Lokalna proizvodnja će spriječiti manjak vakcina

U njemačkom gradu Desau, jednoj od lokacija umjetničke škole Bauhaus, 1921. godine je osnovan institut za masovnu proizvodnju vakcina koje su kasnije pomogle jačanju Njemačke Demokratske Republike. Tačno 100 godina kasnije, ta lokacija se priprema za jedinstveno mjesto za proizvodnju vakcina protiv kovida-19 za odgovor na pandemiju u Njemačkoj.

To je samo jedan od primjera užurbanih napora vlada širom svijeta da pristupe rascjepkanoj proizvodnji vakcina, nakon što su problemi u proizvodnji uskratili članice Evropske unije za ljekove proizvedene na njihovoj teritoriji ove godine. Od Australije do Tajlanda, države koje planiraju da proizvode vakcine kod kuće, počinju da daju novi oblik toj industriji, piše Rojters.

Njemački poduhvat ima podršku regionalne vlade, kao dio nacionalne inicijative da se obezbijede zalihe i vakcine dodaju njemačkom izvozu. Premijer Saksonije-Anhalt, Rajner Haselof, rekao je za britansku agenciju da vjeruje da bi Njemačka mogla da postane „swing“ proizvođač, što znači da bude u stanju da se za kratki prilagodi oscilacijama u potražnji.

Haselof je rekao da je to slično situaciji kada elektroenergetske kompanije čuvaju kapacitet za vrijeme velike potražnje.

Za razliku od Sjedinjenih Država, gdje je vladina operacija „Warp Speed“ započela finansiranje proširenja i obnove mjesta za farmaceutsku proizvodnju na početku pandemije, malo zemalja u svijetu ima mogućnost da obezbijedi fabrike za tu namjenu. Pored Njemačke, još nekoliko vlada širom svijeta planira da spriječi manjak zaliha podržavanjem lokalne proizvodnje farmaceutskih kompanija, navodi Rojters.

Neke države - uključujući Australiju, Brazil, Japan i Tajland - osnivaju proizvodna partnerstva sa švedskim proizvođačem ljekova AstraZeneka PLC. Italija je obećala državnu podršku jednom javno-privatnom centru za proizvodnju vakcina, dok Austrija, Danska i Izrael planiraju zajednički fond za istraživanje i razvoj i razmotriće proizvodnju svojih vakcina sljedeće generacije.

Indija igra značajnu ulogu u globalnoj proizvodnji vakcina, a SAD, Japan i Australija takođe planiraju da pomognu u finansiranju kapaciteta za proizvodnju vakcina u toj državi.

Cilj ovih poteza je da se riješi globalni nedostatak doza. S obzirom na to da su vakcine od ključnog značaja za ponovno pokretanje ekonomija, neke zemlje su unaprijed rezervisale zalihe vakcina.

Dvije milijarde doza

Kriza sa vakcinama u Evropi pokazala je da države koje zavise od isporuka multinacionalnih kompanija mogu biti ranjive. U januaru je AstraZeneka smanjila zalihe Evropskoj uniji za više od polovine u prvom i drugom kvartalu i poručila Briselu da ne može da preusmjeri vakcine proizvedene u Belgiji koje su namijenjene Ujedinjenom Kraljevstvu. To smanjenje je pojačalo tenzije između Londona i Brisela i podstaklo evropske lidere da ograniče izvoz vakcina proizvedenih u EU - počev od ovog mjeseca, kada je Italija blokirala izvoz proizvoda AstraZeneke.

Njemačka je neto uvoznik svih vakcina, sa trgovinskim deficitom od 720 miliona dolara u toj oblasti. Berlin planira da to promijeni, a pomoći će bivši njemački „Institut za bakterije okruga Anhalt“ u Desauu. Sada porodična firma IDT Biologika i AstraZeneka planiraju da ulože više od 100 miliona eura (120 miliona dolara) za proširenje tog pogona u fabriku kompletnih vakcina.

Ta kompanija kaže da namjerava da proizvodi između 30 i 40 miliona doza mjesečno od kraja 2022. godine, praveći kompletnu vakcinu i dozirajući je u bočice. Izvršni direktor Jirgen Becing rekao za Rojters da će to učiniti Biologiku jednim od najvećih evropskih proizvođača i dodati kapacitet za najmanje 360 miliona doza godišnje u EU.

