Šest porodica moraće da se iseli iz zgrade u budvanskom Starom gradu: Ključeve vraćaju nakon tri decenije

Stavljena je tačka na petnaestogodišnji sudski spor

41465 pregleda35 komentar(a)
Stari grad Budva, Foto: Vuk Lajović

Šest porodrica moraće da iseli iz stanova u zgradi u budvanskom Starom gradu u kojoj žive 30 godina nakon što je Vrhovni sud potvrdio presudu da je milionski vrijedna nekretnina vlasništvo kompanije “V&V Investment Group“, bivšeg “Montenegroprometa”.

Time je stavljena tačka na petnaestogodišnji sudski spor koji su pokrenuli bivši radnici “Montenegroprometa“ i njihovi nasljednici, Aljo Smailagić, Živanka Latovljev, Zagorka Baljević, Aleksandar Jovanović, Ranko Matović i Milutin Đukić, zahtijevajući da se upišu kao suvlansici šest uglavnom jednosobnih stanova.

I dok oni tvrde da su im egzistencija i životi dovedeni u pitanje, iz “VV investment Group” ističu da su im u više navrata nudili rješavanje stambenog pitanja.

Tvrde i da mnogi od radnika i njihovih nasljednika imaju riješeno stambeno pitanje i da ne žive u stanovima, te da je “proces bio zapravo njihov pokušaj da prisvoje tuđu imovinu“.

Zgrada u Starom gradufoto: Vuk Lajović

“Činjenica je da mi stanari tu živimo preko 30 godina i da je ‘V&V Investment Group’ svjesna da nije vlasnik stanova, jer je sadašnjem i tadašnjem rukovodstvu poznata činjenica da odlukom Upravnog odbora od 5. aprila 1999. stambeni dio te zgrade je izuzet iz imovine preduzeća i naloženo je da se vrati u radnički fond gdje je i pripadao i ranije, prije zemljotresa 1979. godine, za šta postoje i pisani dokazi. Mi stanari smo uložili značajna materijalna sredstva, za šta takođe postoje i dokazi u nalazima vještaka koje su uvažili svi sudovi od prvostepenog do Vrhovnog suda. Uložena sredstva su od 48 do 53 odsto vrijednosti stanova. Pomenuti stanovi su imali samo spoljnu fasadu, konstruktivne zidove i međuspratnu ploču”, tvrde stanari u otvorenom pismu, podsjećajući da je Upravni odbor Fonda za razvoj RCG 26. februara 1999. donio zaključak da se stambena zgrada izuzme iz imovine preduzeća i da stanari ostvare svoja prava u skladu sa zakonom o etažnoj svojini.

“Istom odlukom je naloženo službi računovodstva da izvrši odgovarajuće uknjiženje prilikom usvajanja nove procjene vrijednosti. Fond za razvoj svojim pismom 2. marta 1999. daje saglasnost o pretvaranju djela zgrade u stambeni dio i mogućnost prodaje radnicima. Rješenjem od 21. decembra 2000. formirana je komisija za razgraničenje stambeno-poslovnog objekta. Iz ovoga se može konstantovati da mi radnici firme nijesmo bespravno uselili u sporne stanove i da svi dokazi jasno govore da smo imali dogovore za useljenje i adaptaciju. Tome ide u prilog i rješenje od 9. janura 1990. kojim se jedan od stanova dodjeljuje Milutinu Đukiću, a iz čega se vidi da su slučajevi u sprezi jedan sa drugim, jer smo se svi mi stanari u kontinuitetu niz godina obraćali firmi da otkupimo stanove sa tada važećim zakonom o etažnoj svojini”, navode stanari i dodaju da je očigledno namjera firme “Montenegropromet“ da iz nekoga razloga ne riješi njihovo stambeno pitanje.

Tvrde da Vrhovni i Viši sud nijesu uzeli u obzir da povređuju “pravo na dom“ koje je garantovano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.

“Sudovi se miješaju u naše ‘pravo na dom’, naime u molbi koje je tadašnje rukovodstvo poslalo Savjetu za privatizaciju 10. januara 2001... konstatuje se da je skupština akcionara na sjednici 24. marta 1999. donijela odluku da se dio poslovnog prostora vrati u stambeni fond i omogući kupovina stanarima. Kako nam do danas nije omogućena kupovina tih stanova, a za šta smo imali legitimno pravo, napravljen je propust države, tadašnji ‘Montenegropromet-Budva’ bio je u državnom vlasništvu, što su Viši i Vrhovni sud zanemarili jer se to vidi iz molbe da se traži dozvola od savjeta za privatizaciju. Samim tim i preinačenjem presude Osnovnog suda došlo je do miješanja ovih sudova u ‘pravo na dom’”.

