Opsada grada Nikšića

Blago mene s njom, pjevušim od muke dok čitam izvještaje lokalnih oficira đeneralštabovima u Podgorici i Beogradu o gubicima u ljudstvu tokom odsudne bitke za Nikšić. Svi šteluju podatke, nastojeći da umanje broj poginulih glasova i povećaju broj zarobljenih...

Opsada grada trajala je krajem ove zime znatno duže nego prošlog ljeta. Po dužini ofanzivnih dejstava na poprištu i u pozadini - skoro deset sedmica - nadmašila je i onu iz doba kralja Nikole koja je završena nakon 47 dana.

Ovoga puta žrtava nije bilo, ako se ne računaju posljedice ofanzive na dostojanstvo Nikšićana. Bašibozuk izvan gradskih - a bogme i državnih - granica pokrenuo je svu živu silu da im oduzme pravo na rasuđivanje.

* * *

Umjesto da glasa za zeleni grad i bijele poreske knjige, većina je pristala da bira između smotre komitskog kiča i parade četničkog primitivizma.

Da lakrdija od odbrane države na jednoj strani i svetinja na drugoj bude potpuna, falio je samo vojvoda Paja. Da kaže kako je, "iz poštovanja prema Crnogorcima" koji su izginuli u borbi protiv Turaka 1877. godine, spasio Nikšić od krvoprolića "baceći oružje" u Krupačko jezero...

Blago mene stvarno, pjevušim i dalje dok sabiram i oduzimam brojke sa izbora. A došlo mi je da iz svega mozga zaplačem i za mojom domovinom i za mojim životom. Ne zbog Nikšića, za njega me vezuje samo poznanstvo koje je trajalo ukupno desetak sati za šezdeset godina.

Plače mi se preventivno, zbog zagarantovane reprize prošlonedjeljnih rezultata na izborima koji narednog proljeća predstoje mom rodnom Danilovgradu. I Podgorici, Bijelom Polju, Pljevljima, Baru...

* * *

Ne piše se dobro ni ostatku države ako depees nastavi da pada ovim tempom. Zato što je za trideset godina, čak i nakon cijepanja napola, podrška toj partiji opala za - dva procenta. Iako je i prije i poslije rascjepa nudila samo - golu prevaru.

Nezavisna Crna Gora danas je zavisnija od kriminala(ca) nego Sicilija od Koza nostre u zlatno doba mafije.

Predizborni put ka Evropi, svečano otvaran uoči pet parlamentarnih kampanja, zatvaran je vrlo brzo sve žešćim postizbornim pustošenjem materijalnih resursa i urnisanjem duhovnih.

Uprkos tome, podrška (pred)izbornim prevarama bila je zabetonirana. Zato depees nije morao da mijenja ni sebe ni kampanje.

Prošle nedjelje dobio je 40,4 posto glasova u Nikšiću, iako su i govori i marketing bili prikladniji za Cetinje. Umjesto Krnova i Klaudije Šifer koja iz sedla predvodi galop, prikazan je spot sa Lovćena i Jadranka Barjaktarović među karijatidama, dok su se konji razbježali u sampas.

- Sa svih strana stižu momci, braća moja Crnogorci - poslala je u sampas i rodnu ravnopravnost i multietničnost u koje se bivša vlast zaklinje decenijama.

Njegošev mauzolej ostao je isti, on je konstanta svake kampanje još otkako je depees predvodio kampanju za njegovo rušenje...

* * *

Ne piše se dobro Crnoj Gori ni sa jačanjem političke uloge crkve, koje je uzročno-posljedično vezano za usporeno slabljenje depeesa. Udžbenički primjer za to jeste rezultat prošlonedjeljnih izbora.

Mogu partije i koalicije da se nadgornjavaju pred politički zapuštenim pukom sve do maja i Sv. Vasilija, jedini i pravi pobjednik je nosilac liste MCP/SPC - episkop Joanikije.

Jedina vladajuća stranka na koju nije imao i neće imati nikakvog uticaja jeste URA. Sad će #aštonepišešo aktivisti da potegnu septembarski sastanak u Ostrogu, iako je to bio samo još jedan dokaz širine male stranke kad uskopartijski interesi velikih ugroze volju građana Crne Gore. Nažalost, ustupci koje je činila zamalo su joj došli glave u Nikšiću...

