Crna Gora bez odgovora na požare i sječu stabala

Crna Gora se, kada su u pitanju planine, zaista ima čime pohvaliti, počev od toga da je to jedina zemlja u svijetu koja u svom imenu ima riječ "gora", pa do toga da 60 odsto teritorije države čine brdsko-planinska područja na visini iznad 1000 metara. One su, međutim, izložene ogromnim pritiscima, prije svega zbog klimatskih promjena, prekomjerne sječe šume i planiranja izgradnje velikog broja malih hidroelektrana.

Da su planine ugrožene i na globalnom nivou govori i moto ovogodišnjeg 11. decembra, Međunarodnog dana planina: "Planine pod pritiskom - klima, glad, migracije".

"Crnogorske planine su najljepše, najimpresivnije i najdivljije planine dinarskog planinskog masiva. U Crnoj Gori postoji više od 250 planinskih vrhova čija visina prelazi 2000 metara", kazao je "Vijestima" predsjednik Planinarskog saveza Crne Gore (PSCG) Dragan Bulatović.

On navodi da su na primorju najpoznatije planine Orjen, Lovćen i Rumija, u središnjem dijelu izdvajaju se Garač, Kamenik, Prekornica, Golija i Njegoš planina, a najljepše i najimpresivnije crnogorske planine nalaze se u sjevernom i sjeveroistočnom dijelu zemlje, počev od Maganika, Moračkih planina, Komova, Bjelasice, Sinjavine, Dumitora i nedovoljno istraženih Prokletija.

"Te planine skrivaju ogromno bogatstvo, spektakularne pejzaže, izazovne kanjone, čarobne vodopade, brojna lednička jezera, bogate su još uvijek šumama i sočnim pašnjacima", kazao je Bulatović. On, međutim, kaže da su planinari svakodnevno svjedoci da su planine izložene različitim vrstama devastacije, počev od pretjerane sječe šuma, nelegalne gradnje na najatraktivnijim lokacijama, pa do prirodnih uticaja, kao što je erozija.

"U posljednje vrijeme je aktuelno da su sve više ugroženi planinski vodotoci, na kojima je planirana izgradnja velikog broja malih hidroelektrana. Ako se to bude odvijalo po tim planovima i sa takvom dinamikom izazvaće negativne efekte po te krhke eko sisteme. U pitanju su oskudni vodotoci koji većim dijelom godine raspolažu sa malom količinom vode, pa se na njima ne mogu graditi protočne elektrane koje ne bi pravile veliku štetu okolnim ekosistemima, već se voda sprovodi podzemnim cijevima više stotina metara, rječna korita ostaju suva, a ti ekosistemi nestaju", kazao je Bulatović. Planine su i prvi indikatori klimatskih promjena.

“Posljednjih godina je malo snijega na planinama, što je problem za funkcionisanje skijališta. Planine su izložene brojnim hazardnim situacijama, kao što su ljetošnji veliki požari u crnogorskim planinama koje su uništile veliki broj šumskih područja. Crna Gora nije imala odgovor na taj izazov i ti požari skoro i da nisu gašeni", kaže Bulatović. On navodi da je boravak u čistoj i netaknutoj prirodi, bavljenje nekim vidom rekreacije ili ekstremnih sportova u planinskim područjima jedan od svjetskih megatrendova koji se sve više reflektuje i u Crnoj Gori.

"Najveće interesovanje rekreativaca i planinara na primorju vlada za Orjen i Lovćen, a na sjeveru za Durmitor koji ima najdužu tradiciju planinarenja. Tu su Prokletije, Komovi, Bjelasica i Sinjavina. One su, ujedno, i planine koje imaju i najbolju infrastrukturu. Od pojedinačnih staza, najpopularnija je ona u kanjonu Mrtvice, koja je od aprila do juna izuzetno posjećena", kazao je Bulatović .

Za njihovu bolju valorizaciju, kako navodi, potrebno je imati uređene i obilježene planinarske staze, planinarske domove, kuće i skloništa.

"Crna Gora je tu odmakla u odnosu na zemlje regiona. Imamo Zakon o planinskim stazama, kao i Nacionalnu mrežu planinarskih staza u kojoj je definisano oko šest hiljada kilometara staza za planinarenje i planinski biciklizam, različite namjene i nivoa, težine i zahtjevnosti. Za sada imamo potpuno uređenih oko 1.300 kilometara staza, koje su raskrčene, prohodne, obilježene standardnim markacijskim oznakama i signalizacijom", kazao je Bulatović.

Crna Gora ima i dvije planinske transverzale. Jedna je Primorska koja se proteže od Orjena preko risansko-peraških brda i kotorskih strana prelazi na Lovćen, pa preko Paštrovačke gore i Sutormana do Rumije i završava na Lisinju iznad Bara.

"To je jako interesantna staza za ljubitelje planina, posebno ljubitelje dugih distanci. Druga transverzala je poznata pod imenom Planinama Crne Gore - CT1, koja je uspostavljena još osamdesetih godina prošlog vijeka i povezuje planine Kučke krajine, preko Komova, Bjelasice i Sinjavine sa Durmitorom. Osim navedenih, poznate su i staze “Via Dinarica” i “Vrhovi Balkana”, kao i druge staze lokalnog nivoa", pojasnio je Bulatović.

On je naveo da je planinarenje aktivnost koja pruža bezbroj radosti i uživanja u druženju sa drugim ljudima i sa prirodom, ali da odlazak u planinu može biti i krajnje opasno i traumatično iskustvo, jer planine kriju brojne opasnosti.

“Planine su udaljena područja, nepristupačna, sa oskudnom infrastrukturom, slabim komunikacijama, gdje pomoć teško i sporo stiže. Zato svi koji odlaze u planine treba to da čine na organizovan način. Najbolje je da se učlane u neki od planinarskih klubova, kojih u Crnoj Gori trenutno ima 46 i da prođu obuke za sticanje odgovarajućih znanja i vještina. Godišnje članarine su simbolične i iznose između 10 i 20 eura. Takođe, treba da vode računa da svoje želje usklade sa realnim mogućnostima i sa stanjem na terenu. Za bezbjedno kretanje u planinskim područjima neophodno je imati fizičku kondiciju i odgovarajuća znanja i vještine, a najbolje je ići postupno, korak po korak - od lakših prema težim turama", kazao je Bulatović.

Njegov ključni savjet je da u planinu nikada ne treba ići sam.

U novembru osnovana i evropska planinarska asocijacija u Minhenu

Možda zvuči nevjerovatno, ali Evropa do sada nije imala svoju krovnu planinarsku asocijaciju. Ona je osnovana 25. novembra u Minhenu, a PSCG je je jedan od osnivača Evropske planinarske asocijacije (EUMA).

"Krovnu asocijaciju su osnovale planinarske asocijacije iz 25 evropskih zemalja, među kojima je i PSCG. Skupština je odlučila da sjedište Evropske planinarske asocijacije EUMA bude u Briselu. Novoosnovana asocijacija ima preko dva i po miliona članova. Ujedinjeni evropski planinari će lakše i efikasnije sarađivati sa Evropskim parlamentom, Evropskom komisijom i drugim institucijama EU i tako snažnije uticati na donošenja odluka koje se tiču planina i zaštite planinske prirode”.

( Dejan Peruničić )