Njemačka još nije rezervisala pravo na kupovinu bilo koje od ovih vakcina, ali vlada želi da izradi plan mjera za podršku i podsticanje dugoročnih kapaciteta za proizvodnju vakcina do 1. maja, navodi se u dokumentu u koji je Rojters imao uvid. Vladin izvor rekao je da su predstavnici farmaceutske kompanije rekli Berlinu da će za njihove investicione odluke, dugoročne garancije kupovine biti važnije od pomoći.

Fabrika IDT takođe će moći da proizvodi vakcine za druge kompanije i, zajedno sa grupom firmi u Saksoniji-Anhalt, činiće srce vladine strategije da Njemačka postane novi centar za proizvodnju vakcina u Evropi.

Cilj Berlina je godišnji kapacitet od dvije milijarde doza vakcina iz IDT-a i drugih pogona, rekla je Rojtersu osoba koja je upoznata s planovima. Poređenja radi, AstraZeneka je izrazila ambicije da proizvede do tri milijarde doza svoje vakcine do kraja ove godine, što bi je učinilo najvećim proizvođačem vakcine protiv kovida-19 u svijetu.

Moglo bi se ispostaviti da je cilj Berlina daleko veći od potreba EU za svojih 450 miliona stanovnika, ali još nije jasno koliko često će biti potrebne vakcinacije za jačanje imuniteta.

Kovid pandemija je izazov bez presedana za imunizaciju milijardi ljudi. Iako su ljekovi prijeko potrebni u kratkom roku, takvi pojedinačni planovi odražavaju nedostatak bilo kakve koherentne globalne strategije za sprovođenje vakcinacije u pandemiji, koja je svijetu potrebna, smatra Robert Van Eksan, konsultant i bivši izvršni direktor Sanofija.

„Potrebno je vrijeme da se ta infrastruktura pravilno izgradi i o tome se mora razmisliti“, rekao je Van Eksan za Rojters.

Lekcije koje su naučene

Raniji sporovi oko vakcina između saveznika poslužili su kao uvod u borbu za zalihe u eri kovida.

Tokom epidemije gripa 1976. godine, Sjedinjene Države su blokirale izvoz vakcina i podrile plan imunizacije u Kanadi. Otava je naučila lekciju: Tokom pandemije gripa H1N1 2009. godine, kupila je ljekove od jednog lokalnog proizvođača i sačekala da kriza skoro prođe prije nego što je Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji donirala suvišne doze.

A potom, u godinama nakon pandemije 2009. godine, Vašington je platio stotine miliona nekoliko kompanija za izgradnju ili proširenje privatnih postrojenja koja su se mogla koristiti za proizvodnju i pakovanje vakcina u kratkom roku unutar granica zemlje.

Kada je izbila epidemija kovida-19, najmanje dvije od tih lokacija postale su dio operacije „Warp Speed“, proizvodeći vakcine za Džonson & Džonson, AstraZeneku i Modernu. Savezni službenici su iskoristili Zakon o odbrambenoj proizvodnji da bi kompanije učesnice bile prve u redu za zalihe koje proizvode druge američke kompanije, a Inženjerski korpus američke vojske je direktno nadgledao neke građevinske projekte. Kada su se kompanije suočile sa problemom da angažuju dovoljno kvalifikovanog osoblja, 16 zaposlenih u Ministarstvu odbrane je poslato da radi na kontroli kvaliteta na dvije proizvodne lokacije, prema nedavnom saveznom izvještaju.

Rubikova kocka

Globalno, vakcine se proizvode u postojećim mrežama farmaceutskih kompanija i često moraju da prođu kroz nekoliko zemalja - pa čak i između kontinenata - prije nego što budu spremne za ubrizgavanje. Samo unutar EU, više od 30 fabrika od Švedske do Španije uključeno je u proizvodnju vakcina za kovid-19. AstraZeneka kaže da ima proizvodne kapacitete na 25 lokacija u 15 zemalja, u lancu partnerstava koje izvršni direktor jedne kompanije upoređuje sa Rubikovom kockom.

