Radičević: Na poeziju se obraća pažnja više nego ikad

Crnogorske pjesnikinje Jana Radičević i Marija Dragnić predstavile su se na međunarodnom pjesničkom festivalu koji Kulturni centar Beograda tradicionalno organizuje od 2001. godine povodom Svjetskog dana poezije.

Svjetski dan poezije, 21. mart, ustanovio je UNESCO 1999. godine, a Kulturni centar Beograda dvije godine kasnije, u saradnji sa pjesnikinjom Dubravkom Đurić, oslanjajući se na sopstvenu i ukupnu tradiciju organizacije pjesničkih programa u Beogradu.

Ove godine, kao i svake prethodne, manifestacija nosi novi tematski predznak koji zajedno sa konceptom osmišljava drugi/a pjesnik/inja.

Urednica ovogodišnjeg programa je pjesnikinja i dramaturškinja Maša Seničić, a program je upriličen na onlajn profilima Kulturnog centra, od 21. do 23. marta.

Radičević za “Vijesti” prenosi utiske i detalje vezane za ovogodišnju manifestaciju.

"Cijeli projekat je zaista detaljno osmišljen, počevši od naslova ‘Papir kamen makaze’, izobličen iz igre našeg djetinjstva, preko broja učesnika koji je jednak broju kombinacija te igre, pa do izbora pjesama i scena u videima koji kao lajtmotiv imaju kamen. Sve je u savršenom dosluhu jedno sa drugim - urednica, mlada pjesnikinja i scenaristkinja Maša Seničić uradila je sjajan posao", poručuje Radičević.

Od nas se očekivalo da napravimo izbor pjesama koji se bavi pitanjima esencijalnog, kuće, porodice, bliskosti i sličnim temama. Ja sam za tu priliku odabrala pjesmu ‘vještica jede mene i brata’ koja priziva bajkovito, ali govori i o intimnim odnosima. No, to nije bio jedini preduslov... Za svaku od tri pjesme koje će biti objavljene u planiranoj e-publikaciji, trebalo je naći nepoetski tekst koji će sa njima činiti diptih. To je, čini mi se, bio najizazovniji dio, jer su tekstovi trebali da komuniciraju međusobno. Za one znatiželjne, video zapisi su dostupni na platformama Kulturnog centra Beograda”, nastavlja Radičević.

Zadatak da za festival poezije u Beogradu odabere poeziju koja se bavi pitanjima esencijalnog, doma, porodice, bliskosti i sličnim temama, nije joj teško pao, jer u tome i sama pronalazi polazne motive za svoje stvaralaštvo.

"U posljednje vrijeme razrađujem teme iz ciklusa pjesama kojim sam završila prvu zbirku, ciklus koji ja volim da zovem ‘porodični’. Sada to radim na malo drugačiji način, jer je u pitanju duga poema o vodi, koja će uskoro biti objavljena u Austriji. Ona je dio projekta u okviru moje rezidencije u Gracu, a koja će uključivati i vizuelni, odnosno multimedijalni dio, to jest performativno izvođenje", priča Radičević.

Pjesničko nadahnuće ne bi, kaže, nazvala inspiracijom i još pokušava da dokuči riječ koja bi stvaralačku potrebu adekvatno opisala...

"Ne bih rekla da je to inspiracija, zapravo mi se čini kao da ne postoji prava riječ koja dobro opisuje taj momenat koji se desi poslije dugog promišljanja i razrađivanja teme ‘u sebi’, ali potrebno mi je da mnogo čitam da bih mogla da pišem, a građa, motivi, pa i stil mi se nameću sami, diktira ih tema", ističe ona.

Radičević ističe da nas ovogodišnji Svjetski dan poezije podsjeća “na savremene pjesnike kojima ne treba da se okrećemo tek kad ih više ne bude bilo”.

“Zaista vjerujem da nijedna književnost ne može biti toliko zanimljiva kao ona koju pišu naši savremenici, ni jednu drugu ne možemo toliko dobro da razumijemo kao ona čiju vremensku liniju dijelimo. Čitaoci se često žale da u knjižarama nema nekih izdanja i da moraju da ih poručuju ili kupe kada odu preko granice. Ne treba da objašnjavam zakon ponude i potražnje - Svi u knjižare!”, poručuje pjesnikinja tim povodom.

Na pitanje kakav je položaj poezije u crnogorskom društvu danas, Radičević ističe da je zadovoljna trenutnim stanjem i dodaje da je evidentno najaktivnija “mlada književna scena”.

