"Sloboda" da priča priču o slobodi

Bolna sjećanja na strahote i žrtve Drugog svjetskog rata u Ulcinju stala su u obelisku na najisturenijoj tački Pinješa - iznad Pristana.

"U čast palih boraca, podignuti su brojni spomenici od kojih su najpoznatiji ‘Sloboda’ iznad Male plaže, koji simbolizuje bratstvo, jedinstvo, slobodu i mir, te spomenik strijeljanim rodoljubijma 1943. godine pod Bijelom gorom", piše kratko u jednoj davnoj brošuri o ulcinjskim spomenicima.

"Sloboda" decenijama moćno dominira atraktivnim prostorom i prkosno svjedoči o 172 žrtve antifašastičkog pokreta u najjužnijem gradu.

Građen osmamdesetih godina prošlog vijeka, po idejnom projektu beogradskog arhitekte Miodraga Živkovića, spomenik ni nakon gotovo četiri decenije nije zasijao punim sjajem.

"Izgrađen je samo obelisk bez ikakvih drugih sadržaja, bez obavještenja i table sa imenima onih u čiju čast je podignut: boraca za oslobođenje Ulcinja od 1878, do kraja Drugog svjetskog rata... Umjesto da desetinama hiljada turista i gostiju svjedoči o žrtavama i slobodoljubivosti pripadnika tri naroda koji žive u Ulcinju i okolini, ‘Sloboda’ je postala svjedok zaborava, nemara i nepažnje prema bogatoj istoriji grada", pisali su svojevremeno čelnicima republičkog SUBNOR- a tadašnji predsjednik ulcinjskog SUBNOR-a, pokojni Blažo Jančić i njegov saradnik Žarko Mirović.

Tako je i danas, a spomenik je naružen i grafitima.

Opština je tek prošle godine raspisala tender za izbor najpovoljnijeg ponuđača za projekat parternog uređenja prostora oko "Slobode".

Vrijednost radova iznosi oko 30 hiljada eura, izabran je najpovoljniji ponuđač, ali radovi kasne zbog epidemiloške situacije u gradu i promaje u gradskoj kasi. Ploču sa imenima i krečenje zdanja, niko ne pominje...

Ulcinj je oslobođen 26. novembra 1944. godine, ali Opština već više od dvije decenije ne slavi taj dan, već prvu subotu aprila, koja simbolizuje početak sezone, kraj berbe maslina i odlazak pomoraca na brodove. Do prije nekoliko godina, ulcinjski borci redovno su se okupljali obilježavajući Dan oslobođenja...

"Građani Ulcinja mogu biti ponosni na doprinos pobjedi antifašističke koalicije iako su živjeli u posebno teškim uslovima i većim dijelom odsječeni od drugih djelova Crne Gore. Nemamo čega da se stidimo, sačuvali smo zajedništvo i prijateljstvo u našoj opštini i pored pokušaja da se ono poremeti", kazao je Jančić na jednoj od posljednjih proslava Dana oslobođenja Ulcinja.

On je tada podsjetio i da su italijanski i njemački okupatori uporno pokušavali da posvađaju Albance i Crnogorce u Ulcinju, kako bi spriječili zamah Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP).

"Različiti sastav stanovništva, vjerske i nacionalne raznolikosti, nizak obrazovni nivo, neposredna blizinu mora i Skadarskog jezera gdje su bile jake okupacione snage i još niz drugih okolnosti, uticale su na masovnost NOP-a u Ulcinju. Na to je uticala i propaganda, ali i činjenica da je Ulcinj bio odsječen od drugih krajeva Crne Gore", podsjećao je Jančić, piše u jednom od informativnih biltena SUBNOR-a Crne Gore.

Jančić je tada kazao "da je iskustvo nebrojeno puta pokazalo da revolucionarne procese i promjene nikada ne počinju niti se prema njima jedinstveno odnose nacije kao cjeline, već uvijek progresivni i socijalni slojevi iz svake nacije a tih slučajeva je bilo malo na našem prostoru".

Da bi spriječili da NOP dobije širu podršku albanskog stanovništva, okupatori se nijesu ustručavali ni od brutralnih obračuna...

"Kada nijesu uspjeli da pridobiju za saradnju Marka Nuculovića, uhvatili su ga na prevaru i strijeljali 17. avgusta 1941. Bila je to prva žrtva NOP-a što nije bilo slučajno, to je bila namjera da se zastraši albansko stanovništvo koje je u pokretu uzimalo sve više učešća", piše u arhivi.

