Skupština ima preča posla, Leposavić kad da se predomisli

Skupština neće u skorije vrijeme razmatrati predlog za razrješenje ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimira Leposavića, što bi bio ozbiljan test za Vladu Zdravka Krivokapića.

I dok sagovornici “Vijesti” poručuju da bi ostavka Leposavića riješila veliki problem, iz Skupštine poručuju da postoji veliki broj akata koji su u proceduri mnogo prije pomenutog, a koji su veoma važni za život građana.

Iz Skupštine navode i mogućnost da Leposavić ipak podnese ostavku, čime bi vladajuća većina ostala bez “vrućeg krompira” u rukama.

“Tako da će se pomenuti akt razmatrati kad dođe red na njega i kad se stvore formalni preduslovi, ako prije toga ministar ne podnese ostavku, čime bi Skupština bila lišena rasprave i odlučivanja o predmetnom pitanju“, saopštili su iz Odjeljenja za odnose sa javnošću Skupštine, odgovarajući na pitanja “Vijesti“ kada će biti zakazana sjednica na kojoj će se razmatrati predlog za razrješenje Leposavića koji je podnio premijer Krivokapić zbog njegove izjave o Srebrenici.

Iz Skupštine dodaju da je održavanje bilo koje sjednice prevashodno i na prvom mjestu plod dogovora između parlamentarne većine, ali i opozicije.

“Zbog stavova određenih poslaničkih klubova unutar parlamentarne većine i pregovora oko određenih zakonskih projekata, jasno je da je za održavanje sjednice potrebno stvaranje ne samo formalnih, već i političkih preduslova“. Sagovornici “Vijesti” smatraju da bi ostavka Leposavića riješila veliki problem koji je nastao za ukupnu novu vlast, jer bi u slučaju da ga Skupština ne smijeni ozbiljno bio uzdrman autoritet premijera.

Lider Demosa i poslanik Miodrag Lekić navodi da je anomalija u nastalom zapletu to što je Krivokapić pokrenuo pitanje smjene Leposavića uz dosta zapaljiva javna obrazloženja, ne konsultujući parlamentarnu većinu. “Time je objektivno otvorio mogućnost da politički subjekti u parlamentu ne budu ne samo saglasni sa takvom odlukom, već i da ne glasaju premijerov predlog u parlamentu. Sa svim daljim posljedicama”, rekao je Lekić. Politički analitičar Dragiša Janjušević ocijenio je da to pitanje produbljuje političku krizu baš zbog neuobičajne prakse da se ministar smjenjuje parlamentarnom većinom, a ne konstatovanjem njegove ostavke. “Jer ako Skupština ne smijeni ministra pravde, ozbiljno je uzdrman autoritet g. Krivokapića i neko može tumačiti da se na taj način glasalo o njegovom povjerenju, odnosno o podrivanju njegovog autoriteta”.

Krivokapić je u utorak Skupštini dostavio predlog za razrješenje Leposavića zbog njegove izjave o Srebrenici. U obrazloženju je naveo da je javno djelovanje ministra od izbora 4. decembra prošle godine odstupalo od zvaničnih stavova Vlade i Sporazuma lidera tri pobjedničke koalicije iz septembra 2020. koji je bio programski osnov za formiranje Vlade.

Podsjeća da je Leposavić, odgovarajući na poslaničko pitanje, relativizovao odluke Međunarodnog suda pravde i Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u kojima se tragični događaji u Srebrenici pravno kvalifikuju kao djelo genocida.

Iz DF-a su rekli da neće glasati za smjenu Leposavića, jer se takve stvari ne rješavaju bez dogovora i da će Krivokapić morati tražiti pomoć DPS-a, koji se ipak nije izjasnio da li će glasati za smjenu. Ni Demokrate, kako je saopšteno iz te partije, neće glasati za smjenu Leposavića ako to podrži DPS.

Iz Pokreta za promjene upozorili su da će Krivokapić smijeniti jednog ministra, ali neće moći izabrati novog.

URA, SDP, SD, BS i albanske partije najavile su da će podržati smjenu Leposavića.

Leposavić je u četvrtak saopštio da neće podnijeti ostavku i da će obavljati dužnost dokle god mu Skupština daje povjerenje.

On je u obraćanju javnosti naveo da ne negira niti relativizuje presuđeni zločin genocida u Srebrenici i da na to nema pravo.

Kaže da mu je namjera bila da osvijesti javni dijalog kako bi se prepoznala i uvažila patnja ostalih žrtava građanskog rata, s ciljem da se konačno sa tranzicione pravde pređe na istinsko pomirenje.

