Sve su epidemije različite, samo ljudi ostaju isti
“Noći kuge” od juče je u prodaji u knjižarama u Turskoj
Novi roman turskog nobelovca Orhana Pamuka od juče je u prodaji u knjižarama u njegovoj otadžbini, u izdanju kuće YapiKrediYayinlari.
“Noći kuge” nastale su, prema riječima autora, tokom minule četiri godine i govore o epidemiji iz 1901. godine, vremenu bubonske kuge, takozvane treće pandemije kuge, koja je u Aziji odnijela milione života.
“Zahvaljujući ‘Noćima kuge’, romanu koji pišem, novinari i ljudi iz mog okruženja mi u posljednja dva mjeseca neprekidno postavljaju pitanja o prošlim epidemijama. Najčešće me pitaju ima li sličnosti između pandemije korona virusa i epidemija kuge i kolere u prošlosti. Ima, i to mnogo. Ali slični mikrobi i virusi nisu razlog što epidemije opisane u istoriji i književnosti međusobno liče, suština je, po mom mišljenju, to što se mi, ljudi, uvijek isto ponašamo”, napisao je Pamuk u eseju pod naslovom “Čemu nas mogu naučiti romani o velikim pandemijama” za “Njujork tajms” u aprilu 2020. u jeku prvog talasa pandemije.
Poricanje je prva najvažnija stvar koja se ponavlja u svim epidemijama i pandemijama, smatra turski književnik.
“A prvo pravilo je, čini se, to da države i lokalne vlasti nikada ne reaguju na vrijeme. Da bi se epidemija na početku mogla poricati, isprva se manipuliše riječima i brojevima. U ‘Godini kuge’, najedukativnijem djelu o kugi i ponašanju čovjeka, Danijel Defo piše kako su unezvijerene londonske vlasti po izbijanju epidemije 1664. godine, u namjeri da prikažu manji broj smrtnih slučajeva od zaraze, naložile da se neke druge, izmišljene bolesti upisuju kao uzrok smrti u pojedinim kvartovima. Alesandro Manconi, pak, u svojim ‘Vjerenicima’, možda najrealističnijem romanu o milanskoj kugi iz 1630. godine, staje na stranu ozlojeđenog stanovništva i piše da se, uprkos svim prefektovim upozorenjima, opasnošću niko nije bavio, štaviše, da jedan princ nije htio da otkaže slavlja povodom svog rođendana. Razloge zbog kojih se zaraza brzo širi Manconi navodi s mudrošću koja u sjećanje priziva današnju situaciju: nedovoljnost zabrana i naredbi, ležernost u njihovom sprovođenju i ravnodušnost stanovništva”, zapisao je tada Pamuk.
( Nina Vujačić )