Umjesto u očaju, utopila se u radu

Kreativnosti joj nikada nije falilo, ali ni želje da bude drugačija i da ljudima poklanja osmijeh, a u kuću unosi radost.

Tražila se i našla u neobičnim radovima koji nastaju kada krene da plete od papira ili špaga. Njeno ima je Lidija Lalatović i dok jedni za ovu Nikšićanku kažu da je neobična kreativka, drugi je smatraju posebnom umjetnicom. Ona sebe doživljava kao ženu koja je, kako kaže, odlučila da “umjesto da se ‘utopi u očaju, ‘utopila’ se u radu”. Ono što je najvažnije ni jednog trenutka nije bila “utopljenica” već neko ko je drugima i sebi kreativnošću donio radost.

“Kako nijesam mogla da nađem posao u struci, a kako sam imala dosta slobodnog vremena, odlučila sam da ‘uposlim’ ruke i okrenula sam se ručnim radovima. Bilo je to prije sedam godina. Počela sam da pletem korpice od novinskog papira i sjećam se koliko sam bila ponosna na sebe kada sam uradila prvu. Ta prva korpica me i ohrabrila da nastavim da pletem nove i iz moje trpezarije izašlo je na hiljade korpica”, priča za Magazin Lidija dok u svom domu, u nikšićkom naselju Ozrinići, pokazuje njenih ruku djelo.

A dosta je toga što ima pokazati žena koja je 2008. godine diplomirala pedagogiju. Te iste godine je “diplomirala” i djevojaštvo, a nekolike godine kasnije i pletenje od papira.

“Gledala sam na Jutjubu tutorijale i učila i tako su nastajale korpe raznih oblika, veličina, boja. To više nijesu bile jednostavne korpe, već one u obliku zeca, koke, sove, raznih životinja. Danas nema koji oblik korpice ne mogu isplesti. Sve su te korpe rađene, ali i poklanjane s ljubavlju, jer u početku ništa nijesam prodavala. U koju god kuću sam stigla, stigla je i moja korpa. A mnoge od njih su prešle i okean”, ne bez ponosa, ali i ne bez razloga, priča Lidija.

Suprug joj je moralna podrška, dvanaestogodišnji sin Sava, talentovani fudbaler, je pravi menadžer i dobar da ponudi i pohvali sve što njegova majka napravi, mada u početku nije želio da se odvaja od tako lijepih radova, dok je petogodišnja Anja prava razonoda.

“Ljudi su bili oduševljeni korpama, a ja njihovim oduševljenjem. Posebno mi je bilo drago što nijesu mogli da pogode od čega su napravljene. Pletenje od papira je fenomenalno. Upotpunila sam slobodno vrijeme, a ručna radinost je takva da kada ruke rade, mozak odmara”.

Izrada korpica zahtijeva, kaže ona, puno vremena. Najviše vremena oduzme izrada štapića od novinske hartije. Zatim slijedi farbanje, pletenje, ukrašavanje i na kraju lakiranje. Ovladala je i dekupaž tehnikom da bi njene korpice bile što ljepše i šarenije.

Prije četiri godine, baš za Vaskrs, Lidija se latila novog izazova - počela je da plete predmete od špaga. To intezivno radi i ovih dana jer mnogi čekaju da njihova trpeza bude ukrašena vaskršnjim gnijezdom.

“Uvijek su mi se dopadali predmeti od špaga, valjda zbog prirodnosti kojom odišu. Prije četiri godine, uoči Vaskrsa, počela sam da radim sa špagom i da pravim vaskršnja gnijezda. Bila su pravi hit, a ja radosna jer su uljepšale vaskršnju trpezu mnogih domova. Božićne i vaskršnje dekoracije su nešto što najviše volim da radim i nadam se da se ljubav koju utkam prenese, u dom u koji te dekoracije stignu. A kada prođe Vaskrs, gnijezda u mnogim domovima zauzmu posebno mjesto u dnevnom boravku, a ja budem ponosna zbog toga”, priča Lidija i pokazuje gnijezda koja je završila.

Osim gnijezda, pravi i lustere od špaga, tu su i slavske flaše, svijećnjaci, vaze, saksije, ramovi, ogledala, korpice… Nastavlila je da istražuje sebe i svoju kreativnost i oprobala se i u izradi nakita. I to, ne bilo kakvog.

“Čovjek i ne zna šta u njemu leži dok ne zagrebe ispod površine. Čitav život se otkrivamo. Tako je i sa mnom. Počela sam da radim korpice od toalet papira, ali i nakit od rajsferšlusa. Uvijek sam voljela i volim ručne radove, počev od onih džemperića što su nam bake plele, zatim ona milja, tapiserije, gobleni...Mislim da domaća radinost nema cijenu jer sva duša i emocije unesene su u taj rad. Zbog toga su ti radovi i neprocjenjivi i u toma je njihova vrijednost”, kaže žena koja priznaje da bi voljela da “spoji fakultetsku diplomu i hobi” i da jednoga dana radi sa starijim osobama kao radno-okupacioni terapeut, jer misli da bi i njima njen hobi dobro došao.

Moja gardaroba je morala na mene da liči

Lidija je još kao gimnazijalka otkrila kreativca u sebi. Bili su to, kaže ona smjeli i lijepi odjevni predmeti koje je sama plela i šila, a nijesu bili rijetki slučajevi i da je kupljenu garderobu prepravljala, jer voljela je da sve ima njen “pečat”.

“Moja gardaroba je morala ‘na mene da liči’, a u želji da skrenem pažnju na sebe moram priznati da sam kao gimnazijalka imala jako estravagantne odjevne predmete u sopstvenoj režiji. Bilo je to dobro smjelo i dobro lijepo...i uočeno”, sa osmijehom kaže žena koja je bila i ostala perfekcionista u radu. Nakon Gimnazije uslijedili su njeni beogradski dani i studije – prvo stomatologija, a zatim za višeg radiološkog tehničara. Sticajem okolnosti i jedan i drugi fakultet je napustila, pozdravila se sa Beogradom i vratila u rodni Nikšić. Kada se na Filozofskom fakultetu otvorio smjer za pedagogiju upisala je fakultet i po onoj narodnoj, treća-sreća, u roku završila i diplomirala.

Svi koji uposle ruke sebe oplemenjuju

Najviše voli sajmove i rukotvorine je izlagala širom Crne Gore. Bila je to, kaže ona, dobra prilika da upozna i druge kreativke, da razmijene iskustva i ideje. “Sajmovi su divna mjesta jer upoznate divne, zanimljive ljude, razmijenite ideje, družite se, a vaši radovi uvijek ljepše izgledaju uživo nego na fotografijama. Čudo je šta sve ljudi i od čega mogu da naprave neki predmet. Upravo to je i kreativnost - od ničega, stvoriti nešto”.

Korona je i nju “preselila u online svijet”.

“Svi smo se morali preorijentisati na online prodaju gdje su društvene mreže od velike koristi i pružaju mogućnost da naši proizvodi stignu do velikog broja potencijalnih kupaca. Vjerujem da je ova korona kod mnogih razvila kreativnost jer su imali više slobodnog vremena. Ručni rad umiruje i mislim da svi koji ‘uposle’ svoje ruke, sebe oplemenjuju. Ja u tome istinski uživam, a ovo je i najbolja radna terapija”, poručila je Lidija.

( Svetlana Mandić )