troje uspješne djece su mi obilježili život, kao i predivne kolege i djeca iz tog posebnog grada“, kaže Vesna Damjanović.

( Anđela Flis )