“Smatram da razlog zbog kojeg sam izrekao kritiku o radu Haškog suda ne zaslužuje da bude prećutan niti da sam tom kritikom ugrozio ugled zemlje”, naveo je Leposavić.

Prema riječima Lekića, pretenzije da Vlada i parlamentarna većina ne moraju da se konsultuju i sarađuju su izražavale nečije ozbiljne praznine o pojmovima funkcionisanja političkog sistema, ili možda nedovoljno odmjerene personalne ambicije.

“Dakle, izostalo je stvaranje funkcionalnog sistema. Sada imamo legitimno pravo premijera Krivokapića da donese odluku o ostavci jednog ministra, uzgred nespornih pravnih referenci, a sa kojim dolazi u Vladu iz istog duhovnog ambijenta. Ali, ostaje pravo ministra Leposavića da ne prihvati ostavku, kao i pravo partija i poslanika da glasaju prema svojim političkim pogledima”.

Janjušević kaže da bi se moglo sa sigurnošću tvrditi da to kako je ministar reagovao na premijerov zahtjev da podnese ostavku ne postoji u demokratskim i parlamentarnim praksama.

“Prvenstveno, to nije uobičajno u pogledu demokratske kulture, kada neko ko vas je selektirao, izabrao i predložio parlamentu traži vaš opoziv onda je potpuno uobičajno da udovoljite tome zahtjevu bez obzira kakva je pozadina zahtjeva, jer se radi o činu kulture i pristojnosti, a tek onda o političkim odnosima i značenjima. Jer, zamislite apsurda da vlada zavisi od privatnog stava jednog ministra? Mislim da je to nezabilježena praksa. Nezabilježena je praksa da selektor jedne sportske reprezentacije pokuša izvesti iz igre jednog igrača, a da ovaj to ne želi”.

Vrijeme će pokazati da li stav Leposavića ima političku podršku

Janjušević kaže da je teško na osnovu dosadašnjih dešavanja izvesti zaključak o tome da li se radi o principijelnom stavu Leposavića, ili to ima širi politički kontekst i podršku.

“Vrijeme će pokazati. Ovo je bila reakcija premijera na račun izgovorenog privatnog stava koji je uzburkao i domaću i međunarodnu javnost, iako u prethodnim sazivima mnogi ministri nijesu odgovarali za mnogo krupnije afere. Ali, ono što može biti značajno, nakon ovog iskustva, jeste uvesti principijelan stav, pa čak i u kulturološkom smislu, jer privatni, ekspertski i naučni stavovi sa ministarskih pozicija proizvode ipak i prije svega političke posljedice”. Krivokapić je javno saopštio da na osnovu informacija koje ima, smatra da je riječ o pokušaju rušenja Vlade iznutra.

“Na tome rade mnogobrojni i predstavnici pojedinih vladajućih partija i DPS zdušno sa njegovim uvijek prisutnim satelitima i još osjećam pipke hobotnice koje ne možemo da odsiječemo”, rekao je premijer na konferenciji za novinare u ponedjeljak, na kojoj je najavio smjenu Leposavića.

Lekić navodi da su mnogi aspekti iz nastalog političkog događanja apsolutna novina i da je do 30. avgusta 2020. sistem vlasti funkcionisao ne na bazi podjele vlasti, autonomnosti institucija i integriteta javnih ličnosti, već dominantno instrukcija šefa sa vrha piramide.

“U tom periodu je neki ministar koji bi kršio pravne i moralne norme i bio predmet osude javnosti prolazio bez ostavke, dok bi oni sa nešto većim korupcionaškim skandalima zatim ulazili u uži kabinet, u neki oblik sigurne kuću, kod (Mila) Đukanovića”.

Lekić dodaje da se sadašnja situacija odvija prema demokratskim pravilima i procedurama, koliko god donosila nemale zaplete sa čak potencijalno krupnim političkim posljedicama.

“Đavolji dil” sa DPS-om nije dobar za Vladu

Beogradski analitičar Cvijetin Milivojević kaže za “Vijesti” da je činjenica da se ne može imati apsolutna saglasnost za radikalne rezove kada postoji raznovrsni partneri da bi napravili radikalne rezove.

Smatra da Krivokapić još jednom treba da razmisli o načinima na koje može da se riješi ova situacija.

“Kao što vidimo DF nema namjeru da glasa za smjenu Leposavića i jedini način je za smjenu je pomoć opozicije - DPS-a i malih stranaka. U tom slučaju bi to bila jedna vrsta đavoljeg dila. U sljedećoj fazi ta Vlada postaje zavisna od dobre volje DPS-a. Da li je to dobro za političku budućnost ove Vlade - mislim da nije dobro”.

( Biljana Matijašević )