Opštinsko rukovodstvo prozrelo je namjere i djelovanje okupatora "da zavadi tradicionalno prijateljstvo i suživot Albanaca i Crnogoraca".

"NOP Ulcinja uspostavio je vezu sa NOP Crne Gore preko Skadra, jer smo bili odsječeni. Ali i taj put bio je ugrožen izdajom okupatorskih saradnika i pomagača kada su uhvaćeni i u Rijeci Crnojevića strijeljani Vaso Strugar i Savo Gašić", piše u arhivskoj građi o tome kako su pripadnici NOP-a iz Ulcinja stradali od neprijateljskih ruku.

Ulcinjani, navodi se, ne zaboravljaju ni strijeljanje nenaoružanih mladih ljudi u Bijeloj gori, zločin u školi Pistula kada su ubijena dva Albanca i dva Crnogorca, zločin na Bojani, bombradovanje grada kada je poginulo više od 50 stanovnika...

"Jezgro NOP-a na području Ulcinja činili su poznati borci i članovi koje su predvodili Boško Strugar, Vido i Božo Matanović, Andrija Bogojević, Vojo i Nikola Srzentić, Đorđije Kovačević, Zarija Janković, Niko, Đuro, Jovo i Stevo Đakonović, Blažo Mašanović, Radovan Ražnatović, Dragica Srzentić, Luka Knežević, Andrija i Blažo Petričević i mnogi drugi. Okupator je preuzimao niz akcija da suzbije taj otpor i u jednoj od njih, 28.12.1941, poginuo je naš neustrašivi borac Veljo Bogojević, nakon čega je došlo do napuštanja terena", naveo je Jančić u jednom od obraćanja borcima.

Dragica Srzentić ostaće upamćena jer je nakon Rezolucije Informbiroa ponijela Titovo "ne" Staljinu... Doživjela je duboku starost i preminula u 103. godini. O svemu tome, "Sloboda" bi mogla da priča i svjedoči kao ulcinjski svjetionik slobode...

Ratni put Ulcinjske čete od Kolašina, Krnova i Sarajeva do Zidanog mosta

Poslije kapitulacije Italije, grupa mojih sugrađana i ja, postali smo borci Ulcinjske čete Prvog bataljona Lovćenskog odreda. U većini slučajeva, borili smo se protiv domaćih izdajnika i italijanskih vojnika, a kasnije i Njemaca koji su nastupali iz Albanije, napisao je u svom tekstu u Glasniku SUBNOR-a Crne Gore iz 2005. Ulcinjanin Dušan Brajić.

Kada su saznali da će postati dio Sedme omladinske brigade, naveo je, njihovom oduševljenju nije bilo kraja.

"Njena istorija počeće istog dana kada smo i mi Ulcinjani stali pod njenu zastavu - Niko Đakonović, Drago Dragović, Jovan Gobović, Vido Đakonović, Rade Ivanović, Pavle Knežević, Mitar Mirović, Bogdan Perić, Vaso Radović, Idriz Tulić i ja. Među nama su bila tri skojevca", napisao je Brajić.

Naveo je da su borbe u Kolašinu, Beranama, Bijelom Polju, Mojkovcu, Krnovu, Sarajevu, pa preko Hrvatske sve do Zidanog mosta u Sloveniji, na njega ostavile snažne utiske.

"Najjači utisak ipak mi je ostao kada smo uništili četnički ‘gvozdeni’ puk na Krnovu".

Od te grupe Ulcinjana, poginuli su Pavle Knežević na Gradini kod Bijelog Polja, Mitar Mirović, puškomitraljezac, u borbi sa balistima i Jovan Gobović, takođe puškomitraljezac, koji je držao odstupnicu Četvrtom bataljonu u borbi sa balistima u Petnjici...

Zaustavio kamion i spriječio tragediju

Prije skoro dvije decenije, "Sloboda" je bila glavni "akter" nesvakidašnjeg incidenta kada je "spriječila" tragediju većih razmjera...

Kako su i "Vijesti" tada prenijele, jedan mještanin slučajno je ostavio kamion u leru na ulici koja vodi pored spomenika. Kamion je ubrzuo sletio sa puta i udario u "Slobodu"...

Gotovo vertikalno, nekoliko desetina metara ispod spomenika, istovremeno, otvoreni su bili ugostiteljski objekti...

( Samir Adrović )