Čovjek koji je zabio nož u leđa Fidelu Kastru: Priča o najvećem kubanskom izdajniku

Giljermo Rigondo je najveći i najbolji aktivni kubanski bokser, ali njegovi zemljaci i njegova najbliža porodica neće večeras moći da ga bodre, ni uživo, ni u svojim domovima, dok se bude borio sa Vasilom Lomačenkom pod svjetlima Medison skver gardena za titulu profesionalnog prvaka svijeta u velter kategoriji, verzija WBO.

Rigondo, u svijetu boksa poznat i kao Šakal, jedan je od najpoznatijih kubanskih disidenata, čovjek koji je od ljubimca nacije i Fidela Kastra lično, postao jedan od najvećih, ako ne i najveći kubanski izdajnik svih vremena.

Dvostruki olimpijski šampion, iz Sidneja 2000. i Atine 2004, nekada slavljen poput Teofila Stivensona i Feliksa Savona, prije osam godina prebjegao je iz Kube u Ameriku, u potrazi za boljim životom i – svjetskom slavom.

Tek je, međutim, na pola puta do cilja. Živi bolje nego u Havani, a što se tiče slave, moglo bi se reći da je – poštovan od svih, ali poznat samo rijetkima, onima koji plemenitu vještinu ne posmatraju samo kroz glamur Las Vegasa i MGM Grand arene.

„On je možda i najtalentovaniji bokser, koga sam ikada vidio“, tako o Rigondou priča Fredi Rouč, čovjek koji je trenirao 27 svjetskih šampiona, Manija Pakjaa i Oskara de la Hoju, između ostalih.

Giljermo Rigondo je kasno stigao na najveću scenu, ako se za nekoga ko je dva puta bio olimpijski šampion, a u amaterskoj konkurenciji ostvario 463 pobjede, uz 12 poraza, može reći da nije bio na vrhu.

Želio je, međutim, više od toga, želio je bijeg iz siromaštva, pa je 2007. godine, sa kolegom iz kubanskog bokserskog tima Erislandijem Larom pokušao da iskoristi odlazak na Panameričke igre u Brazil da se više nikada ne bi vratio na Kubu.

Bijeg nije uspio, pričalo se da su Rigondo i Lara uhvaćeni dok su prerušeni u žene pokušali da prevare brazilsku policiju, prilikom prelaska granice.

Vraćeni su u domovinu, na milost i nemilost vlastima. Kastro je bio neumoljiv, na TV ekranima su se danima vrtjele njegove riječi upućene Rigondou:

„To što je on uradio je isto kao kada vojnik napusti bojno polje. On je izdajnik i dezerter“.

Na Kubi se priča da su Savon, Stivenson i Rigondo bili jedini bokseri, a ta zemlja ih je dala bezbroj vrhunskih, koje je El Komandante pozivao u svoj dom, večerao i družio se sa njima. Rigondoov pokušaj bijega bio je nož u leđa Kastru i Kubi.

„Šta je milion dolara spram ljubavi osam miliona Kubanaca“, odgovorio je svojevremeno Teofilo Stivenson Donu Kingu na ponudu da organizuje borbu sa Muhamedom Alijem.

Rigondo je bio drugačiji od Stivensona...

„Znam ljude koji su odobravali moju odluku, ali oni su morali da šapuću o tome. Oni drugi su govorili glasno o mojoj izdaji“, ispričao je nedavno Rigondo.

Njegova kazna je bila – izolacija. Izbačen je iz olimpijskog tima za Igre u Pekingu, zabranjeno mu je bavljenje boksom, od šampiona postao je čovjek koga su svi izbjegavali.

Njegova želja za bjekstvom je, međutim, postala još veća, pa je 2009. pokušao ponovo i, ovoga puta, uspio.

U iznajmljenom brodiću, sa još 30-ak muškaraca, žena i djece, isplovio je iz zaliva blizu grada Pinar del Rio, prošao uzburkane i ajkulama prepune vode Meksičkog zaliva, iskrcao se u Kankun i konačno prešao granicu...

Platio je visoku, možda i previsoku cijenu – ostavio je suprugu i sina, oca i majku, cijelu porodicu. Od tada ih nije vidio...

„Nedostaju mi, ali morao sam da uradim to, i oni to znaju“, kaže Rigondo, koji pronalazi načine da im od novca, koji zaradi od boksa, a koji sada nije mali, obezbijedi normalne uslove za život na Kubi.

„Giljermo je imao automobil na Kubi, ali nije imao novca za benzin. Jedva je njegova porodica uspjevala da se prehrani. Prodao je jednu olimpijsku medalju za 200 dolara. Od tog novca mogao je da živi nekoliko mjeseci“, ispričao je njegov agent Geri Hajd, koji je, navodno, organizovao i platio krijumčare da Rigondoa izvuku sa Kube.

„Bilo bi lijepo kada bih mogao da dobijem novu“, kazao je Rigondo.„To su lijepe uspomene. Rado se sjećam tih dana“.

Nedugo po dolasku u Majami, Rigondo je počeo svoju profesionalnu karijeru.

Od 2009. je imao 17 borbi, pobijedio u svakoj od njih, a od 2010. je šampion u bantam i super-bantam kategoriji, u WBO verziji.

Duel sa moćnim i osam godina mlađim Ukrajincem Lomačenkom, koji je, poput njega, u profi-ring došao nakon dominacije u amaterskom i dvije zlatne olimpijske medalje (Peking 2008. i London 2012), najveće iskušenje za nekadašnjeg kubanskog izdajnika, a sada velikog američkog šampiona.

Biće to prvi međusobni duel za profi-titulu dva dvostruka olimpijska šampiona i, po mnogima, najbolja amaterska borca 21. vijeka.

„Svi su željeli ovu borbu. I dobili su je. Znam ko je Lomačenko, ali ne znam kakve su njegove vještine. Znam šta ja mogu i to ću donijeti u ring“, rekao je Rigondo.

( Aleksandar Radović )