Hose Luis Čilavert: Paragvajski revolucionar, golgeter među golmanima

Kao golman postigao je preko 50 golova. Nije se ustručavao da uđe u sukob sa protivničkim igračima. Javno je kritikovao novinare i političare i branio stavove običnog naroda. Temperamentan, bez dlake na jeziku, popularni Buldog, paragavajski čuvar mreže Hose Luis Čilavert, veoma je živopisna ličnost i revolucionar kakvog, makar tako kaže BBC, Južna Amerika nije vidjela još od Če Gevare.

Čilavert je rođen u siromašnoj porodici u gradu Lukeu na jugu Paragvaja. Kako je kasnije pričao, do sedme godine išao je bos. Tih godina imao je samo dvije obaveze – da pomuze krave i da pokuša da proda milijeko, jer je novac bio potreban njegovoj porodici. Zato je i danas čuvena njegova izjava uoči Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. godine:

”Pritisak? Pa ovo je samo fudbalska utakmica. Kad ne znaš kako da prehraniš porodicu, to je pritisak.”

Fudbalsku karijeru počeo je u Sportivo Lukenji 1982. Nakon dvije sezone odlazi u Guarani, a zatim 1984. napušta Paragvaj i prelazi u argentinski San Lorenco. Za “svece” je odigrao 122 utakmice u tri sezone. Uslijedila je selidba u špansku Saragosu, koju je sa klupe vodio srpski stučnjak Radomir Antić.

Na Pirinejima je čestim istričavanjima iz šesnaesterca i izvođenjem slobodnih udaraca izluđivao navijače.

“Nije me interesovalo šta ostali misle. Oslanjao sam se na svoje mogućnosti”, pričao je kasnije, priznajući da je poslije treninga ostajao sam kako bi vježbao izvođenje slobodnjaka.

Nakon trogodišnje epizode u Španiji, potpisuje za argentinski Velez Sarsfild, gdje izrasta u ikonu kluba.

U Argentini počinje fudbalska revolucija Paragvajca – sa njim na golu Velez osvaja četiri titule - tri Klausure (1993, 1996. i 1998.) i 1995. Aperturu. Sa argentinskim timom 1994. uzima Kopa Libertadores i Interkontinentalni kup, 1996. Superkopa Sudamerikanu i 1997. Rekopa Sudamerikanu.

Uspješne klupske sezone krunisao je priznanjima i na individulanom planu pa je tako 1995, 1997. i 1998. proglašen za najboljeg golmana na svijetu, a 1996. izabran je za najboljeg južnoameričkog igrača i za najboljeg igrača u argentinskoj ligi.

U dresu Veleza postigao je 36 golova na 270 utakmica i ostao upamćen kao prvi golman koji je na jednoj utakmici postigao het-trik. Bilo je to na meču protiv Fero Karila 1999, kada je sve golove postigao sa penala.

Postizao je mnogo efektnih pogodaka, pa se i danas prepričava njegov gol protiv River Plate, kada je sa svoje polovine matirao Germana Burgosa.

Susret sa Burgosom imao je i 1996. u kvalifikacijama za Mundijal u Francuskoj, kada je pogotkom iz slobodnog udarca donio bod Paragvaju u Buenos Ajresu.

Čilavert je slavu stekao igrajući i za reprezentaciju. Sa njim na golu, Paragvaj je izborio plasman na Mundijal u Francuskoj 1998, prvi put poslije 1986.

“Niko nije čuo za nas kada smo došli u Francusku. Nijesu mogli da nađu Paragvaj na mapi. A sada cijeli svijet zna za nas”, ushićeno je govorio Čilavert 1998. godine.

Paragvaj je u Francuskoj igrao u grupi sa Bugarskom, Španijom i Nigerijom. U meču sa Bugarskom Čilavert je postao prvi golman koji je na Svjetskom prvenstvu šutirao slobodan udarac.

