Tri djevojke uporne da očiste Nikšić

Dobre baštenske rukavice, kese, zaštitna maska i flaša vode. To je sve što je potrebno da “očistite“ grad. Naravno, potrebna je i volja, ekološka svijest, ali i pravilno shvatanje pojma patriotizam. Sve to imaju tri Nikšićanke, Ivana Čogurić, Jelena Jovićević i Bojana Kršikapa, koje su samoinicijativno krenule u veliko čišćenje grada.

“Ideja za čišćenjem tehnički nije ni ideja, već proizvod jedne šetnje koja je rezultirala čišćenjem. Ali osjećaj ispunjenosti koji smo imali nakon ‘privatne’ akcije je izrodio ideju za ekopatriotizam. Dobar osjećaj sve pokreće. Čak ima moć da pomogne planeti da se opet kako treba okreće”, kaže za “Vijesti” Ivana Čogurić.

Sa čišćenjem su krenuli od Trebjese.

“Zasada smo organizovali tri akcije čišćenja Trebjese, od kojih smo jednu djelimično posvetili čišćenu okoline Hrama Svetog Vasilija. Tu tek ima posla, ali priroda je oštra i drska jer nije njegovana, pa joj nismo mogli u potpunosti prići. Dokazali smo da živimo nekulturu, sad treba da dokažemo da smo spremni da se mijenjamo”, kaže Ivana, a na pitanje koliko toga ima da se čisti, odgovara: “Koliko hoćete”.

Sa čišćenjem su krenule njih tri, ali sada više nijesu same. Tu su još i Jelena, Marko, Janko i Žarko. Tu je i dječak Andrija koji je, kaže Ivana, najradniji među njima, ali i “šetači” koji im pomažu u skladu sa slobodnim vremenom.

“Reakcija građana je u ogromnom broju slučajeva sjajna. Imali smo otvorene pozive od porodica da ‘naletimo’ na ručak i kafu nakon akcije. Neki su došli i pomogli. Dobili smo čokoladu i sokove od jednog gospodina. Stariji ljudi pozdravljaju akciju i ‘bace’ nam u prolazu anegdotu ili dvije kako je to nekada bilo. ‘Bace’ i kompliment, ali i kritiku na račun današnje omladine. Nije im jasno zašto smo ovakvi. Mislim da smo prepušteni slučaju, ali i slučaj se da kontrolisati”, kaže Ivana.

Teško je ljudima shvatiti da je neko riješio da čisti grad tek onako, jer mu smeta smeće koje ga okružuje, jer želi zdravu i čistu okolinu, pa zbog toga nijesu rijetki ni oni koji ih pitaju ko ih finansira, koja partija stoji iza njih i ko “sponzoriše” njihovu ekološku radoznalost.

“Nismo radoznale, već vrijedne i nemamo ‘sponzora’. Mi smo samoinicijativna zajednica bez finansijskog profita i dlake na jeziku. Sa takvima se ‘obračunavamo’ ljubazno i pozovemo ih da nam se pridruže”.

Budući da ima dosta da se čisti ovim djevojkama je svaka pomoć prijeko potrebna, tako da su im planovi za budućnost jednostavni - pojačati radnu snagu. A voljne su i da prime političare, jer imaju odličan recept da zaustave sve auto-kolone, barjačenja i podjele.

“Pozvati političare da uskoče u neku laganiju odjeću i krenu da kupe smeće koje su ostavili po Nikšiću. Uoči izbora dosta novca ide na propagandni materijal, a on na kraju završi u prirodi. Izbori prošli, a posljedice nam mašu kako sa grana, tako i sa malih ekrana. Evo, imaju otvoren poziv da nam se pridruže i pozovu svoje istomišljenike da osjete duh ekopatriotizma. Nek ponesu maske i staklenu flašu vode. Socijalna distanca i kese su obezbijeđene. Ali nek’ ne dolaze ako nisu spremni da priznaju da kakva nam je bašta, takva nam je mašta. A naše bašte, nikad užasnije”, kazala je Ivana Čogurić.

O svim akcijama ove tri djevojke javnost obavještavaju preko društvenih mreža. Njihova stranica je “ecopatriotizam”, a poziv za učešće u akcijama je stalno otvoren.

Vrijedne Nikšićanke su njihov “pokret” nazvale ekopatriotizam, a energiju koja ga pokreće ekomatriotizam.

“Ekopatriotizam je ono kad ne osjećaš da je neko umanjio tvoju vrijednost ili vrijednost kolege ekopatriote, kada vas je nazvao smećarima. Ono kad gledaš cijelu sliku onoga što nam je na umu, ali i na drumu. Ono kad vidiš koliko smo nezadovoljni i ‘zaboravni’ po aspektu kulture življenja, pa trujemo prirodu. Ekopatriotizam je ono kad se saosjećaš sa priodom, jer se ona saosjeća sa nama. Zašto ekomatriotizam? Zato što svjedočimo gdje nas je patrijarhalno vaspitanje dovelo. Jer nam je matrijarhat prijeko potreban, jer je sve drugačije kada majka pristupi problematici. Majka njeguje bez obzira na sve. Nije ovo borba polova, već pitanje opstanka. Zato je i naša samoinicijativa i ekopatriotska i ekomatriotska, jer smo potrebni jedni drugima, uprkos podjelama koje nam serviraju“, poručuje Ivana.

Njih tri nemaju dilemu šta je za njih patriotizam - „ljubav prema Crnoj Gori, njenoj prirodi, suštini, prema karakternim crtama naroda, prema precima koji nas istorijski isklesaše“.

Kad se udruže profesorica, inženjerka i novinarka

Tri mlade dame, ali i ostatak ekipe koji im se priključio, mogu se pohvaliti, kako rekoše, dobrim formalnim i neformalnim obrazovanjem.

“U jednom momentu smo svi radili ono što moramo kako bismo jednog dana pronašli sebe. Tako nam poslovi u ugostiteljstvu nisu bili strani. Jelena iza sebe ima znanje iz domena italijanskog jezika i književnosti i dušu umjetnice koja ima neprikosnoveno oko za makro fotografiju, koju izučava i praktikuje godinama. Perfekcionista je sa kojim se puno ne raspravljaš, mirna voda koja brijeg roni. Bojana ima status najstrpljivije među nama, jer ima diplomu Elektrotehničkog fakulteta (smjer energetika) i zvijezda je Zavoda za zapošljavanje jer ‘visi’ na istom. Osim toga, najljepša je Nikšićanka koja ne umije da prihvati kompliment, ali šalu na svoj račun jako gotivi. Ja sam ona sa kojom ‘prijete’ ako ih neko dira. A zapravo sam klasično žensko (cviket/biljka mesožderka) i novinarka koja radi kao voditelj i urednik za Radio S i content writer za Robot Code softversku kompaniju“.

( Svetlana Mandić )