Snežana Savić o ulozi prve dame SFRJ: Jovanka je do posljednjeg trena branila i voljela Tita

Proslavljena srpska glumica Snežana Savić ostvarila je svoju želju - dobila je priliku da utjelovi lik Jovanke Budisavljević Broz i to u igrano-dokumentarnoj seriji „Jovanka Broz i tajne službe“, čije je snimanje nedavno završeno.

Igrano-dokumentarna serija “Jovanka Broz i tajne službe” prati najvažnije događaje iz života Jovanke Budisavljević, kasnije Broz, od dolaska u Beli dvor, udaje, do nesporazuma, sukoba, optužbi, razdvajanja od Tita, potpune izolacije i života u nehumanim uslovima.

Svi su nakon objavljenih fotografija sa snimanja, konsatovali da je velika fizička sličnost između njih dvije, no nije samo ona bila presudna da Snežana dobije ovu ulogu.

“Evidentno je da je ta fizička sličnost velika i to je olakšalo stvar zbog maske i svega. Lakše je nekoga ko ima predispozicije napraviti mu masku za lik koji tumači, a baš kad nema, znate, to je teže da to bude uvjerljivo. Sticajem okolnosti ja sam to oduvijek željela. Znate kako kažu ‘Sve što želiš dobićeš’. a ja vjerujem u to”, priča u razgovoru za “Magazin” Savić.

Mnoge činjenice o životu Jovanke broz, posebno preiodu koji je provela u samoizolaciji su nepoznate.

Serija je već snimljena, a koliko će ista otkriti sve ono o čemu se godinama spekuliše, Snežana otrkiva:

“Publika će gledajući ovu seriju moći da otkrije mnoge stvari koje su ostale misterija. Jovanka je bila dosta tajanstvena. Žena koja je nosila sa sobom tajnu i nije do kraja ništa ni izrekla, niti pričala mnoge, niti je davala intervjue. Znate i sami koliko je toga oskudno. Spremajući ulogu sve sam živo pretražila na Youtube servisu i našla sam samo jedan intervju koji je sa njom uradila Mira Adanja Polak, ne znam koje je to godine bilo. Pri tom joj Jovanka nije dala uživo intervju, već joj je telefonski odgovarala na pitanja, i pustila je da Mira uđe u kuću. Kasnije je Adanja Polak montažom napravila to da, ko gleda, stekne utisak da ona sa Jovankom priča. U stvari, ide telefonski razogovr i slika Jovanke koja živi u izolaciji, u toj vili na Dedinju koja je bila već dosta ruinirana, vlažna, prokisla. To je bila neuslovna kuća u kojoj se Jovanka dosta mučila. Često su joj isključivali grijanje, jednostavno bila je, po mom mišljenju, ni kriva ni dužna. Nikad se nije utvrdilo ta sumnja da ona želi vlast poslije Tita, niti da ima obavještajne službe. Tačno je da je ona bila narodni heroj, bila je oficir potpukovnik, ali je dobila i nagrade za ratne zasluge. Bila je borac Narodnooslobodilačke borbe, partizanka i došavši na dvor, najprije kao domaćica, ona je zapala za oko Titu i tako mu je poslije, ne znam koliko godina, postala i žena”, prepirčava detalje života Jovanke Broz Savić.

O tome hoće li u ovoj seiji Jovanka biti heroj ili žrtva, Snežana kaže:

“Igram nju iz perioda pred Titovu smrt. Onda dosta mlada ostaje udovica u 56. godini. Igram je od tog perioda do 88. godine pred sam njen odlazak. Posljednje dane provela je sa svojom sestrom Nadom u izolaciji. Nju su i spasili iz Užičke 15, bila je premještena u tu kuću uz obećanje da će to biti privremeni smještaj. Međuim, taj privremeni smještajse ostao joj je do kraja života. Ona je odlučila da se povuče, da bude u samoizolaciji, da miruje, da se ne pojavljuje. Uvijek je imala i obezbjeđenje ispred te kuće u kojoj je živjela. Praktično, njena mogućnost kretanja bila je ograničena, nije čak imala ni dokumenta. Pred kraj života su joj tek uručena dokumenta. Njena sudbina je bila dosta tragična, jedna skoro antička heroina. I ja sam pokušavala da je branim. Po karakteru, bila je veoma dostojanstvena i gorda, nekad je znala da odbrusi ljudima koji nijesu po njenom radili, bila je pefekcionista po priči Titovog sina. Zaista je bila zahtjevna u tim nekim obavezama koje su se ticale održavanja, odnosa među ljudima i sasvim je normalno, ljudski i prirodno da povremeno se na nekog naljuti i da se nekom obrati povišenim tonom. Ali, takvi su ljudi, oni nikad ne zaboravljaju. Tako sam je i igrala, ne kao neku pekmezu i neku milu ginu, već ženu od stava i jaku ženu. (Stane) Dolanc i (Nikola) Ljubičić su praktično krivi za to što se Tito odvojio od nje. Tito je samo jedne noći bio kidnapovan i ostala je misterija šta se desilo sa njim i sa njegovom željom da se izoluje i da ona bude sama, a on bez nje”, otkriva neke detalje Savić.

