Klub bez grada i čovjek s kostimom Zoroa
Omiljena „igračka” milijardera Rinata Ahmetova je bila prinuđena da se potuca od nemila do nedraga nakon što je 2. maja 2014. protiv Marijupolja odigrala posljednji meč na svom nekada velelepnom stadionu sa 52.187 mjesta, a sada ruini...
Čovjek u čudnom kostimu je ušetao u pres salu stadiona Metalista u Harkovu.
Ukrajinskim novinarima nije dugo trebalo da shvate ko je to i kakvu poruku nosi - nakon žrijeba za grupnu fazu Lige šampiona, Paulo Fonseka je obećao da će obući kostim filmskog junaka Zoroa ako Šahtjor stigne do osmine finala Lige šampiona.
Obećanje je ispunio nakon što su „rudari” savladali Mančester siti sa 2:1 i sa 12 bodova završili grupu u kojoj su lider Premijer lige, te Napoli, do prošlog vikenda prvi na tabeli Serije A, i prvak Holandije Fejnord.
"Ovo je najsrećnija konferencija za medije u mom životu. Na ovaj uspjeh moraju da budu ponosni ne samo navijači Šahtjora, već svi Ukrajinci", rekao je 44-godišnji Portugalac, koji je ranije vodio Porto, Bragu, Pasoš Fereiru, Aveš...
Neko će reći da je Šahtjoru posao biti olakšan, jer je Pep Gvardiola odmarao glavne igrače pred gradski derbi sa Junajteom u nedjelju, navoditi imena Adarabiojoa, Mangale i Fodena, koji rijetko dobijaju šansu... I potpuno će promašiti temu, jer je uspjeh tima iz Donjecka u grupi F senzacionalan.
Zašto? Zato što je to klub koji je više od tri godine protjeran iz svog grada Donjecka, zato što je njegova „Donbas arena” uništena u građanskom ratu ukrajinskih i proruskih snaga.
Omiljena „igračka” milijardera Rinata Ahmetova je bila prinuđena da se potuca od nemila do nedraga nakon što je 2. maja 2014. protiv Marijupolja odigrala posljednji meč na svom nekada velelepnom stadionu sa 52.187 mjesta, a sada ruini...
Posljednje kolo sezone 2013/2014, u kojoj je osvojio osmu, a petu zastopnu titulu prvaka Ukrajine, Šahtjor je odigrao u Čerkasiju, 570 kilometara udaljenom od Donjecka. Naredne dvije takmičarske godine je proveo još dalje od kuće, i to 1.270 kilometara - u Ljvovu.
Ahmetov je igrače i stručni štab preselio u Kijev, da tamo žive i treniraju, a od prošle sezone igraju u Harkovu. U tu avanturu ih je poveo upravo Fonseka, koji je na ljeto 2016. naslijedio Mirćeu Lućeskua, čiji je mandat trajao od 2004.
Portugalac, koji je pravio čuda sa Pasoš Fereirom (doveo je do kvalifikacija za Ligu šampiona), košmarno je počeo odiseju u Ukrajini, jer je u 3. rundi kvalifikacija za Ligu šampiona šokantno ispao od švajcarskog Jang bojsa.
Ali, dobio je povjerenje, pa je u prvoj sezoni prekinuo dvogodišnju vladavinu kijevskog Dinama i vratio titulu u Donjeck (ili već ko zna gdje). Sada je grupu Lige šampiona završio ispred sjajnog Napolija.
Šahtjoru je ovo četvrti put da je stigao do nokaut faze elitnog takmičenja. Dva puta je ispao na prvoj prepreci (od Borusije Dortmund 2013. i Bajerna 2015), a 2011. je stigao do četvrtfinala preko Rome (ukupno 5:2), da bi ispao od Barselone (1:6). Ko zna, možda je ovo sezona u kojoj će se taj uspjeh ponoviti, čak i nadmašiti...
Karabag, Anortozis... I jedan grad bez kluba
Nije Šahtjor jedini primjer kluba bez grada.
Mnogo drastičniji su slučajevi Anortozisa i Nea Salamisa, koji u svom imenu imaju sufiks Famagusta, grada u kojem su formirani.
Ta dva kiparska prvoligaša su, međutim, od 1974. izbjeglice iz Famaguste, koja je pod kontrolom Turaka nakon invazije na to ostrvo i podjele na grčki i turski dio.
Anortozis, koji je 2008. postao prvi kiparski klub u Ligi šampiona, i Nea Salamis su dom našli u Larnaki, gdje su sagradili nove stadione.
U Ligi šampiona je ove sezone debitovao i prvak Azerbejdžana, Karabag. To je klub iz Agdama, grada koji praktično više ne postoji.
Karabag je od 1993. „stanovnik” Bakua, u koji je preseljen jer su Jermeni pobijedili u ratu za Nagorno-Karabah. Tim koji vodi Gurban Gurbanov senzacionalno je dva puta remizirao sa Atletikom iz Madrida i poslao finalistu Lige šampiona u Ligu Evrope.
Ima i obrnutih primjera, gradova bez kluba. Jedan je i u Crnoj Gori - Budva.
( Nikola Nikolić )