Ističu da su ispunjeni i zakonski uslovi za “primjenu instituta redovnog održaja” - “da se savjestan držalac nepokretne stvari na koju drugi ima pravo svojine, stiče pravo svojine na tu stvar održajem preko 10 godina”.

“Važno je i istaći da smo mi stanari imali mirnu i savjesnu državinu u nizu od preko 30 godina. ‘Montenegropromet’ nas nije ometao da mi i dalje živimo u tim stanovima i plaćamo komunalije. Na kraju smo dobili presudu Višeg suda 19. januara ove godine u kojoj se između ostalog navodi da smo u skladu sa adaptacijom stanova i njihovim korišćenjem i u skladu sa tim bili u mogućnosti da na zakonit način, zaključenjem kupoprodajnih ugovora, steknemo vlasništvo na stanovima, što nijesmo učinili, pa je naš svojinski zahtjev u drugoj sudskoj proceduri pravosnažno odbijen kao neosnovan”.

Navode da su više puta tražili da otkupe stanove, kao i da se procedura u vezi sa raspodjelom dovede do kraja, ali da to nikada nije urađeno.

“I to ne našom krivicom. Zašto je čitava procedura stopirana je pitanje za istražne organe, kao i pitanje provjere čitavog procesa privatizacije. Svi dokazi nedvosmisleno dokazuju da je na nas, šest porodica, izvršeno protivpravno nasilje koje trpimo sve vrijeme trajanja sudskog spora. U toku 2020. godine, u punom jeku pandemije i ekonomske krize, isključena nam je struja u trajanju od 9 mjeseci. Dva puta je sudija Osnovnog suda u Kotoru donosio rješenje da nam se isključi iako je vijeće sudija imalo stav da se uključi do okončanja spora. Tek Viši sud donosi rješenje da se struja uključi. Poslije 9 mjeseci! Jasno je da je naša egzistencija dovedena u pitanje pa i životi, jer je većina nas u zrelim godinama i narušenog zdravlja bez mogućnosti da na drugi način riješimo naše stambeno pitanje, time i našu životnu egzistenciju”, zaključuju stanari.

Iz kompanije “V&V Investment Group“ “Vijestima“ je dostavljena kompletna dokumentacija kao i presude sudova kojima dokazuju da su oni vlasnici nekretnine, ali i da su sve vrijeme nudili stanarima rješavanja stambenog pitanja.

Podsjećaju da je Viši sud 22. februara 2019. odbio zahtjev radnika da se upišu kao suvlasnici stanova.

Ističu da su nakon dobijene pravosnažne presude uputili dopis zastupnicima stanara kako bi pronašli rješenje u obostranom interesu.

“Ni na tu našu inicijativu nije bilo odgovora, pa smo bili prinuđeni da pokrenemo novi sudski postupak za njihovo iseljenje... Nije bez značaja ni činjenica da većina od ovih lica ima riješeno stambeno pitanje i da je cjelokupan ovaj proces bio zapravo njihov pokušaj da prisvoje tuđu imovinu. Kako tada, tako i danas, iako imamo sve presude u našu korist, opet ističemo da smo spremni, da u datim okolnostima, pronađemo najpovoljnije rješenje za sve učesnike u ovom decenijskom postupku“.

Navode da su sudovi potvrdili da je “jedini vlasnik stanova kompanija V&V Investment Group“, i da su nakon toga pokrenuli sudski postupak za iseljenje “navedenih lica iz nezakonito uzurpiranih stanova”.

Nijesu htjeli nove stanove na Lazima

Iz “V&V Investment Group” tvrde da su sve vrijeme stanarima nudili mirno rešavanje spora, ali i rješavanje stambenog pitanja na drugoj lokaciji.

Ističu i da im je 2008. nuđeno da usele u nove stanove u zgradi na Lazima, ali da su to odbili.

“Očigledno je da se ovim licima lokacija Lazi, u poređenju sa Starim gradom, učinila manje atraktivnom. Oni su to odbili i upustili se u dokazivanje nedokazivog - da su vlasnici stanova koji se oduvijek vode kao imovina firme V&V Investment, što potvrđuje i izvod iz katastra, kao i potvrde o plaćanju poreza na imovinu za sve ovo vrijeme“, navode iz kompanije, uz dokaz da su godinama plaćali porez na nepokretnost.