No, i prije nego što je dobila ulogu Jovanke Broz, Snežana Savić je istraživala kako je nekadašnja prva dama SFRJ živjela.

“Imala sam u planu da radim monodramu o Jovanki Broz, tako da sam bila dosta upućena u cijelu tu tematiku iščitavajući i slušajući ljude koji su bili njeni savremenici i oni koji su se sa njom na izvjestan način družili. Međutim, između redova čitajući, shvatila sam da je ona bila dosta zatvorena, zato je vjerovatno i ostala tajna”, smatra Savić.

Proslavljenu glumicu publika pamti po ulogama koje je ostvarila u porodičnim serijama poput “Boljeg žviota”, “Srećnih ljudi”, “Porodičnog blaga”.

Takve serije danas se skoro i ne snimaju. Snežana se nada da će joj ipak uloga Jovanke Broz biti kruna karijere.

“Sigurna sam da će baš ova uloga biti bitna i važna za moju profesionalnu biografiju. Nadam se da će taj dokumentarno igrani projekat poput serije ‘Porodica’, postići supjeh. U pitanju je format gdje se prepliću dokumentarni snimci sa tematikom koja se tretira i igrane sekvence koje su glumački zadaci. Političke likove iz tog perioda oživjeli su naši glumci od Đinđića, Dušana Mihalovića, Čede Jovanovića, svi ti akteri koji su bili prisutni. To je taj format koji se pokazao jako zanimljiv”, pokušala je da dočara gledaocima kako će izgledati serija “Jovanka Broz i tajne službe”.

Osvrnula se i na projekat “Porodica” koji je podijelio javnost.

“Mislim da ni mi stariji nijesmo shvatali, niti ćemo možda shvatiti, šta se tada dešavalo, a ne neko ko je mlađi. Treba vremena, politika je dosta velika misterija za mnoge od nas koji smo laici u tome. Diplomatija se uči. Mnoge stvari će nam ostati nejasne i nedovoljno dokučene. Istoriju pišu pobjednici. E sad, da li će ta veća istorijska distanca koju mi imamo kad su Tito i Jovanka u pitanju, i veći pomak od događaja koji su bili, uticati na to da se publici svidi serija ne znam, to je slojevito. Kad bi čovjek zadirao u politiku i u to šta je Tito uradio, a što nije, zašto smo se ponovo sukobljavali, zašto je to sjeme zla koje je posijano u Drugom svjetskom ratu ponovo niklo na našem tlu i zašto je zavadilo naše narode, zašto na vrijeme nijesmo otišli u jedan konfederativni sistem, da se lijepo prijateljski raziđemo, kao komšije, a ne da se rastajemo na surov i krvav način. To su pitanja, a mnoga će se tek otvoriti. Pojava Dolanca na političkoj sceni kad je Tito već bio star, pred njegovu smrt je bio vjerovatno početak raspada Jugoslavije. Doveden je tu da započne proces odvajanja. Teško je meni, nisam obrazovan političar, ali imam neke pretpostavke šta se događalo. Uglavnom, utisak o Jovanki je taj da je bila izvanredno odana i lojalna njemu i da je do posljednjeg časa, do pred smrt ga branila. Sestra joj je govorila ‘pa dobro mogao je Tito malo više da se pobrine za tebe’, međutim Jovanka ga je branila i govorila da je on bio primoran, da nije mogao da se suprotstavi odluci Centralnog komiteta da se oni razvoje. Ona je njega branila do posljednjeg časa, a mislim i voljela”, sigurna je Savić.

Koju god da je ulogu dobila, Snežana je uvijek ostavljala utisak dame, pa je tako i privatno doživljavaju.

