Brojne kazne rada u javnom interesu zamijenjene robijom

Tri petine crnogorskih građana poznaju nekog ko je bio osuđivan, a među njima prednjače muškarci stari između 30 i 44 godine. Stariji ljudi, ali i oni nižeg nivoa obrazovanja imaju znatno manje poznanstva sa osobama koje su imale sukobe sa zakonom.

To je pokazalo istraživanje Centra za monitoring (CeMI) - Rezultati i efikasnost primjene alternativnih sankcija.

U istraživanju se navodi da većina građana Crne Gore, skoro dvije trećine, smatra da je postojeći kazneni sistem nedovoljno uspješan u smanjenju kriminaliteta, a jedna trećina građana kazneni sistem ocjenjuje uspješnim.

“Kazneni sistem češće pozitivno ocjenjuju građani uzrasta od 45 do 59 godina, građani bošnjačke nacionalnosti, i ponajviše, građani koji se izjašnjavaju kao Albanci”, piše u istraživanju.

Prema podacima CeMI-ja, nivo inofrmisanosti građana o značaju i pozitivnim efektima alternativnih sankcija je kontinuirano nizak, a da bi bio u potpunosti ostvaren, potrebno je da te sankcije i mjere prihvati šira javnost, kao adekvatnu zamjenu kazni zatvora.

Istraživači CeMI-ja zaključili su da Zakon o izvršenju uslovne osude i kazne rada u javnom interesu nije u potpunosti usaglašen sa međunarodnim standardima i da ne propisuje izričito pravo na pravni lijek.

“U posljednje dvije godine značajan broj kazni rada u javnom interesu zamjenjen je kaznom zatvora, što može biti indikator nedovoljno razvijene prakse kada je ova vrsta kazne pitanju ili nedovoljno razvijene svijesti građana o pozitivnim stranama ovog instituta, naročito u poređenju sa institucinalnim kažnjavanjem”, piše u Zaključku.

Oni preporučuju da se detaljno analiziraju razlozi zbog kojih dolazi do zamjene kazne rada u javnom interesu kaznom zatvora.

Istakli su da neujednačenost u izricanju i primjeni alternativnih sankcija na nivou osnovnih sudova ukazuje na nedovoljno razvijenu svijest pojedinih sudija kada je riječ o alternativnim sankcijama i mjerama...

Oni naglašavaju da, iako je viši stepen izricanja alternativnih sankcija pozitivan korak, treba voditi računa kada se izriču, odnosno, da ih ne treba izricati kada iz okolnosti slučaja proizilazi da ciljevi kažnjavanja ne mogu biti ostvareni. “Ovo je naročito slučaj sa kršenjem člana 36a st.3 KZCG, ali i kada se radi o izricanju kazne rada u javnom interesu u slučajevima nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici licima koja su ranije osuđivana za isto krivično djelo. Posebno je zabrinjavajuće kada se radi o slučajevima nasilja između supružnika, bivših supružnika ili vanbračnih partnera”, navode iz nevladine organizacije CeMI.

( Jelena Jovanović )