* * *

Tokom kampanje, episkop Joanikije pomagao je koaliciji Mir je naša nacija i javno i manje javno. Čak i da je to činio isključivo zbog onog njenog dijela koji je porijeklom iz Vlade, zaslužan je i za jačanje Demokrata.

Što je dobro, ukoliko ne bude tražio ništa zauzvrat. I ako oni sami ne skliznu iz građanstva u hrišćanstvo pravoslavnog imena i srpskog prezimena, kao prošle godine.

Da se ne desi ni jedno ni drugo, može im pomoći ne samo vlastito političko iskustvo nego i mudrost doskorašnjeg prvosveštenika, mitropolita Amfilohija. Koji je posljednje godine života posvetio borbi za pobjedu nad podjelama u kojima je nekad i sam učestvovao.

Da su na vrijeme proučili bar prošlogodišnje mitropolitove besjede shvatili bi da episkop Joanikije, ako ga SPC ne bude htjela na čelu MCP, može dobiti volju da nastavi njegovim putem ali - neće imati snage.

Ukoliko ga Sveti sinod ipak izabere za mitropolita, dobiće snagu ali - neće imati volje...

* * *

Pomogao je episkop Joanikije i drugoj listi, Za budućnost Nikšića. Njene najbrojnije članice od većeg poraza spasio je ne samo minuli rad episkopa i crkve, nego i njegovo javno obraćanje u finišu kampanje.

Sukob sa Vladom jeste odnio dio glasova, ali veći dio izgubljen je zbog sukoba sa zdravim razumom. Klicati po Nikšiću "Ovo je Srbija", mahati zastavama države Srbije i kao najveći uspjeh kandidata za gradonačelnika navoditi to što je Srbin - nije ni moglo dati bolji rezultat.

Da ne podsjećam na priču o ugroženosti Srba u državi čiju dvotrećinsku većinu izvršne vlasti čine Srbi, a najmanje ih je trećina u zakonodavnoj.

To što je bliskost Miodraga Dake Davidovića sa episkopom Joanikijem išla naruku i trećoj listi, nije odmoglo Demokratskom frontu. Da prvo partnerstvo zaborava nema, pokazalo se odmah nakon tvrdnje lidera Narodnog pokreta da je njegovo ubistvo naručio predsjednik Srbije.

Ničim izazvan - ako se ne računa uticaj Aleksandra Vučića na odluke Svetog Sinoda - episkop Joanikije prekinuo je crkvenu tradiciju da se o ktitorima široke ruke govori biranim riječima. Upućujući tako podršku DF-u tvrdnjom da iza atentata u Beogradu stoji bivša crnogorska vlast.

Zahvaljujući toj indirektnoj pomoći, Front je uspio da zadrži bar dio odlazećih glasača. Daka Davidović prošao je na biralištima kao bos po trnju.

* * *

Vladi, nažalost, pomoći nema dok ne pomogne sama sebi. Za početak, tako što će svi u njoj shvatiti da su i pojedinačno i kolektivno odgovorni za pojedinačnu i kolektivnu sudbinu 625.266 stanovnika Crne Gore, a ne samo onih koji joj preko 41 poslanika (još) garantuju izvršnu vlast.

Upravljanje državom ne dopušta neozbiljnost u javnim istupima, neshvatanje postulata sekularnog društva, nepoštovanje medija, nedosljednost u sprovođenju propisa i odluka, nepoznavanje stvarnosti i nerazumijevanje prošlosti...

Zato Vlada mora uvjeriti i sebe i sve ostale - partije, civilni sektor i građane prije svega - da ona stvarno jeste vlast.

A naročito da, blago i nama i njoj, umije da vlada...

P.S. Da se dozove pameti, Vladi najefikasnije može pomoći URA. Tako što će je, nakon šest mjeseci peglanja promašaja po dubini Crne Gore i širini Evropske unije, konačno upozoriti da ta partija može opstati i bez vlasti, ali vlast bez nje - ne može. Sebi, URA može pomoći odbijanjem ponude da uđe u nikšićku upravu. Ne bi njen predstavnik tamo bio 41. nego 42. Kad već ne može da odlučuje o budućnosti grada, nema nikakve potrebe ni da izigrava evet-efendiju.

( Ratka Jovanović-Vukotić )