Kako sačuvati glas razuma?

Svjedoci smo rastućih tenzija u društvu i podjela koje sve više, kako vrijeme odmiče, stvaraju nezdravu i napetu atmosferu za život u Crnoj Gori i uzrok su rastućeg nezadovoljstva većine građana u kontinuitetu. Sve to u haosu izazvanom pandemijom korona virusa, koja traje evo godinu, bez jasnih naznaka kada bi mogla da popusti i prođe, da možemo da „dišemo“, funkcionišemo kao ranije.

Nedavni incident u Bijelom polju, kada je napadnut i pretučen novinar Sead Sadiković, opominje da stanje u društvu postaje opasno i ne liči da će se tenzije brzo smirivati.

A rastuće tenzije i nezadovoljstvo u jednom trenutku mogu preći granicu i prerasti u sukobe i nemire. U tom slučaju, bez obzira na ishod i na eventualnog „pobjednika“, svi građani bi bili na gubitku. Zato je na svakom građaninu i građanki obaveza da učini da do toga ne dođe. Svako bi morao da doprinese smirivanju tenzija i obuzdavanju mržnje prema drugima („suprotnoj strani“), da smanji emocije, da ne čini štetu, uvrede, diskvalifikaciju neistomišljenika itd. Ili ukratko: da ne širi zlo i ne promoviše mržnju.

Ali kako postići to, u svakodnevnom otimaju i borbi za vlast? I jedni i drugi moraju da dokažu da ovi drugi ne valjaju, jedni da bi se vratili na vlast drugi da bi opstali na vlasti. Ima i oni treći, kojima ne valjaju ni vlast ni opozicija, i koji bi htjeli apsolutnu vlast ali samo za sebe. Najnižim i najprljavijim uvredama diskvalifikuju „suprotna mišljenja“ da bi ostvarili taj svoj cilj. Zar bi taj i takav cilj, ako se dostigne, bio u interesu građana Crne Gore? Zar bi iz zla i mržnje, u bilo kom obliku i sa bilo koje strane dolazili, mogla da se kreira zdrava i pravedna građanska vlast i država? Naravno da ne bi, i građani imaju odgovornost i obavezu da se to ne desi.

Šta nam je činiti kako bismo prevazišli ovo nezdravo stanje u društvu? Kako izaći iz haosa mržnje i rastućih tenzija i stvoriti uslove da Crna Gora bude jedno srećno i zadovoljno društvo, visoko na ljestvici zemalja po mjerilima sreće i demokratije? Ako je stav jedne političke grupacije, i bukvalno: ili ćemo mi biti na vlasti ili Crna Gora neće postojati. Ili druge: ili će biti onako kako mi hoćemo ili nema vlasti, tj. rušimo Vladu.Kako?

Lokalni izbori u Nikšiću su pokazali da se većina građana opredjeljuje između ove dvije „ili-ili“ opcije. Građanski pokret URA, koji ne pripada „ili-ili“ opcijama, ili SDP koji formalno ne pripada jednom od dva „ili“ (ali ga kopira) iskusili su da nije zahvalno biti nezavisan i slobodan politički subjekat u trenutnim, napetim i ostrašćenim političkim prilikama u Crnoj Gori. I ujedno su dokaz da kvalitet i razum nisu prioritet za građane Crne Gore (na primjeru Nikšića), u manjini su, dok prednost imaju “ili-ili” opcije koje nose veliku količinu negativne energije prema suprotnoj političkoj strani.

I upravo je to problem, i potencijalna opasnost za ovo društvo. Zato se mora djelovati preventivno i na vrijeme, sada, odmah, da se ne pređe granica tolerancije, da „kap ne prelije čašu“.

U takvoj situaciji možda je jedino i najbolje rješenje dobar i odgovoran lider, koji će da izvede narod na pravi put i sačuva ga od iskušenja i zla. Ali kako prepoznati i odabrati lidera, da mu se vjeruje, da je on taj pravi, da može da nas izbavi iz ovog stanja tenzija i napetosti, koje traje i koje se ne predaje. Možda ono, iskonski i biblijski: poznaćeš ga po djelima svojim… Po djelima, ne po riječima, zapamtite to, konačno.

Prvo i osnovno što nam je činiti je da se suočimo sa stvarnošću i realnošću, tj. istinom: Crna Gora, ovakva kakvu sliku danas šalje u svijet, ne može u Evropsku uniju. A to znači da ne može da napreduje, da se razvija, da građani žive bolje i srećnije. Prevelike su tenzije u društvu i previše je negativne energije. Hajde da nađemo načina da se to prevaziđe i suzbije, da bi ova država mogla da krene naprijed. Hajde da se ujedinimo (svi koji žive u Crnoj Gori) na strani dobra, ne na strani zla. Hajde da dokažemo da smo vrijedni toliko da možemo da doprinesemo da dobro nadjača zlo. Hajde da dokažemo svijetu i Evropi da smo pametni, da znamo da pravimo razliku između onog što je dobro i onog lošeg, za nas same.

Nema drugog puta za prevazilaženje ovog stanja, jedini da opstanemo kao država i narod.

To ćemo postići samo i jedino ako prepoznamo i podržimo glas razuma i obuzdamo tenzije.

( Goran Đukanović )