Došlo je vrijeme za rušenje

Kanice

Ne mogu a da ne primijetim da su tzv. Kanice - Ko ako ne arhitektice (mlade) - vrlo aktivne - što me neizmjerno raduje i što je za svaku pohvalu. Koliko su te aktivnosti svrsishodne, to je druga priča - ali ipak ne smijemo gubiti iz vida činjenicu da je ona rupa podno Ljubovića na koncu zatrpana - čemu su u znatnoj mjeri kumovale upravo drugarice Kanice (mlade).

Oskar Šlemer, jedna vrlo svestrana ličnost (slikar, vajar, dizajner, koreograf, a usput i jedna od nekoliko vodećih ličnosti na Bauhausu - Vajmar, Desau, Berlin, 1919 - 1933) - svojedobno je ustvrdio da žene - pogotovo lijepe žene - nemaju što da traže među muškarcima - jer unose haos. Što je i razumljivo. U to ime, predložio je kolegama sa Bauhausa - kad su se okupili kako bi zajednički odlučili kako da postupe nakon što se te godine (najvjerovatnije je to bila 1921) na Bauhaus upisalo više žena nego muškaraca - da se žene neizostavno odvoje od muškaraca. Gurnimo ih sve u tkačku radionicu! - predložio je Šlemer. Neka tkaju! Gdje je vuna, tu je i žena koja tka! Šlemerov predlog je prihvaćen - i za posljedicu je imao, opet iz razumljivih razloga, da je zanemarljiv procenat žena stigao do arhitektonske radionice - što se smatralo za vrhunac studiranja na Bauhausu.

Interesantno je, kad već pomenuh tkačku radionicu, da je samo jedna radionica na Bauhausu ostvarivala ozbiljne prihode - tkačka - tkanine istkane na Bauhausu lako su pronalazile kupca - studentice (žene, kako ih je nazivao Šlemer) nijesu uspijevale da istkaju onu količinu tkanine koja se tražila. Stolarska, grnčarska i keramička, bravarska, staklarska, molerska, scenska - nijedna od tih radionica nije uspijevala da ostvari značajnije prihode. U međuvremenu se dosta toga promijenilo, naravno - nema više ni dobroga Šlemera ni vune - ali ima žena - a ne manjka ni planske dokumentacije i pripadajućih joj idejnih rješenja. Dakle, moderna žena, Crnogorka mlada, koja nema pametnijeg posla, sigurno neće sjediti skrštenih ruku i čekati da joj se stvari dese - uzeće samoinicijativno da prekopava po planskoj dokumentaciji i idejnim rješenjima u potrazi za nepravilnostima.

Na meti Kanica se ovoga puta našla ako-bog-da stambena zgrada na uglu Ulice Petra Prlje i Ulice kralja Nikole u Podgorici, u Staroj varoši, preko puta restorana “Pod volat”, kod Satkule.

“Uporedna”, veli u naslovu, “analiza planske dokumentacije i idejnog rješenja novog stambeno-poslovnog objekta u Staroj varoši” - pa kaže: “Idejni projekat za stambeno-poslovni objekat, čiju je izgradnju u podgoričkoj Staroj Varoši započeo investitor Inovative d.o.o. Podgorica po projektu arhitekte Mladena Đurovića, nije usklađen sa važećim planskim dokumentom po više stavki.” I onda idu stavke, redom, zaključno sa: “Idejno rješenje nije ispoštovalo odrednice plana ni po pitanjima boja na fasadi, koje su i uz krajnju toleranciju daleko od preporučenih pastelnih tonova (vidi Prilog 6).” i: “Idejno rješenje nije ispoštovalo odrednice plana ni po pitanjima dimenzionisanja, materijalizacije i tipa otvora na fasadi (vidi Prilog 7).” Kanicama ništa ne promiče...

Tri lamele

Krajnje je vrijeme da se piše sitna knjiga caru u Stambolu - odnosno prof. dr Ratku Mitroviću, ministru ekologije i ostaloga - i da mu se postavi par pitanja, vezano za...

Vezano, recimo, za činjenicu da, vjerovali ili ne, postoji osoba koja je NELEGALNO - što će reći bez papira - podigla ni manje ni više nego tri stambene zgrade, šestospratnice sa potkrovljima, oko postojeće - i zatvorila cijeli blok.

“Rušenje je (i) jedini ishod koji susjedi iščekuju od početka gradnje spornog objekta 2017. godine”, piše Damira Kalač (“Zgrade ispod Ljubovića gradili bez dozvole, sad bi da ih legalizuju”, 17. februar 2021.). “Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma u utorak (16. februar - op.a.) su predali i peticiju, kojom traže administrativno izvršenje rješenja ranijeg resora - Ministarstva održivog razvoja i turizma, Direktorata za inspekcijske poslove i licenciranje i Direkcije za inspekcijski nadzor za centralni region”.

I sve se to dešava u zahvatu notornog DUP-a “Zabjelo - Ljubović”, Glavni grad Podgorica, Izmjene i dopune (kojega je Lepi Dombi, gradonačelnik PG, u međuvremenu stavio van snage).

Ne vidim, moram priznati, da postoji neka suštinska razlika između ostalih zgrada koje su nabacane, jedna preko druge, podno Ljubovića - sa južne strane, u zahvatu pomenutog nevažećeg DUP-a - i koje su, pretpostavimo, manje-više legalne - i ove tri nelegalne. Uzmimo, primjera radi, da su te tri zgrade legalne - da je naše drago Dijete udarilo pečat i šaru na idejno rješenje - da je taj, nazovimo ga administrativni uslov, zadovoljen - opet bismo imali nešto što nama - arhitekticama mladima i arhitektima mladima - nikako ne bi služilo na čast. Hoću da kažem da nema neke bitne razlike između legalno podignutih zgrada podno Ljubovića - i te tri nelegalne zgrade. To što se dešavalo pod Ljubovićem - i što, očigledno, nastavlja da se dešava - to je tek jedna od nebrojenih crnih tačaka crnogorskog planiranja i urbanizma ugašenoga.

Kako bilo, riječ bi trebalo da uzme ministar Mitrović - i da progovori o nagomilanim problemima sa tzv. sistemske platforme...

”Zaštita prostora CG”, DOO

Iskopah i da je koncem maja prošle godine tadašnja Vlada CG donijela odluku o osnivanju Društva sa ograničenom odgovornošću “Zaštita prostora Crne Gore”. “Namjera Vlade je jasna” - pojasnio Aleksandar Dajković, generalni direktor Direktorata za inspekcijske poslove i licenciranje u to vrijeme. “Odlukom o osnivanju “Zaštita prostora CG” DOO, stvoreni su uslovi za efikasno administrativno izvršenje rješenja o rušenju, uklanjanju i vraćanju u prvobitno stanje zemljišta i objekata. Ovo je još jedan u nizu koraka ka zaštiti našeg zajedničkog prostora, resursa koji moramo sa posebnom pažnjom da tretiramo i prenesemo budućim generacijama”.

Iskopah i da je, “u cilju operativnosti i što lakše pokretljivosti mehanizacije “Zaštita prostora CG” DOO smještena u Danilovgradu” - ali ne iskopah da se postupilo po nekom od rješenja o rušenju...

Tako da...

( Borislav Vukićević )