U grupnoj fazi primio je samo jedan pogodak, protiv Nigerije. Uslijedio je meč sa Francuzima u osmini finala. Čilavert je odolijevao na golu sve do 114. minuta kada je Loran Blan postigao zlatni gol i izbacio Pragavaj sa šampionata.

“Imamo tim koji je mogao da stigne do finala. Volio bih kada bismo mogli opet da igramo protiv Francuza, jer sam ubijeđen da nas ne bi ovako srećno pobijedili”, govorio je Čilavert koji je uvršten u idelanu postavu šampionata uz Fabijena Barteza.

Godinu nakon Mundijala u Francuskoj, Paragvaj je bio organizator prvenstva Južne Amerike. Ali, u domaćem timu nije bilo Čilaverta. Bojkotvao je prvenstvo, jer je smatrao da je vlada previše novca uložila u oragnizaciju takmičenja, umjesto da ga preusmjeri na obrazovni sistem koji je tada bio u lošem stanju.

Sledeće veliko takmičenje na kojem je nastupao Paragvaj sa Čilavertom, biio je Svjetsko prvenstvo 2002. u Južnoj Koreji i Japanu. Ali, put do Mundijala nije mogao da prođe bez kontroverzi. Poslije meča u kvalifikacijama sa Brazilom, Čilavert je pljunuo Roberta Karlosa. FIFA ga je kaznila zabranom igranja na četiri utakmice (kasnije je redukovano na tri), pa je temperamentni Paragvajac propustio prvi meč na šampionatu protiv Južne Afrike.

“Kada se utakmica završila rekao mi je “Indijanac, mi smo pobijedili 2:0, a ti si bio užasan”. Svi znaju da je Robert Karlos provokator”, branio se Čilavert, kojem to nije bio prvi sukob u karijeri, jer je i 1997. udario Kolumbijca Faustina Asprilju, nakon što su obojica dobili crveni karton.

Prije odlaska na Mundijal 2002. Čilavert je došao u klinč i sa novinarima. Štampa je tada kritikovala selektora Paragvaja, Italijana Ćezarea Maldinija, u čiju odbranu je stao golman.

“90 odsto novinara u Paragvaju je nekompetentno”, branio je Maldinija Čilavert.

Na šampionatu, Paragvaj je jedva prošao grupu u kojoj su bili Španija, Slovenija i Južna Afrika. Ponovo je osmina finala bila krajnji domet, ovog puta bolja je bila Njemačka, koja je slavila golom Olivera Nojvila u 88. minutu meča.

U međuvremenu, nakon 10 godina napustio je Velez i potpisao za Strazbur, sa kojim osvaja kup, ali ispada iz lige. Sa Francuzima na kraju nije završio u najboljim odnosima, jer je 2005. dobio uslovnu kaznu od šest mjeseci zatvora, pošto je falsifikovao dokumenta o svom fizičkom stanju kada je tražio nadoknadu zbog raskida ugovora.

Poslije Francuske odlazi u urugvajski Penjarol gdje uzima još jednu titulu.

Na kraju, uslijedio je povratak u drugu kuću. Iako je objavio kraj karijere, imao je jednu želju – da to učini kao igrač Veleza. Želja mu je ispunjena, pa je sezonu 2003/2004 proveo u Argentini bez odigrane utakmice.

Nakon završetka karijere najavljivao je da će se kandidovati za predsjednika zemlje, a 2013. je u predsjedničkoj kampanji podržao Horasija Kartesa, koji je kasnije postao predsjednik Paragvaja.

Petog marta 2015. paragvajski parlament dodijelio mu je orden najvišeg reda za doprinos sportu i promociji zemlje. A iskusni golman, sada u penziji , zna šta najviše nedostaje fudbalu.

“Dobri golmani su kao dinosaurusi. Ugrožena vrsta”, smatra, poslije Brazilca Rožerija Senija najbolji golgeter među golmanima.

( Savo Njunjić )