Koliko para, toliko poštenja

"Može li sudija sa platom od 650 eura da sačuva moralnost? Ne može!" Vrhovni sud CG (predsjednica)

Zaista, kako obrazložiti potrebu da ti plata bude veća. U državi koja svakim danom u svakom pogledu napreduje. Ili makar njena oligarhija. Tu se putuje po bijelom svijetu, pohađaju teretane i SPA centri, bazeni zimi, planine ljeti. Evropa i okolina. Voze se pritom snažna vozila sa pogonom na sva četiri točka. Sve je to dostupno savremenom državotvorcu. Bez da participiraju činovnici jednog od nosećih stubova države.

Državu vode oni koji u svemu tome bezgrešno uživaju, bez straha da će kome nauditi ili ugroziti porodični budžet - rahatluku ni'đe kraja nema. A Sud zna za jadac, pak objavljuje: „I tata bi sine, i mi volimo državu“. Dok Sudstvo bdije nad bezbjednošću vlastele, da uživaju bez bojazni u svojoj državi, da ih nitko bez najave ne uznemirava ili dosađuje državnim udarom i sl. Sudstvo čuva i glanca moral podoban postojećem stanju, do besprekornosti njegove, samo da ovaj rahatluk potraje do kraja vremena.

Noseći stub (suverene) države

Sud opominje da osim ljepote i mladosti vlastodržaca, koji su neprolazni, valja održavati, njegovati i treći, po nekima ključni, stub države. A to je kao što svi znamo, i kao što je u samoj najavi AB revolucije istaknuto - poštenje. Ono što takođe znamo, ali gubimo iz vida ponekad, da za poštenje garantuje Vesna Medenica, lično i institucionalno. Što bi npr. bilo, ili, što bi ostalo od poštenja vladajuće garniture, režimskih tajkuna i glasača napose, ako bi Sud počeo da, poput ostalih slabo plaćenih radnika u tajkunskom sektoru, bjesomučno radi sedam dana nedjeljno, bez praznika, subote, nedjelje i sa godišnjim odmorom u trajanju od 5 (pet) dana?!

Sudski trudbenici tolerišu skromnu platu i ništa ne preduzimaju povodom poštenja vlasnika ove države. Zacijelo usljed straha od da će ih poslodavac i gospodar njihovih sudbina izručiti tajkunima, da tamo čuvaju poštenje. Državni tajkuni tamo - tajkunska država 'vamo - Sudu i trudbenicima njegovim ne preostaje bogatstvo mogućnosti. Mogu tek, ispod glasa, da dozivaju poštenje poslodavca. Male su šanse da će ih ganuti. Sluga Jernej i njegovo pravo.

Vrhovni sud bogme zbori

Značenje izjave iz Vrhovnog suda valja tražiti u konotacijama, lavirintima partijske države i palanačke filosofije morala. Moralnost kao odanost i poslušništvo. I nagrađivanje po tom osnovu. Sjetimo se da je bivša Vrhovna državna tužiteljka svojevremeno izjavila da i podzemlje ima svoj moral za koji ona ima razumijevanje. Jer se temelji na sličnim premisama i principu subordinacije.

Sud i sudionici ove države imaju svoj moral, a taj se sastoji u bespogovornoj službi partiji na vlasti - dok se krčmi narodna imovina. Sud ima svoju delikatnu ulogu u tom procesu: davanje garancija za poštenu rabotu izvođača radova i poslenika AB revolucije. Za ove pare, poručuje Sud, mi više nećemo da budemo moralni tj. odani i poslušni. Raspoloženi smo za veću platu. Nije nam krivo na mali, no na krivi dio. Obrnućemo ćurak ako ne doplatite.

Ali niko ih ne čuje. Ne treba biti vidovit pa unaprijed čuti odgovor predsjedavajućeg svih sudova, partije i države: niđe vi ne bi bili sudije do 'ođe kod mene - no bolje ćutite, jadovi nepismeni.

( Ratimir Vujačić )