Slična je situacija i kod ostalih, uključujući vakcine koje proizvode Rusija i Kina, a zastoji su uobičajeni kada se pokušava ubrzati proizvodnja na više lokacija i u više država. Švajcarska kompanija Lonza Group AG proizvodi sastojke za Moderninu vakcinu koja potom ide u Španiju i sipa se u bočice. Vakcina Džonson & Džonson proizvodi se u Holandiji i šalje u Sjedinjene Države na flaširanje. Fajzer-Bajontek je postigao ugovor sa fabrikama na 13 lokacija kako bi ispunio proizvodne potrebe za ovu godinu - njihova isporuka u Evropu takođe je nakratko zakazala kada je fabrika morala biti redizajnirana.

Međutim, trvenje između AstraZeneke i EU u Briselu je nastavljeno otkako je u januaru snabdjevač tog proizvođača ljekova u belgijskom Senefu zapao u probleme.

Proizvodnja vakcine AstraZeneke počinje tako što se žive ćelije zaraze modifikovanim oblikom virusa. Ćelije se gaje u bioreaktorima i prečišćavaju tokom dva mjeseca otprilike. Kada se stvori aktivni sastojak, dodaju se voda i proteini i tečnost se flašira. Ponekad se različite faze obavljaju na različitim lokacijama.

Problemi u belgijskoj fabrici, u kombinaciji sa ugovornim obavezama AstraZeneke za snabdijevanje Ujedinjenog Kraljevstva, značili su da građani EU ostaju uskraćeni iako se vakcine prave nedaleko od Brisela.

Njemačka kompanija IDT Biologika sada planira da pokrije sve faze ciklusa. Drugi njemački proizvođači vakcina Bajontek SE i Kjurvak NV, koji prednjače kada je u pitanju nova tehnologija vakcina i koji su dobili finansijsku pomoć vlade, takođe će biti dio njemačkog klastera. Bajontek je nedavno na internetu predstavio novu njemačku fabriku koja proizvodi do 750 miliona doza godišnje, a farmaceutski gigant Bajer AG pomoći će u proizvodnji Kjurvakove injekcije.

Proizvođači ruske vakcine Sputnjik V takođe se raspituju o njenoj proizvodnji u tom regionu, rekao je premijer Saksonije-Anhalt Haselof. Rojters piše da je ruski fond za direktna ulaganja (RDIF), koji promoviše Sputnjik V na međunarodnom nivou, odbio da komentariše.

Aranžman AstraZeneke sa IDT-om sličan je drugim ugovorima koje je ta kompanija sklopila, na primjer u Japanu i Australiji. Ovakvi aranžmani, ističe Rojters, takođe pomažu u smanjenju rizika za kompanije.

AstraZeneka je odbila da komentariše sporazume koje je postigla, ali je jedan od njenih rukovodilaca ranije rekao da se ta kompanija trudi da stvori nezavisne lance snabdijevanja kako bi omogućila puni pristup vakcini širom svijeta.

Zarada

Izgradnja kapaciteta za proizvodnju vakcina ima smisla s obzirom na potrebu da se svijet vakciniše, potencijalno i više puta, protiv kovida-19, kao i zbog prijetnji budućih pandemija.

Ali, kako se navodi u Rojtersovoj analizi, najefikasnije su velike proizvodne lokacije i u nekom trenutku, dodatni kapaciteti raštrkani po mnogim zemljama, možda neće biti ekonomični.

Prašant Jadav, viši saradnik u Centru za globalni razvoj sa sjedištem u SAD-u, kaže da se prednosti povećanja kapaciteta osjete kada ste u stanju da proizvedete najmanje 100 miliona doza godišnje.

On vjeruje da bi četiri ili pet zemalja vjerovatno mogle proširiti kapacitet bez povećanja troškova, ali ako mnoge naprave male operacije, „mislim da ćemo doći do tačke u kojoj će svi na kraju platiti veću cijenu.“

U Kanadi, savezna vlada gradi javno preduzeće u Montrealu koje bi od sljedeće godine proizvodilo oko dva miliona doza vakcina mjesečno, što je znatno ispod praga od 100 miliona godišnje.

Na pitanje da li će mala veličina povećati troškove, kanadski Nacionalni istraživački savjet je odgovorio da nije cilj nadmetanje sa privatnim sektorom: „Cilj pogona je da brzo odgovori na buduće hitne zdravstvene situacije“.

( Angelina Šofranac )