“Svi mi koji se bavimo ovim poslom, svaki glumac kroz svaku ulogu unese mnogo toga svog ličnog. Mi pravimo te likove koje igramo, ali se uvijek naslanjamo na ono što imamo u duhovnom smislu, što nosimo u karakteru, ličnosti, u svom emotivnom sklopu. Bivala sam ja i dama, i hladna, ali i recimo topla Rajna u ‘Porodičnom blagu’ koja je bila jedna obična žena iz naroda i nije imala taj prefiks da je dama. Tu je i Malina iz ‘Srećnih ljudi’ i Mina Andrejević iz ‘Boljeg života’ koje su bile slične, ali bila je tu i majka Vuka Karadžića, Jegda, uloga koju sam dobila nakon završene Akademije, a partner mi je bio Danilo Lazović kao otac Vuka. Bili smo tu veoma mladi glumci. Igrala sam i Đurđinu Pašić, ženu Nikole Pašića, koja je bila ćerka bogatog industrijalca, i ona je bila gospođa, zaista. Imam ja puno uloga, i u pozorištu sam počela sa Petrijom u ‘Petrijinom vencu’, to je seljanka. Imam veliki opseg od-do i mislim da je to dobro. To volim, jer glumac po difoltu, po onome što je njegova profesija, treba da ima velike mogućnosti da se transformiše, ali da uvijek bude ujerljiv. Možda je to shvatanje u narodu ostalo da me doživljavaju kao ženu koja ima damski prefiks”, objašnjava Savić i dodaje da nije imala tu mogućnost da bira uloge. “Pitanje je koliko mi uopšte možemo da biramo uloge. Vjerujte, kada sam završila Akademiju kao student generacije, mislila sam da mogu da biram. Međutim, život nas demantuje. Nema posla, pa jedva čekamo da radimo, a onda, kad dugo ne radite ništa, prihatite i ono što možda i ne biste, da su okolnosti drugačije i da možete da birate. To je luksuz i rijetko koji glumac to sebi može da dozvoli, a možda i ne treba. Glumac treba da igra što više, pa sad - negdje će to što uradi biti dobro, neki projekat i neće baš biti najbolji mogući. I to je sreća, moraju se poklopiti okolnosti da bude dobar tekst, da bude tačna podjela, da bude odličan reditelj... ma mnogo toga treba da se poklopi, mnogo kockica da bi neki posao bio okončan dobrim rezultatom i da bi projekat bio poznat i popularan kod naroda”, otkriva Savić koju trenutno publika gleda u seriji “Igra sudbine”.

“Pozvali su me i pristala sam. Igram se sa tom ulogom, to je meni lako i lijepo i vidim da je izuzetno gledano. Baš se zapratilo, čudno je to”, prokomentarisala je sagovornica “Magazina”.

Gluma i pjevanje su kao sestre blizankinje

Pored uspješne glumačke karijere, Savić već decenijama uspješno gradi i muzičku. Iza sebe ima nekoliko studijskih albuma, ali i veliki broj hitova.

“To je isto na neki način, samo se jedno transponuje kroz glumačku igru, a drugo kroz glas i pjevanje. U svakom slučaju, određena doza sugestivnosti, emotivnog angažmana, uvjerljivosti - ovdje je potrebno da imate glas. Ali, i u jednoj i u drugoj profesiji morate nositi nešto, morate imati harizmu, tu snagu ličnosti da pređete rampu - da to što radite se svidi onome ko to sluša. Otprilike, te dvije profesije su ko sestre blizankinje”, smatra Savić.

Jedan od njenih najvećih hitova “Tri poljupca” prije nekoliko godina na zanimljiv način je obradio muzičar i producent SevdahBaby. Ova verzija dopala se i Snežani.

“Zvali su me da me pitaju i ja sam im rekla ‘Ma slobodno djeco, što se mene tiče uzmite i radite’. Drago mi je da se rade rimejkovi velikih hitova. To je za mene i kompliment jer kroz nove aranžmane i oblače se pjesme u novo ruho, primjerenije ovom vremenu, prijemčivije za nove generacije”.

Ne postoji žena koja nije doživjela neku neprijatnost

Već mjesecima javanost potresa i priča o glumicama koje su silovale kolege.

S obzirom na to da je stasavala kao glumica u potpuno drugačijem vremenu, kada je društvo bilo konzervativnije, a profesije glumice i pjevačice nepopularne, Snežana tvrdi da je takvih slučajeva uvijek bilo.

“Moj otac nije volio što sam glumica. Prijatelji su mu stalno prebacivali što je dijete dao u to. To je bilo kao nešto što nije najuputnije da se djevojčica bavi time, da ide u glumice. Takva vremena su od pamtivijeka, a drugačije se gledalo na pjevačice i glumice i sve one žene koje su bile isturene i na javnoj sceni. I u naše vrijeme je svega bilo. Ima toliko toga da se ispriča. E, sad zavisi koliko je čovjek spreman da otvara svoje crne fioke. Svaka žena je ‘obična žena’ koja radi normalan posao, bilo da je glumica, ljekarka ili nešto treće. I one svašta preživljavaju, pa ćute. Mislim da ne postoji žena koja nije doživjela neku neprijatnost. To se dešava svim ženama, i lijepim i manje lijepim, ali najviše onima što privlače pažnju atraktivnošću, to što imaju u sebi provocira druge. Sve zavisi i kako se žena postavi, zavisi od njenog ličnog stava i toga s kim stupi u kontakt. Ima ljudi sklonih tome. Neki su skloni da biju žene i svaku ženu sa kojom su bili su tukli. Iako bi neko rekao da je ona drska pa ga izaziva i neka je dobila po nosu, a kad se raspita, vidi da je svaku ženu sa kojom je bio tukao i isto se ponašao. To je stvar i karaktera. Ima takvih muškaraca”, objašnjava ona.

( Marija Vasić )