“Rekla bih da se na poeziju obraća pažnja više nego ikad. Tokom ovogodišnjeg Svjetskog dana poezije sam imala priliku da učestvujem na još jednom festivalu - POESIA 21 koji se organizuje u Moskvi, a koji je okupio mnogobrojne pjesnike iz cijelog svijeta, čak 350 i održao se onlajn putem. A to je opet samo dio savremene poezije koja se danas stvara... Književna scena u Crnoj Gori je takođe aktivna, posebno mlada književna scena, i posebno pjesnici, a rekla bih da djela i dolaze do svojih čitalaca”, sa zadovoljstvom priča ona i dodaje da se sloboda koju joj poezija pruža razgranava u mnoštvo različitih puteva - “koliko se pravih može povući iz jedne tačke - beskonačno mnogo”.

Pošto se beogradski festival premjestio u digitalni prostor, umjesto diskusija i tribina osmišljena je dijaloška e-publikacija, a uz urednicu programa, ko-autori na tom i video materijalu su snimatelj i direktor fotografije Marko Milovanović i illustrator i grafički dizajner Srđa Dragović.

Manifestacija se ove godine oslanja na dječiju igru “Papir kamen makaze” koja se “zasniva na nehijerarhijskom cikličnom sistemu, sa devet mogućih kombinacija poteza”. Upravo toliko mladih autora i autorki, koji stvaraju na istom jeziku, ove godine predstaviće se kroz svoje stihove, a to su, pored crnogorskih predstavnica i: Đorđe Ivković iz Srbije, Marija Dejanović iz Hrvatske, Tomislav Augustinčić iz Hrvatske, Radmila Petrović iz Srbije, Alen Brlek iz Hrvatske, Vladana Perlić i Anita Pajević iz Bosne i Hercegovine.

“Video-zapisi koji čine ovaj onlajn događaj zamišljeni su kao intervencija, ne kao ilustracija. Budući da nismo u mogućnosti da autore i autorke pozovemo na gostovanje, pojedinačni snimci napravljeni su za po jedan rad svakog od njih, a ovi audio-vizuelni materijali deo su programa kao odgovori na pesme, umesto da budu tek njihov prikaz/odraz. Imajući u vidu da se slika snima odvojeno, te da će pjesnici biti prisutni glasom i tekstom (ne i glavom/tijelom), Svjetski dan(i) poezije se na izvijestan način neposredno bave kretanjem i udaljenošću: oprostoravanjem poezije i njenom asocijativnom materijalizacijom", piše u obrzloženju organizatora.

Konceptom ovogodišnjeg programa pomjeramo kontekstualnu granicu čitanja pjesama regionalnih autora, doživljavajući njihove radove kao cjelinu dosljednu u namjeri postavljanja pitanja, iako ne nužno po pitanju stila ili motiva. Svaki video ima i titl na izvornom jeziku, radi lakšeg praćenja teksta", kažu organizatori.

Italijanski institut za kulturu u Beogradu pružio je dodatnu podršku ovogodišnjoj manifestaciji, pa će se predstaviti i tri mlade italijanske pjesnikinje, Đulija Martini, Alma Spina i Beatriče Kristali čija će poezija prvi put biti prevedena na srpski jezik, “posebno za ovu priliku”, dodaju organizatori.

Autorke će poslati svoje snimke čitanja i predstavljanja koji će gledaocima takođe biti dostupni sa titlovima.

Čitav program/sadržaj manifestacije biće dostupan na Jutjub kanalu Kulturnog centra Beograda i na njihovoj Fejsbuk stranici.

Poezija je nepregledno polje

Jana Radičević rođena je 1997. u Podgorici. Studije germanistike završila je na Filološkom fakultetu u Nikšiću, a kao studentkinja je boravila na razmjeni na univerzitetima u Marburgu i Gracu.

Njena prva zbirka poezije “ako kažem može postati istina” objavljena je 2019. godine u izdanju Partizanske knjige.

“Tako je, zbirka je objavljena 2019. i danas su mi iz izdavačke kuće javili da je tiraž rasprodat, što me je vrlo obradovalo. Na poeziju i njene tokove sam uvijek gledala otvoreno. Nepregledno je polje pa je ‘pomamno’ istražujem, a ona mi iznova pokazuje ‘kako to može’”, kaže Radičević “Vijestima”.

Ona je i najmlađa dobitnica godišnje literarne stipendije “Writer of the City of Graz” za 2020/21. koju svake godine dodjeljuje grad Grac.

Članica je književne grupe Forum mladih pisaca koja se okuplja u podgoričkom Kulturno-informativnom centru “Budo Tomović” od 2015. godine.

Za svoj ciklus pjesama “Megalodon Lantimos” osvojila je drugu nagradu na konkursu “Ulaznica” 2017, a bila je finalistkinja više književnih konkursa.

Uvrštena je u izbor za prevod na njemački jezik na konkursu Vrijeme (bez) utopije. Mreža mladih pisaca, projekta koji je podržan od DAAD-a, a u najavi su i prevodi na engleski, francuski, slovenački i grčki.

( Jelena Kontić )