Ako se ne liječe: Depresija i anksioznost oštećuju mozak

Istraživanja pokazuju da su psihički poremećaji loši za mozak. Od studije do studije rezultati nedvosmisleno pokazuju da klinička depresija i anksiozni poremećaji prave značajne promjene u ključnim oblastima mozga.

Ovo je konkretan i veliki problem za sve ljude koji pate od poremećaja raspoloženja ili anksioznih poremećaja. Kada je o depresiji riječ, uobičajeni simptomi uključuju promjene raspoloženja, ali i poteškoće u kognitivnom funkcionisanju – problemi u pamćenju stvari, poteškoće u donošenju odluka, planiranju, postavljanju prioriteta i preduzimanju akcije. Istraživanja koja uključuju tehnike za odslikavanje mozga (magnetna rezonanca) pokazuju da se ovi simptomi depresije mogu objasniti promjenama u specifičnim oblastima mozga, uključujući centar za memoriju (hipokampus), oblast za rješavanje problema (anteriorni cingularni korteks) i dijelu mozga za planiranje i izvršavanje aktivnosti (prefrontalni korteks).

Njemački istraživač Tomas Frodl je sproveo veoma važno istraživanje u kojem je poredio mozak osoba sa depresijom i onima bez depresije. Dok ih je posmatrao, uvidio je da ljudi sa depresijom imaju abnormalnosti u nekoliko oblasti mozga, za razliku od ljudi koji nemaju depresiju. Najviše promjena je primijetio u hipokampusu, cingularnom i prefrontalnom korteksu. Frodl je potom pratio obje grupe naredne tri godine i primijetio da se pojavljuju dodatna oštećenja (u dorzomedijalnom prefrontalnom, dorzolateralnom i orbitofrontalnom korteksu) kod osoba koji ne idu na neki od tretmana za depresiju, piše psihoterapeut Stefan Dimić.

Ovo samo po sebi zvuči depresivno, ali ne treba zaboraviti na fenomenalnu sposobnost mozga da se mijenja tokom cijelog svog životnog vijeka. Naime, po Frodlovim riječima „Ukoliko se na vrijeme započne tretman sa antidepresivima i psihoterapijom, možemo da preduprijedimo javljanje oštećenja na mozgu„. Isto tako, oštećenja koja su već nastala na mozgu se mogu, u određenoj mjeri, vratiti na pređašnje ukoliko se primijeni adekvatan tretman.

Istraživači takođe ukazuju na to koliko je ruminacija opasan proces. Ruminacija predstavlja pasivan i ponavljajući način razmišljanja, u kojem osoba može satima da razmišlja o uzrocima, posljedicama i simptomima negativnog osjećanja koje ima. Ovaj proces je tipičan za osobe sa depresijom, jer pogrešno misle da će na ovaj način riješiti neki svoj problem i da će tako stvari „leći na mjesto“.

Međutim, istraživanja pokazuju da ruminiranje ometa rješavanje problema i pogoršava raspoloženje, umjesto da ga poboljša. Dok osoba ruminira, aktivira joj se centar za strah (amigdala), a povećana izolacija od drugih ljudi će doprinijeti tome da se osoba manje uključi u aktivnosti koje joj pričinjavaju zadovoljstvo.

Postoje različiti vidovi liječenja depresije, a ono što je najbitnije jeste - potražiti pomoć na vrijeme.

( Vijesti online )